Kozmopolitska i multietnička “luka Afrike sjevera”

Grad je dinamičan i opušten u isto vrijeme. Ako se odlučite na odlazak tamo, nemojte se previše pouzdati u svoje poznavanje engleskog jezika, ma kako ono dobro bilo, jer – Francuzi ga pričaju slabije nego Talijani, ako to uopće možete zamisliti
Marseille je drugi po veličini  francuski grad. Da, znam, i meni je bilo čudno kad sam prvi  put počitala taj podatak. Ono  što je još čudnije jest da ima  “samo” 800.000 stanovnika.
Najpoznatiji je kao lučki  grad, preko njega su išle sve  pošiljke i prevozila se sva roba,  posebno na relaciji Afrika – sjever Mediterana, ali i ostatak  Europe.
Nije ni čudo što ga zovu “luka  Afrike sjevera”.
Osnovan je, kažu, prije 2.600  godina i ima bogatu povijesnu,  kulturnu i trgovačku povijest.  Upravo zbog dugogodišnje uspješne “lučke” povijesti, ali i  kolonizatorske nacionalne povijesti, Marseille od davnina  njeguje heterogenost svoga stanovništva. Šarolikost rasa,  običaja i jezika ono je prvo što  vam se kod Marseillea pokaže  kao “zaštitni znak”. Nema tipičnog lica, odjeće, naglaska,  sve je pomiješano i baš kao  takvo je specifično.
Nalazi se na izuzetno povoljnom mjestu, u srcu Mediterana, ima razvedene obale s obje strane, a s druge strane sam  grad je “zatvoren” unatoč velikoj Staroj luci (Vieux port).
Mlađim generacijama glavna  asocijacija na Marseille zasigurno je popularna filmska tetralogija “Taxi Marseille” koju je  producirao Luc Besson.
Grad je dinamičan i opušten  u isto vrijeme. Ako se odlučite  na odlazak tamo, nemojte se  previše pouzdati u svoje poznavanje engleskog jezika, ma  kako ono dobro bilo, jer – Francuzi ga slabije znaju nego Talijani, ako to uopće možete zamisliti.
I baš sam nekidan Francuze  iz Bretanje koji su na odmoru u  Zadru upitala zašto je to tako.  Odgovor je jednostavan – Francuzi strani jezik, dakle engleski,  uče tek od 14. godine, i to prilično traljavo. Takva je nacionalna svijest, priznaju sami;  imaju veliku državu i jezik koji  je u top 4 svjetskih jezika, i na  kraju priče ne smatraju previše  bitnim učenje tamo nekog engleskog.
Ipak, pojasnili su mi, i sami  svjesni jezičnog “hendikepa”  na koji nailaze svaki put kad  odu preko granice, stvari se  mijenjaju. Uskoro će početi  učiti engleski u nižim razredima, a i sami mladi uče ga  izvan škole, na svoju ruku,  na svoju volju.
U Marseilleu trebate  kušati bouillabaisse, tradicionalno jelo spremljeno od 7  vrsta ribe odnosno morskih  plodova. Svaki restoran koji  drži do sebe ima ga na meniju, svaki “chef” koji drži do  sebe svoju tajnu spremanja  ovog specijaliteta ne odaje  nikom… Možete ga pojesti,  ovisno o lokaciji i kvaliteti  restorana, po cijeni od 15 do  500 eura.
Iz Marseillea se lako  možete zaputiti na izlet na  obližnji Chateau d’If na kojem  je tvrđava pretvorena u zatvor  u kojem je robijao i popularni,  iako izmišljeni Dumasov grof  Monte Christo.
Zavodljiva Provansa, sirevi i vino također su nadohvat  ruke, auromobila odnosno  vlaka, a najveća šteta bila bi  propustiti posjet Aixe-en-Provanceu, gradiću sa  puno trgova, zelenila, uskih  ulica i dobre hrane.
Marseille nudi zanimljive  četvrti, poput one zvane Penier u kojoj je na dan kad smo  došli započela tradicionalna  trodnevna fešta. Pozornice s  različitom muzikom bile su  raspoređene svakih nekoliko  ulica, a mještani “kvarta” dok  traje fešta na ulici prodaju  svoje piće, većinom ono što i  inače imaju doma u frižiderima.
S brda na kojem se nalazi  crkva Notre Dame de la Garde,  kao na dlanu se vidi grad; ostatci Stare luke, glavna katedrala, crkva Svetog Viktora…
Marseille ima 25 kazališta,  22 muzeja, 10 koncertnih  dvorana, operu, nacionalni  baletni ansambl, filmski studio. Uvrštava se u velika umjetnička središta Europe, a  dogodine će biti kulturna prijestolnica Europe.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU