ZALJUBLJENIK U DALMACIJU Ne govori hrvatski, ali pjeva i živi dalmatinski

Bila bi to sasvim obična priča o čovjeku s mora koji sluša dalmatinske pjesme, te kao pravi Dalmatinac na sav glas zapjeva uz stihove Miše Kovača, Vinka Coce… da nije riječ o Nijemcu, Jürgenu Amesu iz Saarbrückena, koji inače ne govori hrvatski.
Naime, nakon što smo se upoznali na zadarskoj rivi, jer je bilo nemoguće ne upoznati čovjeka koji tako s dušom pjeva »Dalmatinac sam, tu sam rođen ja…«, Jürgen je s radošću ponudio gostoprimstvo na katamaranu svog dugogodišnjeg prijatelja i jedriličara Zorana Bugarije. Tako da smo za priču s ovim zanimljivim Nijemcem, za svaki slučaj, osigurali i prijevod. Pored Zorana, na katamaranu je bio i još jedan Jürgenov prijetelj, isto zaljubljenik u more i Dalmaciju, 81-godišnji Wolfgang Schlott iz Neu Ulma.

Dalmatinsku večer organizira u Njemačkoj
– Počeo sam jedriti davno, još na jezeru u maloj jedrilici u Njemačkoj, ali to je jezero za mene s vremenom postalo pretijesno, te mi je želja bila ići na more, tako da mi se san i ostvario davne 1978. godine kada sam došao u Poreč gdje sam unajmio jedrilicu i od tada u Dalmaciju dolazim svake godine, priča Jürgen, dodajući kako mu je Dalmacija drugi dom, te da više život ne može zamisliti bez mora, broda i dalmatinske pjesme.
Za ovog »dalmatinskog« Nijemca, nema uvale u kojoj nije bio, i nema predjela na Jadranskom moru koji bi mogao odvojiti kao najljepši, jer kako kaže, svaki dio Dalmacije ima svoju unikatnu ljepotu i doslovno svaki kamen ima svoju priču. Međutim, kada je riječ o jedrenju, tada Jürgen bez dvojbe izdvaja Srednji Jadran kao najbolju destinaciju za uživanje pod jedrima.
– Bez Dalmacije ja više ne mogu živjeti, tu je moj drugi dom, tako da zadnjih deset godina otkako sam u mirovini obavezno pola godine provedem u Dalmaciji. Do smrti supruge imao sam ovdje i tri jedrilice od kojih je jedna bila s dva jarbola i za mene je ona bila posebna, ali otkako mi je žena preminula, prodao sam jedrilice i sada svake godine dođem na katamaran kod svog prijatelja Zorana, priča Jürgen, dodajući kad nije na katamaranu onda je u svom kamperu u Sukošanu.
Osim jedrenja i mora, dalmatinska pjesma je ona koja uz dobru dalmatisnku spizu povezuje raspjevanog Jürgena s njegovim prijateljima u Dalmaciji, ali i u Njemačkoj. Jer kako priča, kad se vrati u Njemačku, s prijateljima koji su rodom iz Poličnika, svake godine čak dvaput organizira dalmatinsku večer na koju dođu njegovi prijatelji koje počasti delicijama s mora.
– Svaki put kad se vratim iz Dalmacije ponesem sa sobom Paški sir, pršut, domaće vino i naravno maslinovo ulje i tada sa svojim prijateljima iz Poličnika napravim feštu na kojoj se okupi 20-ak ljudi, priča Jürgen, dodajući kako svi tada uživaju u dalmatinskim običajima, ali i u predivnoj dalmatinskoj glazbi.

Nijemci vole »malu Marijanu«
Uz red pjesme i red priče, Jürgen objašnjava kako voli slušati dalmatinske pjesme jer preko njih doživljava more i mjesta u kojima je bio, te otkriva da i on pjeva u jednom sastavu u Njemačkoj na čijem se repertoaru nalaze i dvije dalmatinske pjesme koje se izvode u originalu, na hrvatskom jeziku.
– Mi imamo jednu grupu u kojoj nas je 30 glazbenika i pjevamo samo o moru i mornarima. Često puta nastupamo pred publikom, a ja, osim što sviram harmoniku u tom sastavu i pjevam, te sam u repertoar ubacio i dvije hrvatske pjesme: »O Marijana« i » Ti si pjesma moje duše«, koje pjevam u originalu na hrvatskom jeziku, priča Jürgen, dodajući kroz osmijeh kako se skoro svi Nijemci kad čuju pjesmu o Marijani, zaljube u nju.
Međutim, Jürgen i njegov prijatelj Wolfgang koji isto dugi niz godina dolazi u Dalmaciju i jedri, osvrnuli su se na problem nedostatka imidža, ali i nedovoljne ponude, jer kako objašnjavaju more i priroda su prelijepi, ali nažalost, nisu dovoljni za privući i zadržati goste, te ističu kako fali sadržaja, ali i adekvatne medicinske skrbi.
– Kao veliki zaljubljenik u Hrvatsku i u Jadransko more, moram reći da kada je riječ o turizmu, tu jako fali imidž. Naime, kada doma pričam sa svojom generacijom, tada me otvoreno pitaju zašto idem u Hrvatsku, jer da Hrvatska nije za stariju generaciju, priča Jürgen, pojašnjavajući kako im je veliki problem u slučaju da se netko od njih stranaca razboli jer, kažu, ne znaju kome se obratiti.
Ipak, u zdravlju i dobrom raspoloženju, ovaj dalamtinski Nijemac je pod punim jedrima nastavio dalje ploviti uz pjesmu i želju da se još više ljepota Jadrana približi nautičarima, jer, kako reče, ovo more to zaslužuje.