ČUVARI PRIRODE Krivolov i narušavanje ljepote paških bisera mogu koštati od 100 do milijun kuna

Na području otoka Paga četiri su od ukupno 13 zaštićenih područja kojima u Zadarskoj županiji upravlja Natura Jadera, ustanova za zaštitu zaštićenih dijelova prirode Zadarske županije i područja europske ekološke mreže Natura 2000. Radi se o ornitološkim rezervatima Malo, Veliko i Kolanjsko blato te značajnom krajobrazu na području Vlašića. Te paške bisere koji svojom ljepotom oduzimaju dah obišli smo s nadzornicima Nature Jadere i na licu mjesta vidjeli što i kako rade. Usred kamenjara na kojemu jedino uspijeva rijetka trava otvorio nam se pogled na Veliko blato, orintološki rezervat koji na prioritetnoj listi zaštićenih područja zauzima treću poziciju.
Jezerski regoč, paška čipkica, eja livadarka i zbunjeni turisti
Nadzornik Mate Lukić pojašnjava kako je to lokalitet gdje često u krivolovu zateknu ribiče i lovce.
– Jutros ih nema. Tu na Velikom blatu češće nailazimo na ribiče u krivolovu, a na Malom lovce kojima je posebno zanimljiva liska, ptica koju talijani drže za deliciju. I jedne i druge kažnjavamo te protiv njih podižemo kaznene prijave i optužne prijedloge, kaže Lukić te pojašnjava kako je riječ o značajnom staništu ptica močvarica čije su posebnosti boćata voda i močvarna vegetacija razvijena oko blatina.
– Sve hrvatske ptice močvarice, ali i mnoštvo europskih, sele se preko priobalja, pa im ovi ornitološki rezervati, zapravo plitka jezera obilata hranom, predstavljaju rijetko utočište. Područja su zaštićena još 1988. godine, a obuhvaćaju prostor od 461.69 hektara od čega jedna četvrtina prostorno spada pod Grad Pag, a ostale tri pod Općinu Povljana, pojašnjava Lukić pokazujući nam kukca zvanog vretence, odnosno jednu od 20 vrsta koje se mogu vidjeti na toj lokaciji, a od kojih su posebno zanimljivi rijetki primjerci nazvani jezerski regoč i paška čipkica. Dodaje kako je najčešća riba u jezeru ljuskavi šaran ali da se može naići i na jegulje. Lukić pojašnjava kako Veliko, za razliku od Malog blata, ne presušuje, a kao posebnost Malog ističe gniježđenje u Hrvatskoj ugrožene ptice eje livadarke.
Sljedeće odredište bilo nam je zaštićena šuma hrasta medunca Dubrava Hazlina.
– Znate li da tu ne smijete parkirati jer je ovo zaštićeno područje, upitao je grupu turista zaokupljenih razgledavanjem prirodnih ljepota na koje pogled puca s ruba prometnice koja prolazi kroz zaštićeno područje. Zbunjeno su ga pogledali i odgovorili kako ne razumiju. Ispostavilo se da znaju samo poljski, pa ih je Lukić uputio do svega desetak metara udaljene table na kojoj je jasno bilo istaknuto o kakvom se području radi i što je tu zabranjeno. Poljaci su se odmah ispričali radi prijestupa u kojem su zatečeni, a uto se pojavila i grupa Nijemaca koji su se očito jednako povučeni neodoljivim pogledom na Paški kanal zaustavili gdje ne bi smjeli. I oni su se odmah ispričali i upitali mogu li se udaljiti i ispraviti pogrešku bez sankcija. Starija žena iz grupe dobacila je kako joj je zadnji dan ljetovanja na što su im Lukić i njegov mlađi kolega zaposlen kao ispomoć tijekom sezone poželjeli ugodan ostatak dana i sretan povratak kući.
Nijemcima i Poljacima ipak progledali kroz prste
– Nadamo se da ćete doći ponovno k nama i da ćete sa sobom odnijeti samo lijepe uspomene. A onda drugi put budite malo pažljiviji kad se zaustavljate ili parkirate, rekao im je Lukić dodajući kako je upravo parkiranje uz nezakonito odlaganje smeća najveći problem na području zaštićene šume hrasta medunca. Parkiranje u tom području, kaže, redovito kažnjavaju novčanim kaznama, no zatečenim Nijemcima i Poljacima ipak su progledali kroz prste jer je bilo sasvim jasno da su se samo nakratko zaustavili.
– Ovdje imamo i jednu malo ozbiljniju situaciju. Čovjek je nedavno kupio teren od jednog mještanina i evo, posjekao je nekoliko stabala hrasta medunca koji rastu samo na ovom mjestu na cijelom otoku. Očito ga nitko nije upozorio da to ne smije bez konzultacija s Naturom Jaderom kao nadležnom institucijom za ovo područje bez obzira što se radi o privatnom zemljištu, pojašnjava Lukić te kao jedan od problema s kojima se susreću u nadzoru zaštićenih područja ističe i bespravnu gradnju te ispuštanje fekalija iz brodica u more. To, kaže, očitavaju podvodnim kamerama i također kažnjavaju.
Kazne od 100 do milijun kuna
A kazne koje ispisuju kreću se od 100 pa do vrtoglavih milijun kuna, pojašnjava nam glavni nadzornik u Naturi Jaderi, Zoran Božić. Nadzornici na licu mjesta ispisuju kazne u visini polovine minimalno propisanih kazni, a najmanja je za kupanje izvan mjesta koja su za to obilježena. Slijede kazne za nepropisno parkiranje unutar zaštićenih područja i logorovanje. To košta 250 kuna, a najstrože se kažnjavaju ekocidi i zahvati u priorodi koji ugrožavaju ravnotežu i imaju trajne posljedice. Nerijetko se, kaže Božić, nadzornici susreću i s neurednim platišama koncesija, a susreću se i s recidivistima.
– U kanjonu Zrmanje pet godina za redom kažnjavamo istog brodara zbog neplaćanja koncesije. Apsurd cijele situacije je što mi odradimo svoj posao, a onda sud presudi kaznu u novčanom iznosu od svega jedne trećine zakonom propisane minimalne kazne. Takve presude zapravo potiču brodare na kršenje zakona jer im je jeftinije platiti kaznu nego koncesiju, upozorava Božić dodajući kako na slične probleme nailaze i kod investitora na zaštićenim područjima. Oni su, pojašnjava, dužni platiti i zatražiti glavnu ocjenu za zahvat što ponekad košta i oko 700-800 tisuća kuna.
– Često se ogluše na tu obavezu i procijene kako im je to skupo, a nepotrebno i tako prekrše zakon. Ali zato ipak plate kaznu, ističe Božić. Kao svijetli primjer navodi mještanina Rtine koji ima svoje zemljište u zaštićenoj uvali Plemići, ali uredno plaća koncesiju za pružanje usluga ljubiteljima skokova s padobranom iz aviona.
Kao glavni problem u Naturi Jaderi ističu financijska sredstva te široko područje nadziranih lokacija koja u konačnici pokrivaju svega tri osobe – glavni nadzornik Zoran Božić te nadzornici Mate Lukić i Josip Brajković.