Za njega su sjećanja – i kad bi govorio kako se Hrvatska održala u vremenu onom devedesete i u vremenu nade, bila drama s dva protagonista. A to je ostala i danas: To su zemlja i Branitelji. U ratu i miru, za njih je ulog u toj kockarskoj igri uvjek bila Hrvatska. U više navrata oni su je ostvarili protiv volje velikog djela onih njihovih sugrađana kojima se Ona desila slučajno. To ga je ispunjavalo gorkim i onim njemu samo svojstvenim ponosom. Često se je pitao.. a možda se je i nadao da će ga, ako ne ovi sadašnji.. da će ih potomstvo razumjeti. A opet mu se činilo da se ta njegova generacija izdigla iznad te nade. I još mnogih drugih??? Ili je sumnjao. Mislio je kako je domovina ostvarena protiv volje ne samo većine, ne samo Jugoslavena.. nego protiv većine njegove vlastite elite. Koliko li je ljudi u povijesti ove nesretne Trojedne kraljevine bilo suočeno s istom takvom dramom: Da uvjek su tu oni protiv njih samih.. Hrvati protiv Hrvata. Njegova je odrješitost nesvakidašnja.. odlučnost. Čvrstina. Ali napokon je.. i on samo čovjek, a ne lice neke drame. Ne dramsko lice.
Sudi se svemu
Pitao se? Kad bi se radilo samo o fajtu.. o bitkama… Onda čemu bi oni bili potrebni? Ti branitelji… Ako je trebalo zatvoriti jednu neponovljivu knjigu povijesti za taj posao bila je dovoljna ona Hrvatska.. petog kolovoza… U tim sjećanjima na rat neka nepovjerljiva suzdržljivost ne dopušta mu da iskaže ono najbitnije. Čega je on, uostalom, svjestan. Sudi se svemu. Svemu u vezi s njime. A onaj koji danas brani Hrvatsku ne može je braniti protiv njezinih branitelja. To taj mora znati… Tako stoje stvari. Mislio je: S onim što smo mi željeli.. o čemu smo sanjali, svršeno je. Stvarno je svršeno… Ne znam možda me Hrvatska još može iznenaditi… Ali sumnjam. Zasad će ona popuštati. Svima. To je proces. Odavno, još davnih je dana to započelo. I vjerojatno će to bez večeg značenja potrajati – ukoliko ne nastupi nešto nepredviđeno. Zemlja se opredijelila za bolest. Rak. Za te bolesnike. Što on tu Branitelj može? On nikad nije izjednačavao Hrvatsku i njene političare. Ali sad ne želi kazati političari su se opredjelili za bolest… Nego zemlja se opredijelila.. Zemlja… Sa snom je završeno… Braniteljskim snom. Snom koji ponovno je uskrsnuo Hrvatsku oslanjajući se na vjeru u bolje. U nešto. Vjera može imati samo religiozni smisao… Uvjek samo to. A on je vjerovao u taj svoj san o Hrvatskoj. Vjeruje i danas. A svaka vjera koja u sebi uključuje pozvanje,.. bila ona u službi Gospodina našega razapetog Krista ili jednako tako razapete Hrvatske zarazna je. Njegova vjera u Hrvatsku ne bi bila dovoljna da od njega učini Branitelja njezinoga. Ali bez nje, on bi bio samo "pobjednik" nepozvan, koji se je umiješao u taj rat… Koji je u stvari poražen svojom pobjedom premda se je junački borio.
Pobijeđeni pobjednik
Zato nastoji vjerovati.. u svoju Hrvatsku.. u nju pobjedničku zemlju Branitelja. Pobijeđeni pobjednik… Branitelj Hrvatski… Ruši se pod teretom bolesti zemlje… Ali on nije opsjednut sobom ko bolesnici hrvatski… On opsjednut je još uvjek Hrvatskom. U trenu kada ga se Hrvatska odriče. Kada ga napušta… Sudi. On se povlači u tišinu doma. I ne pomišljajući ostaviti Je. Ostaviti San zbora Narodne garde. Jer on je ZENGA. On je Hrvatska. On je donio onda, godine one devedeset i prve, odluku da to postane. Nitko u to onda nije vjerovao.. a ponajmanje on sam. Ali on je odlučio… Biti Hrvatska. Kad je pregaženim Hrvatima.. kad je cijeloj iznenađenoj Europi rekao… Cijelom tom svjetu kazao… Hrvatska postoji!!! Tko bi se osim njega Branitelja to tada bio usudio reći… Gromoglasno… Djelom… Poginućem.. svojim… Reći zadnjim dahom.. Hrvatska postoji jer vjerujem u nju? Političari?! Ova agonija.. ove afere.. ovaj jad zemlje nije nastupio zato što Hrvati imaju sve manje razloga da vjeruju u Hrvatsku. (Zbog privatizacije, afera, izručivanja branitelja, kriza, pljački) već zato što više nisu kadri vjerovati nikome… Vjerovati ni u što.. jer nemaju snova branitelja Domovine. I zato kad sve pođe po zlu. Kad treba donijeti odluku. Treba svoj pogled uspraviti prema vrhuncima domovine. Prema Branitelju; ondje među imenima dvadeset pet tisuća besmrtnika.. nema prepreke.. ni nevjere… Jer ti će mrtvi prekinuti svoju šutnju ako Hrvatska bude dovedena u pitanje. Budite bez brige. Neka se zna.
Ne okrivljava nikoga
Premda Branitelj sad stoji po strani od svega ovoga što se sad dogđa… Barem se tako čini. Jer to nije ono što je on htio. To je nešto drugo. On ne okrivljava zbog toga nikoga… Okrivljavanje je, zna to Zenga, samo znak slabosti. Uvijek… Ali u njega još vjere ima… U Hrvatsku… Zato poglavlje još nije zaključeno… Još korice nisu sklopljene knjige njegove. Jer da je tomu tako onada bismo opet.. po tko zna koji puta u povijesti svojoj na zemljopisnoj karti pratili pobjedničke etape drugih… I majstorski o njima raspravljali..! Vjerujem, reče sebi, vjerujem da još vjere u Hrvatsku ima. Nada uvijek pobjeđuje.. kao i Zenga. Reče.. treba samo vjerovati.. kao onda. U Hrvatsku.. jer Hrvatska postoji!!!
najnovije
najčitanije
Zadar
"web heroj"
Zadarski policajci proveli preventivnu akciju u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II
Hrvatska
PUCANJE
Paus: ‘Za nas je velika koalicija sa SDP-om gotova priča’. Peović: ‘Nema tamo više nikakve ljevice’
Rukomet
Luka Lovre Klarica
Olimpijske igre su san i čast koju treba zaslužiti
Ostali sportovi
Kup Dalmacije
Jadran ukupno prvi na otvaranju sezone
Zadar
Dubravka Oraić Tolić
U zadarskom ogranku Matice hrvatske predavanje„Zašto je Matoš aktualan i danas?”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak