Vinogradi i maslinici na pladnju europskom kapitalu

Predsjednika Agencije za poljoprivredno zemljište Darka Grivičića brinu oni koji već godinama kupuju poljoprivredno zemljište radi prenamjene u građevinsko

Zabrana prodaje poljoprivrednog zemljišta  strancima sedam godina nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, odnosno do  2020. godine, te mogućnost da  se ona produlji još tri godine  ne može spriječiti  državljane   zemalja članica da u Hrvatskoj  kupuju zemljište. Ta zabrana  onemogućit će jedino  državljana EU da direktno  kao privatna osoba u Hrvatskoj kupi poljoprivredno zemljište, no nitko mu ne može  zabraniti da kupi tvrtku koja u  svome vlasništvu ima poljoprivredno zemljište, a može u  Hrvatskoj i osnovati tvrtku koja će onda kupovati poljoprivredno zemljište. Uz to bilo  koja kompanija iz EU može  kupiti neki poljoprivredni  kombinat čime postaje vlasnik  zemljišta koje je taj kombinat  upisao u svoj temeljni kapital.
Procjena je da oko dvije i pol  tisuće tvrtki u Hrvatskoj koristi oko 210 tisuća hektara  poljoprivrednog zemljišta, no  to zemljište dobrim dijelom  nije u vlasništvu poduzeća nego je riječ o državnom zemljištu što su ga dobili u koncesiju.
Smiješna zabrana
– Bilo je odmah jasno da  zabrana neće značiti ništa. Pa i  sada stranci mogu u Hrvatskoj  imati tvrtku ili je netko može  osnovati za njih i tako mogu  kupovati poljoprivredno zemljište, kaže predsjednik  Agencije za poljoprivredno  zemljište Darko Grivičić. On  ističe da se bojao da će  državljani zemalja članica EU  činiti ono što su radili i kod  zabrane kupnje kuća i stanova,  odnosno da će kupovati poljoprivredno zemljište preko  tvrtki, ali kaže da se zasad  pokazalo da se ta situacija ne  ponavlja. Procjena je da su  preko brojnih tvrtki stranci u  Hrvatskoj kupili oko sto tisuća  nekretnina, uglavnom uz obalu.
– Poljoprivrednog zemljišta  ima za kupnju i u inozemstvu,  odnosno u ostalim članicama  EU, i to jeftinijeg nego u Hrvatskoj. Primjerice, kvalitetno  zemljište u Rumunjskoj može  se dobiti za oko tisuću i pol  eura po hektaru, dok jednako  kvalitetno zemljište u Hrvatskoj košta oko pet, šest ili čak  sedam tisuća eura po hektaru.  Nešto jeftinije može se kupiti i  u Mađarskoj. Tako naše zemljište, čini se, zasad nije zanimljivo strancima, kaže Grivičić.
Jeftinija prenamjena
Puno više ga brine sudbina  poljoprivrednog zemljišta na  atraktivnim lokacijama koje bi  u prenamjeni moglo postati  građevinsko, jer tu je  interes vlasnika ili  budućih kupaca financijski opipljiv, jer  nakon prenamjene to  zemljište vrijedi i do  desetak puta više, a  onda se može graditi  na atraktivnim lokacijama.
– Kad je to u pitanju, stalno čujemo  da netko otkupljuje  zemljište na obali,  primjerice spominju  se Brač i Srđ, te još  neka mjesta na obali.  Tvrtke koje su kupovale to zemljište imaju interes da ono postane građevinsko.  Nisu ga kupovali da  sade masline ili vinograde nego da na  njemu grade. Pojavit  će se i interes kupaca iz europskih zemlja, upozorava  Grivičić. Vlada je nedavno  predložila i zakon kojim bi se  pojeftinila i to za deset puta  prenamjena poljoprivrednog  u građevinsko zemljište,  a takav je potez objasnila željom  da se uklone barijere investitorima.
Strateško dobro
Grivičić ističe da država  očito nije svjesna bogatstva  koje ima kad je poljoprivredno  zemljište u pitanju, jer je riječ  o strateškom dobru.
– Poljoprivredno zemljište  će uvijek vrijediti, hranu ćemo  uvijek trebati i to je nacionalni  interes. No, mi hranu uvozimo, a poljoprivredno zemljište  pretvaramo u građevinsko, koje gubi na vrijednosti, jer svaka  građevina gubi na vrijednosti,  treba obnovu ili potpuno novu  izgradnju, upozorava Grivičić.  Kaže da se ne protivi tome da  se u nekoj lokalnoj zajednici  poljoprivredno zemljište pretvori u građevinsko, ali ako to  dobrim smatraju i lokalne  vlasti i tamošnji poljoprivrednici, a ne ako se tako odluči u  Zagrebu.
– Naravno da ministarstva  trebaju dati svoja mišljenja,  bilo da je riječ o onome koje  brine o okolišu, ili o onome  koje brine o poljoprivredi, ali  lokalna zajednica zna najbolje. Nisam je protiv toga da se  investitorima pojeftini prenamjena, pogotovu ako će  proizvoditi ili otvarati nova radna mjesta, ali država bi se  doista morala ponašati tako da  pokazuje da je svjesna o kakvom se strateškom dobru radi,  zaključuje Grivičić.

Polovina obradive zemlje zapuštena

Još prije 20 godina Hrvatska je u privatnom vlasništvu imala više  poljoprivrednog zemljišta nego većina novih članica EU-a. Prema  podacima Ministarstva poljoprivrede u Hrvatskoj ima 2,69 milijuna  hektara poljoprivrednog zemljišta od čega 890 tisuća otpada na državu,  a ostatak je u privatnom vlasništvu. No, obrađuje se oko polovice tog  zemljišta. Više od  230 tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava  koristi 1,1 milijun hektara poljoprivrednog zemljišta, dok tvrtke koriste  oko 210 tisuća hektara zemljišta. Prosječno poljoprivredno gospodarstvo u Hrvatskoj koristi samo 5,7 hektara zemljišta, dok komercijalni poljoprivrednici koriste oko 7,5 hektara. U zemljama EU taj je  prosjek  20 hektara.