Hrvatska može svakoga pobijediti

Sjetim se one utakmice s Grčkom u Pireju pa počnem sumnjati… Hrvatska je bila bez hrabrosti, čvrstine, ideje, taktike… I onda odvrtim film utakmice s Turskom u Istanbulu i kažem da Hrvatska može pobijediti svakoga

Kolege na Sky televeziji koji budu brinuli o skupini C predstojećega Europskoga prvenstva u Poljskoj i Ukrajini zaista će imati rijetku privilegiju surađivati sa Zvonimirom Bobanom, koji će na najbolji mogući način objediniti odnose među protivnicima. Kao legendarni kapetan vatrene generacije hrvatskoga nogometa Zvone zna kako diše Bilićeva Hrvatska, kao dugogodišnji prvotimac jakoga Milana i stalni kroničar zbivanja u “calciju” može pretpostaviti kako će se na europskoj smotri predstaviti Prandelijeva generacija “azzurra” i predosjetiti kako to veliki talijanski stručnjak Giovanni Trapattoni nastoji pomrsiti račune aktualnim svjetskim i europskim prvacima Španjolcima. Hrvatska je ipak u prvom planu.
– Znam da nas Hrvate u danima uoči svakoga velikoga natjecanja na kojima igra reprezentacija obuzme sveopća euforija, ali ja pokušavam, što je moguće više, biti realan – kaže Zvonimir Boban.
– Ja zaista ne znam što očekivati od Hrvatske. Reći ću vam i zašto. Kao prvo, Hrvatska igra u vrlo jakoj skupini, ne znam koja to momčad može računati na prolaz pored Španjolske i Italije. Budimo realni, već je velika stvar što smo otišli na europsko prvenstvo. Međutim, kad već govorimo o izgledima onda treba reći da je momčad homogena, da puno godina igra zajedno, da igra dobar nogomet i da igrači s izbornikom imaju odličan odnos. E, onda se sjetim one utakmice s Grčkom u Pireju pa počnem sumnjati… Hrvatska je tada bila bez hrabrosti, čvrstine, ideje, taktike… I onda odvrtim film utakmice s Turskom u Istanbulu i kažem da Hrvatska može pobijediti svakoga. Jer, Hrvatska je u Istanbulu odigrala savršenu utakmicu. Težak trenutak Bilić i igrači uspjeli su napraviti nevjerojatno laganim. Međutim, baš zbog ta dva različita lica momčadi u kratkom razdoblju teško je dokučiti što Hrvatska može u Poljskoj i Ukrajini.
Španjolci umaraju
Kao i na svakom velikom natjecanju, puno će toga ovisiti o ishodu prve utakmice, u ovom slučaju protiv Irske?
– To je točno. Najvažnije je pobijediti Irsku, ako u tome uspijemo onda je sve otvoreno. A ako Hrvatska ne pobijedi Irsku, onda ćemo jako teško proći u drugi krug. Italija i Španjolska su objektivno jače momčadi, imaju značajniju tradiciju, iskusnije su i jako će teško propustiti priliku ako Hrvatska podbaci u prvoj utakmici.
Prema jednoj teoriji Hrvatska svoju šansu vidi i u zadnjoj utakmici protiv Španjolske, koja na prvenstvo stiže puna umornih igrača?
– Možemo govoriti o tome da će španjolski reprezentativci doći na prvenstvo izraubani, ali nemojte misliti da prve dvije utakmice u skupini neće potrošiti i naše igrače. Zašto Španjolci osvajaju turnire? Zato što drže loptu, uživaju u igri i umaraju protivnike. Oni drže loptu, a protivnici trče, trče, trče i trče. U tome je najveća poanta. Zato Španjolci i u Poljskoj i Ukrajini imaju najviše izgleda opet postati europski prvaci. Doduše, po zakonu velikih brojeva jednom mora doći kraj izrazite dominacije španjolskoga reprezentativnoga nogometa. Možda se to baš dogodi na ovom prvenstvu. Međutim, još uvijek su najveći favoriti.
Dvije Italije
Što može Italija s Prandellijem koji je napravio izvjestan odmak od klasičnoga talijanskoga poimanja nogometa i igre?
– Ako se Prandelli bude oslanjao na klasu, talent, genijalnost i svježinu svojih igrača onda Talijani mogu biti opasni. Ako se Prandelli, kojim slučajem, opredjeli za talijanski catenaccio nogomet onda “azzurri” neće ništa napraviti. Nema šanse. Ova Italija takav nogomet više ne može igrati. Ovi igrači nemaju kulturu da se brane i disciplinirano čekaju devedeset minuta da Paolo Rossi ili Pippo Inzaghi postignu jedan pogodak i donesu pobjedu. Ova Italija tako ne može igrati. Ova Italija počiva na klasi Pirla, Balotellija, Marchisija, Giovinca…
Može li aktualni trenutak talijanskoga nogometa poremetiti ozračje među “azzurrima” pred početak natjecanja?
– Naravno. Momčad ne može biti izolirana. Uostalom, bili su involvirani neki igrači, zar ne?
Na hrvatskoj nogometnoj sceni je pred početak priprema “kockastih” također bilo vrlo burno. Očekuju se velike promjene pod okriljem Rusanove?
– Nemojmo o tome.
Zašto niste htjeli na čelo Hrvatskoga nogometnoga saveza?
– Ne želim odgovarati na takva pitanja, reprezentacija je sada najvažnija.

Modrića bih doveo u Milan

Milan je u “tijesnoj” utrci s Juventusom na kraju ipak ostao bez “scudetta”?
– Koliko god mi zbog toga bilo krivo treba reći da je Juventus zasluženo postao prvak. Što je nedostajalo “rossonerima”? Ponajprije kvaliteta veznih igrača. Da sam u mogućnosti, u Milan bih odmah doveo Luku Modrića, Lassa Diarru i Yayu Tourea. Žalosno je što nitko u Milanu o njima niti ne razmišlja. U napadu sve štima. Ibrahimović, Robinho, Cassano i Pato su kvaliteta. Znam da su svi poslije ove sezone iznad Pata stavljali upitnike, ali on je briljantan igrač. Ima samo jedan problem, Ibrahimović ga stalno maltretira, ha, ha… Ibra ne razumije da neki put treba i podržati suigrača, ne samo kritizirati.
S obzirom na ono što daje momčadi Ibra je očito shvatio da si može dopustiti takav luksuz?
– To i jest najgore od svega. Ibrahimoviću se unutar Milanella dala prevelika važnost. Čim Ibra ne dođe nasmijan na početak treninga, odmah se radi drama. Apsurdno je da jedan tako veliki klub prema Ibrahimoviću ima toliki respekt. Pa, više se u klubu pita Ibrahimovića nego direktora. Pitam se gdje to vodi? Katkad me ovo kako sada funkcionira Milan podsjeća na djecu cvijeća. Da se razumijemo, apsolutno uvažavam Ibrahimovića kao igrača, ali njegovo ponašanje unutar Milanella je istodobno nedopustivo i apsurdno. Međutim, nije kriv Ibra nego vodeći ljudi u klubu. Da, Berlusconi u prvom redu.