Vozim lagano prema Petrčanima, na kavu i razgovor s Velom Čubrićem. Osmijeh mi dolazi sam od sebe, unaprijed, jer znam biti sa Velom 10 do 15 minuta i moraš se nasmijati, a biti s njim dva do tri sata, nasmijat će vas do suza. Jer, Vele je, možda, najveći "zafrkant" u povijesti KK Zadra. Nisam ga gledao kao igrača, zakasnio sam jednu godinu.
Ali, gledao sam ga na dasci za jedrenje, ispred Pinije i shvatio iz prve. Snažno, sportsko tijelo, pokretljivost, gipkost i elastičnost, nevjerovatna spretnost kod promjene pravca jedrenja. Ovaj je mogao sve, pomislih, a igrao je odlično košarku, nogomet i rukomet.
Dolazi na Vespi i pitam ga: "A di ćeš, Vele? Đir do Nina ili Zadra?" "Ma, ne", odgovara Vele, "Idem đir do Malte" i smije se, ne šali se, a ima 80….
U vojsku umjesto u reprezentaciju
Košarku igra od 1953., i bio je važna karika u momčadi koja će osigurati povratak u Prvu ligu, 1957. godine. Paolo Tičina, Feručo Jurišić, Pino Gjergja, Mario Perica, Đorđe Zdrilić, Franko Jurišić, Franko Kresoja, Cico Troskot, Gabrielle Mannarelli, Duško Kužet su suigrači, a trener Enzo Sovitti. Prvu sezonu u elitnom rangu 1958., igra odlično, među vodećim je strijelcima te je u vrhu u kategoriji izvođenja slobodnih bacanja.
Predolimpijsku godinu, 1959., također igra odlično, a u Zadru, na odsluženju vojnog roka je Boris Kristijančić, koji Velu uvjerava da za njega ima mjesta u reprezentaciji. Ali u ožujku '60., dobiva poziv za vojsku i "umjesto u Rim, završava u Bihaću". Vele kaže, da misli kako je to "igra" smišljena u klubu, jer ni on nije miljenik politike. Razlog tomu vidi u "imidžu" kojeg nosi, a to je: "oca su mi ubili partizani u zaleđu Pirovca, optuživši ga za suradnju sa neprijateljima – Talijanima". Iako je bio samo trgovac koji je svojim brodom prevozio robu iz Zadra u Pirovac, govorio talijanski jezik, ali to je u tim teškim vremenima bilo dovoljno.
Najbolju sezonu, odigrat će 1963., kada je Pino u vojsci, a on će imati prigodu pokazati svu raskoš svog talenta, i Zadar će na kraju sezone, dijeliti drugo mjesto. Nakon toga, Vele će igrati sve manje i manje i bit će mu teško kao odličnom igraču gledati sa klupe svoje suigrače. Zašto? Ne znam, ali siguran sam da bih kao trener uvijek želio imati u momčadi takvog igrača, jer taj njegov "zarazni" smijeh, nakon teških treninga ili dugih priprema te dugih putovanja, taj vedri "duh" i ozračje koje će stvarati je suho zlato za momčad.
Veline "batude"
Evo nekih Velinih "batuda", kojima je do suza nasmijavao svih.
Zimske pripreme u Poljskoj. Vele i Čoćo (Ante Dlačić) u šetnji. Odjednom neka "frka", za čas je sve puno policije. Zaustavljaju ih i pitaju: "Gdje ste odsjeli?" Vele diže pogled, preko Čoće, vidi natpis na hotelu i kaže: "Hotel Europejski". "Vaša imena?", a Vele će: "Borislav Stanković (generalni sekretar FIBA-e) i Aleksandar Nikolić (trener reprezentacije Jugoslavije)". Policija odlazi, a Čoćo će: "Ma zašto si im reka da smo Bora i Aco?". Vele odgovara: "A što ću im reći, da smo Vele Čubrić i Ante Dlačić?!"
Zadar putuje za Sarajevo. Autobusna redovna linija, naravno. Imaju "privilegiju", pa dobiju prve redove. U Splitu pauza. Vraćaju se, a jedan visoki oficir JNA sjedi na njihovom mjestu i ne želi se pomaknuti. Kako mu doskočiti? Počinje pjesma – talijanska! Nakon četvrte, pita oficir: "Pa, dobro momci, može li jedna jugoslovenska?" "Može… Marjane, Marjane" i tako do Bugojna. U Bugojnu, oficir će: "Vozač, otvaraj vrata da iskočim iz ovog autobusa, ne mogu više ovo slušati…!"
I na kraju, najjača….Kup prvaka '66. g. u Moskvi. Posjet veleposlanstvu Jugoslavije. Veleposlanik je Borivoje Vidić. Na kraju posjeta, pravi se špalir, prvi je Vidić, drugi je njegov zamjenik, treći je ataše za kulturu i sport, četvrti u redu je Vele! Vođa puta, Gašpar Kaloper (sekretar Komiteta), pozdravlja veleposlanika, pa ostale, pruža ruku Veli i kaže: "Nikada neću zaboraviti ovaj dan…" i tada ugleda i shvati, da je ispred njega Vele i da se s njime rukuje. Ostali, samo što ne popadaju po podu od smijeha, a Vidić će Veli: "A jesi vragić"!
Vele će završiti karijeru u Zadru i '67. g. otići "trbuhom za kruhom" u Luksemburg.
Košarku će igrati do svoje 43. godine. Biti će najbolji strijelac lige, a najbolju utakmicu odigrat će protiv reprezentacije SSSR-a kojoj će zabiti 32 poena. Čuveni trener Gomeljski će ga poslije, na banketu, upitati: "Kako to da nikad niste igrali za reprezentaciju Jugoslavije?"
Nakon pečalbe, vraća se u Zadar. Izabrao je lijepe Petrčane, gdje živi sa svojom suprugom. Uživa, aktivan je u društvenoj zajednici i kaže da voli Zadar, Luxeur i Petrčane.
I posljednja njegova "batuda".
Šeta Kalelargom s dr. Zvonimirom Vrančićem, pričaju, a politika i sport su teme. Dolaze im u susret Pino Gjergja i Dražen Žura. Pino ga grli, padnu i prijateljski poljupci, a Žura će, diplomatski: "Vidi kako te Pino lipo pozdravlja!" "A odakle je doša Pino?", pita Vele. "Kako odakle? Pa, iz Prištine". "E, a da se vratija iz Barcelone, dilija bi čvrge i "kacote", ne bi grlija!"… tako će Vele, neponovljiv lik iz plejade sjajnih košarkaša Zadra.
Sljedeći nastavak: Franko Jurišić Zuba i izgradnja Jazina
najnovije
najčitanije
Rukomet
Mlađe generacije
Lorenzo Kuštera veliki junak najstarijih mladih Zadrana
Zadar
kolegij gradonačelnika
Dukić ponovio kako su zbog tehničkog proračuna projekti na čekanju
Gastro
odličan desert
Ukusni muffini od mrkve savršena su slastica za uskršnje blagdane
Hrvatska
IZBORNA KAMPANJA
Voldemort vs. Karaplenković: HDZ i SDP “ratuju” na mrežama
Zadar
kazalište lutaka
Sudjelujte u obilježavanju Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
IMPRESIVAN USPJEH
IMPRESIVAN USPJEH ZADRANKE Inga Petričević bit će u Parizu s najboljim frizerima planeta
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU