Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Vjerujem da još vjere u Hrvatsku ima

04.06.2019. 12:09
Vjerujem da još vjere u  Hrvatsku ima


Za njega su sjećanja – i kad bi govorio kako se Hrvatska održala u vremenu onom devedesete i u vremenu nade, bila drama s dva protagonista. A to je ostala i danas: To su zemlja i  Branitelji. U ratu i miru, za  njih je ulog u toj kockarskoj igri uvjek bila Hrvatska. U više navrata oni  su je ostvarili protiv volje velikog djela onih njihovih sugrađana kojima  se Ona desila slučajno. To ga je ispunjavalo gorkim i onim njemu samo  svojstvenim ponosom. Često se je pitao.. a možda se je i nadao da će  ga, ako ne ovi sadašnji.. da će ih potomstvo razumjeti. A opet mu se  činilo da se ta njegova generacija izdigla iznad te nade. I još mnogih  drugih??? Ili je sumnjao. Mislio je kako je domovina ostvarena protiv  volje ne samo većine, ne samo Jugoslavena.. nego protiv većine njegove  vlastite elite. Koliko li je ljudi u povijesti ove nesretne Trojedne kraljevine bilo suočeno s istom takvom dramom: Da uvjek su tu oni protiv njih  samih.. Hrvati protiv Hrvata. Njegova je odrješitost nesvakidašnja..  odlučnost. Čvrstina. Ali napokon je.. i on samo čovjek, a ne lice neke  drame. Ne dramsko lice.


Sudi se svemu
Pitao se? Kad bi se radilo samo o fajtu.. o bitkama… Onda čemu bi  oni bili potrebni? Ti branitelji… Ako je trebalo zatvoriti jednu neponovljivu knjigu povijesti za taj posao bila je dovoljna ona Hrvatska.. petog  kolovoza… U tim sjećanjima na rat neka nepovjerljiva suzdržljivost ne  dopušta mu da iskaže ono najbitnije. Čega je on, uostalom, svjestan.  Sudi se svemu. Svemu u vezi s njime. A onaj koji danas brani Hrvatsku  ne može je braniti protiv njezinih branitelja. To taj mora znati… Tako  stoje stvari. Mislio je: S onim što smo mi željeli.. o čemu smo sanjali,  svršeno je. Stvarno je svršeno… Ne znam možda me Hrvatska još može  iznenaditi… Ali sumnjam. Zasad će ona popuštati. Svima. To je proces.  Odavno, još davnih je dana to započelo. I vjerojatno će to bez večeg  značenja potrajati – ukoliko ne nastupi nešto nepredviđeno. Zemlja se  opredijelila za bolest. Rak. Za te bolesnike. Što on tu Branitelj može?  On nikad nije izjednačavao Hrvatsku i njene političare. Ali sad ne želi  kazati političari su se opredjelili za bolest… Nego zemlja se opredijelila..  Zemlja… Sa snom je završeno… Braniteljskim snom. Snom koji ponovno je uskrsnuo Hrvatsku oslanjajući se na vjeru u bolje. U nešto. Vjera  može imati samo religiozni smisao… Uvjek samo to. A on je vjerovao u  taj svoj san o Hrvatskoj. Vjeruje i danas. A svaka vjera koja u sebi  uključuje pozvanje,.. bila ona u službi Gospodina našega razapetog  Krista ili jednako tako razapete Hrvatske zarazna je. Njegova vjera u  Hrvatsku ne bi bila dovoljna da od njega učini Branitelja njezinoga. Ali  bez nje, on bi bio samo "pobjednik" nepozvan, koji se je umiješao u taj  rat… Koji je u stvari poražen svojom  pobjedom premda se je junački  borio.


Pobijeđeni pobjednik
Zato nastoji vjerovati.. u svoju Hrvatsku.. u nju pobjedničku zemlju  Branitelja. Pobijeđeni pobjednik… Branitelj Hrvatski… Ruši se pod teretom  bolesti zemlje… Ali on nije opsjednut sobom ko bolesnici hrvatski… On opsjednut je još uvjek Hrvatskom. U trenu kada ga se Hrvatska  odriče. Kada ga napušta… Sudi. On se povlači u tišinu doma. I ne pomišljajući ostaviti Je. Ostaviti San zbora Narodne garde. Jer on je ZENGA. On je Hrvatska. On je donio onda, godine one devedeset i prve,  odluku da to postane. Nitko u to onda nije vjerovao.. a ponajmanje on  sam. Ali on je odlučio… Biti Hrvatska. Kad je pregaženim Hrvatima..  kad je cijeloj iznenađenoj Europi rekao… Cijelom tom svjetu kazao…  Hrvatska postoji!!! Tko bi se osim njega Branitelja to tada bio usudio  reći… Gromoglasno… Djelom… Poginućem.. svojim… Reći zadnjim  dahom.. Hrvatska postoji jer vjerujem u nju? Političari?! Ova agonija..  ove afere.. ovaj jad zemlje nije  nastupio zato što Hrvati imaju sve manje  razloga da vjeruju u Hrvatsku. (Zbog privatizacije, afera, izručivanja  branitelja, kriza, pljački) već zato što više nisu kadri vjerovati nikome…  Vjerovati ni u što.. jer nemaju snova branitelja Domovine. I zato kad sve  pođe po zlu. Kad treba donijeti odluku. Treba svoj pogled uspraviti prema vrhuncima domovine. Prema Branitelju; ondje među imenima dvadeset pet tisuća besmrtnika.. nema prepreke.. ni nevjere… Jer ti će mrtvi prekinuti svoju šutnju ako Hrvatska bude dovedena u pitanje. Budite  bez brige. Neka se zna.




Ne okrivljava nikoga
Premda Branitelj sad stoji po strani od svega ovoga što se sad  dogđa… Barem se tako čini. Jer to nije ono što je on htio. To je nešto  drugo. On ne okrivljava zbog toga nikoga… Okrivljavanje je, zna to Zenga, samo znak slabosti. Uvijek… Ali u njega još vjere ima… U Hrvatsku…  Zato poglavlje još nije zaključeno… Još korice nisu sklopljene knjige  njegove. Jer da je tomu tako onada bismo opet.. po tko zna koji puta u  povijesti svojoj na zemljopisnoj karti pratili pobjedničke etape drugih…  I majstorski o njima raspravljali..! Vjerujem, reče sebi, vjerujem da još  vjere u Hrvatsku ima. Nada uvijek pobjeđuje.. kao i Zenga. Reče.. treba  samo vjerovati.. kao onda. U Hrvatsku.. jer Hrvatska postoji!!!