Trinaest duša pod jednim krovom

U Domovinskom ratu kuća obitelji Kalcina je srušena i tadašnje Ministarstvo razvitka i obnove obnovilo im je 80 kvadrata. Prema rješenju Upravnog odjela za razvitak i obnovu Zadarsko-kninske županije iz 1996. godine, obitelji Kalcina se treba obnoviti još toliko. Do danas to nije napravljeno, a njih 13 živi u svega 80 kvadrata

U Lišanima Ostrovičkim, u kući od svega osamdesetak kvadrata živi trinaesteročlana obitelj. Nikola i Kata Kalcina imaju trinaestero djece i sedmero unučadi i u svom nesebičnom stvaranju života bilo im je uvijek važno svojoj djeci pružiti, prije svega dovoljno ljubavi. Ipak nisu mislili da će ih birokracija i nesređeni sustav dovesti do toga da njihova sad odrasla djeca sa svojim obiteljima neće imati barem kakav-takav životni prostor.
“Kariola papira”
Od devetero sinova i četiri kćeri, ostala je jedna neudana kćer, najmlađa 20-godišnja Nikolina, a sinovi su se uglavnom poženili i doveli svoje snahe. U obiteljskoj kući Kalcina, više ne žive kćeri koje su se udale i dva sina, tako da ih je u osamdesetak kvadrata sad ukupno 13.
– Zamislite kako je to, s nama u sobi spavaju dvoje male unučadi. U dvije spavaće sobe i dnevnom boravku spava nas 13. A kad smo svi na ručku, bude nas preko 30, govori Kata.
U Domovinskom ratu kuća obitelji Kalcina je srušena i tadašnje Ministarstvo razvitka i obnove obnovilo im je 80 kvadrata.
Prema rješenju Upravnog odjela za razvitak i obnovu Zadarsko-kninske županije iz 1996. godine, obitelji Kalcina se treba obnoviti još toliko. Do danas to nije napravljeno. Kako priča jedan od sinova Mile Kalcina, zapelo je to na imovinskopravnim odnosima jer se traži vlasništvo “1 kroz 1”.
– Ali, ako je to bio problem, onda nam se mogao ustupiti neki drugi stan ili kuća iste veličine. Kako sad Agencija za posredovanje nekretninama (APN) u Benkovcu kupuje 250 stanova za srpske povratnike? Zašto onda i mi ne bismo mogli dobiti što nam pripada? Upravo u jednom od tih stanova živim kao podstanar sa ženom i kćeri i sad ću vjerojatno morati iseliti. Zašto ja ne bih mogao, na primjer, dobiti taj stan, pita Mile.
Kako ističu Kalcine, nemaju ništa protiv da se drugima obnovi, da se kupe stanovi povratnicima, ali nije im jasno kako je njihov slučaj zapeo, a drugi se rješavaju.
– Samo želimo što nam pripada, a čekamo to godinama. I u Općini Lišane Ostrovičke pokušava se naći neko rješenje za nas, ali opet sve zapne na državnoj razini. Prije godinu-dvije bili su ovdje iz Ministarstva regionalnog razvoja, malo ‘pronjuškali’ i nije se opet ništa poduzelo. Žalosti me to što, kad je trebalo braniti Hrvatsku, kad smo išli u vojsku, nije trebala čak niti osobna, a za obnovu koja nam pravno pripada još od 1996. godine, moram imati cijelu kariolu papira, kaže Mile.
1.200 kn mirovine i “zeru blaga”
Slučaj obitelji Kalcina nedavno je preuzeo odvjetnik Davor Ukalović.
– Slao sam upite na nekoliko adresa da bi se obitelji Kalcina omogućio normalan stambeni prostor koji im po rješenju i pripada. Nisam uopće dobio odgovor. Da barem netko odgovori što se može ili ne može napraviti, a ne da ova obitelj godinama čeka rješavanje svog stambenog pitanja, rekao je Ukalović koji slučaj obitelji Kalcina vodi pro bono jer želi pomoći ljudima da ostvare svoja prava.
Pitanje je kako bi ova obitelj sebi i priuštila odvjetnika s obzirom na tešku financijsku situaciju.
Otac Nikola ima mirovinu 1.204 kune, a Kata nema primanja, već samo, kako kaže “ovo zeru blaga”.
– Djeca imaju neke sezonske poslove pa malo rade, malo ne, malo odu u polje… Nismo gladni, ali krpamo se i životarimo, govori Kata koja je 13 djece rodila i odgojila, a kako kaže, ništa joj nije teško.
– Ja volim kad njih svih svaki dan na stolu ručak dočeka. I svaku noć ih povirivam, gledam jesu li svi legli, jesu li dobro, priča ova brižna majka.
Bez obzira ne neostvarena prava, tešku financijsku situaciju, Kata zrači optimizmom.
– Sretni smo što smo zdravi i normalni, što su nam djeca našla dobre ljude da ih u životu prate. Ali žalosno je gledati što se danas događa. Ja sam željela svu svoju djecu, a nemam ih gdje odgajati. Tako i mladima danas koji žele imati obitelj država ne daje nikakve mogućnosti, govori Kata.
Nakon 15 godina obitelj Kalcina samo želi ono što joj je obećano. Iako je i tih preostalih 80 kvadrata koje čekaju 15 godina premalo za komforan život, ova velika obitelj, osim ovog što joj pripada, neće tražiti “kruha iznad pogače”.