GLAS GRAĐANA Zaslužuje li Krleža pravi spomenik u Zadru?

Slika korisnika mkvanja
Još jedan prilog urbanoj naraciji grada
Može se reći da su se Krleža i Zadar voljeli javno. Kada je 1966. bio na proputovanju za Crnu Goru gdje je trebao primiti Njegoševu nagradu, svratio je u Zadar i glavna tema o kojoj se zanimao bila je zbirka crkvene umjetnosti iz Svete Marije. Smatra ga se iznimno zaslužnim i za utemeljenje Stalne izložbe crkvene umjetnosti (SICU)
Zvonko KUCELIN
Manja Krležina bista otkrivena je 2010. pred zgradom Sveučilišta: je li to dovoljno?

Da građani Zadra vole, žive i osjećaju svoj grad podsjete nas ponekad i (neočekivane) refleksije na neki novinski članak. Ne sjećam se kad sam posljednji put dobio toliko reakcija na neki tekst (izuzev na onaj o pečenju janjca na rivi) kao što je pobudio živi interes onaj od prije nekoliko dana kada sam pisao o zadarskim odonimima pa, onako usput, kroz »glasno razmišljanje« naveo neke osobe (Van Tropp, Hitchcock) i toponime koji bi zavrijedili svoje mjesto na zadarskim ulicama i trgovima. Nakon objave članka javio nam se čitatelj s molbom da se potakne »zbratimljenje« Zadra i Bitetta, talijanskog grada u kojemu je umro i postao mu zaštitnikom »naš čovik«, blaženi Jakov Zadranin. Prije toga, afirmirali smo kroz naš list ideju da se postavi spomen ploča u sjećanje na prijelomni povijesni događaj, Zadarski mir iz 1358. godine. A stigla je, među brojnima, i jedna koju ovdje izdvajamo, a riječ je o ideji/želji da Zadar dobije pravi, primjereni spomenik književniku Miroslavu Krleži (1893.-1981.).

Znamo da je 2010. ispred zgrade Sveučilišta postavljena bista ovog velikog književnika (zajedno s onom Stjepana Gunjače), ali naš predlagatelj (koji je također htio ostati anoniman, iako iskreno ne znam zašto su ljudi tako ‘bojažljivi’) tvrdi da je uloga Krleže u poslijeratnom kulturnom razvitku tako značajna i velika da on zaslužuje adekvatan, vidljiv i lijep spomenik na primjerenoj gradskoj lokaciji.

​Krležina ljubav prema Zadru

Zašto spomenik Krleži u Zadru? Krleža je još 1948. posjetio Zadar i ostao zgranut slikama porušenoga grada. Opisao ga je gotovo na apokaliptičan način.

»Fasade sa šesnaest pačetvorina. Od prozora uglavnom modro, a nad tim nebo otvoreno, okviri kameni, fasade sa dvadeset prozora, zabat od krova i dimnjaci, otvoreno kao kutija. Jedno stablo u bloku od petnaestak kuća. Živo bujno miče se na svibanjskom povjetarcu, živi zeleno. Pločnik ulice pompejanske. Plavkasti kamen i žljebovi. Stepenice, traverse, cigle, blokovi, kameno smeće, jama, lastavica, jedna cisterna čitava, studenac, jedan rasparani dimnjak kao gotički luk. Slike na pojedinim četvorinama, sobe kao scene halucinantne: jedan burg u mozaiku sa kanalom i modrim gondolama, bijele kule s à la Fouqet, iluminacija milanskog hercega. Oljuštena žbuka: profil čovjeka en face s unakrštenim rukama. Slova neonska. Risto na ćošku. Trava, korov na stijenama i pospana i isfurgana fasada s korovima, paleta apstraktnoga slikarstva po zidovima, kuća s peterokrakom, gdje gole žene nose konsole stropa jednog sabora: loši likovi, gospoda s perikama, Teatar. Vrane stanuju tu i pacovi, macbethovske životinje, srednjovječne macabre zvjerke...«.

O Krležinoj ljubavi prema Zadru prepričavaju se gotovo legendarne anegdote. Svjedoci vremena i povijesni zapisi smatraju ga zaslužnim što je Zadar dobio Filozofski fakultet koji će biti jezgro budućeg sveučilišta. O ulozi književnika i tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti (JAZU) u poslijeratnoj obnovi grada napisani su brojni tekstovi. Može se reći da su se Krleža i Zadar voljeli javno. Kada je 1966. bio na proputovanju za Crnu Goru gdje je trebao primiti Njegoševu nagradu, svratio je u Zadar i glavna tema o kojoj se zanimao bila je zbirka crkvene umjetnosti iz Svete Marije. Smatra ga se iznimno zaslužnim i za utemeljenje Stalne izložbe crkvene umjetnosti (SICU). Krleža nije bio u konfliktu s oficijelnom vlašću, Tito ga je respektirao, ali su njih dvojica imali sasvim različite prioritete u životu i u idejama. Zato će netko zapisati kako je »Krleža dolazio u Zadar s Titom, a s Titom i novac«.

​Pomogao kulturnu obnovu

Krležin odnos prema Zadru, poglavito u njegovoj kulturnoj obnovi, mogao bi se smatrati nekom vrsti kontrapunkta onome što za poslijeratni Zadar simbolizira jedan drugi, također veliki književnik - Vladimir Nazor. On je, osvrnuvši se na ruševine grada koji je sravnjen sa zemljom u angloameričkim bombardiranjima, na jednom mitingu u Zadru pred oko 3.000 ljudi izrekao onu čuvenu rečenicu »Kamenje neprijateljske kule treba pomesti i baciti u more zaborava«. Ta Nazorova rečenica koja je nagovijestila izgradnju novog socijalističkog grada, postala je ideološki alibi za one koji će kasnije maljem razbijati venecijanske lavove na Gradskim vratima i ostale spomenike rimsko-mletačke baštine.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 2 (1 glasova)