VIDEO I GALERIJA: Od Zadra do Vladivostoka i natrag

25.000 kilometara – od Zadra do dalekog Vladivostoka, 53 dana, njih dvoje i jedan Harley Davidson, životna je avantura Mladena i Jasne Jozić koju su završili jučer povratkom u Zadar.
U kafiću D-8 u Zadru dočekali su ih članovi obitelji, ali i prijatelji iz Harley-Davidson kluba, glasnim pljeskom, nakon kojega su uslijedili čvrsti zagrljaji i pozdravljanje te čestitke zbog velikog uspjeha. Na put su krenuli 12. lipnja u 5 sati ujutro. Krenuli su iz Zadra, preko Mađarske, Slovačke, preko Tatri, preko Karpata u Lijev, pa u Kijev, pa do granice s Rusijom uz Sibir do dalekog Vladivostoka na granicu sa sjevernom Korejom.
Naime, 52-godišnji Mladen i 47-godišnja Jasna su na ovaj daleki put otišli sami, bez ikakve logističke potpore ili pratnje, te su se došavši do Vladivostoka vratili nazad. Inače na ovakvim putovanjima motocikliste prati kombi s rezervnim dijelovima, a Mladen i Jasna spakirali su nekoliko torbi s najnužnijom opremom i potrepštinama te krenuli put otvorene ceste.

Ljubav s Harleyjem
– U Zadru živimo zadnjih šest godina, a tada smo kupili i prvi motor Harley Davidson. Ljubav se rodila istog trena te nam je ovo drugi motor, isto Harley Davidson, koje obožavam. Imam sreću da imam puno slobodnog vremena te mogu otići na ovakva putovanja gdje upoznajem nove zemlje i nove ljude. Prije dvije godine išao sam na Nord Kapp, odnosno do sjevera Norveške, i nazad, pojasnio je avanturist Mladen.
Ističe kako više voli voziti prema istoku jer tamo žive Slaveni. On, naime, ne govori ni jedan strani jezik osim ruskog, ali i vožnja na istok mu predstavlja puno veći izazov nego vožnja prema zapadnoj Europi.
– Ruta prema istoku je za mene ruta 66. Uvijek možemo otići na zapad jer je sve blizu, ali istok je pravi izazov. Imali smo mnogo lutanja, vožnje po makadamu, brdskim cestama, što je za nas, ali i ovaj motor koji nije prilagođen takvoj vožnji, bio jako velik izazov, rekao je Mladen. Ispričao je kako su za ovo putovanje morali uzeti i 90-dnevnu vizu kojom su mogli putovati Rusijom, a po putu su imali i dva velika kvara, ali zahvaljujući dobrim i susretljivim ljudima sve su brzo riješili.
– Javljali smo se u ruske Harley Davidson klubove u gradovima kroz koje smo prolazili i svugdje su nas dočekivali s čuđenjem, ali i raširenih ruku. Mi smo nosili hrvatske zastavice koje smo im poklanjali, kao i hrvatske majice, kojima smo promovirali našu zemlju. Oni su se čudili odakle smo došli, ali kad je bilo potrebno bez problema su priskočili u pomoć. Rusi i Ukrajinci jako vole Hrvate te su za nas navijali kad je bila utakmica protiv Francuske, ispričao nam je Mladen.
I dok su Mladenovu suprugu Jasnu na početku putovanja boljela leđa i glava od tolikog sjedenja na motoru, sada više, kako priznaje, kacigu ni ne osjeća, a vožnja joj je prirodna kao i hodanje.

Mortadela, čvarci i špek
– Bilo je naporno, ali je bilo i prekrasno. Nismo imali neugodnih iskustava, osim loših cesta. Upoznali smo puno ljudi, oni su fenomenalni. I priroda je prekrasna, Sibir je predivan i zelen. Zalogaj je bio velik, ali sve je završilo kako treba, rekla je Jasna dodavši kako ne zna bi li preporučila, možda do pola puta.
Najviše su ih se dojmili ljudi koje su sretali u selima, koji žive u velikoj neimaštini, u mjestima koja nemaju ni uređene ceste ni infrastrukture. Ipak, unatoč tome, kaže, velik broj stanovnika ima zlatne zube, koji su simbol financijske moći.
Tijekom rute spavali su u motelima i prenoćištima uz cestu koje koriste i vozači kamiona.
– Najviše sam strahovao od kvarova jer smo vozili po jako lošim putevima. Ipak, uspjeli smo, rekao nam je Mladen, dodavši kako su im na putu najviše nedostajali mortadela, čvarci i špek u svježem, toplom kruhu. Koliko je njihov pothvat neuobičajen svjedoči i interes ruskih medija koji su objavili priču o njima.
Mladen se na kraju zahvalio svima koji su im pomogli prije puta, kao i onima koji su im pružali potporu dok su bili na putu te koji su ih dočekali. Za prosinac sprema i video prezentaciju putovanja, a na pitanje hoće li napisati knjigu kroz smijeh zaključuje: "Da sam učio, bio bih književnik, ali da sam književnik, ne bih imao novce za Harleyja".