Sunce zalazi na Zapadu

Slika korisnika admin

Pišući o migrantima i izbjegličkoj krizi koja potresa temelje Europe, doticao sam se više etičkog, moralnog aspekta problema, empatije prema stradalnicima, uz nagovještaj mijene demografske slike starog kontinenta. Sad govorim o europskoj političkoj zbilji koja je ovaj problem i izazvala i čini ga svakim danom sve složenijim u svakom aspektu tog pitanja. Smušeno nesnalaženje političara s nastalim problemom, populistički odnos prema izbjeglicama, birokratiziranje kaosa i bespomoćnosti migranata, dovodi do najveće destabilizacije EU od njezina nastanka. Grčka kriza pokazala se mačjim kašljem prema navali azjskih tigrova i afričkih lavova na zaštićene i osigurane zoo europske prostore, u kojima jedna vrsta prijeti drugoj, a da sterilizirani čuvari tih prostora ne samo što ne znaju ponuditi lijek, već i ne znaju postoji li.

Europa već desetljećima ne zna svijetu ponuditi ništa suvislo osim liberalne šarene laži udobnoga života, manijakalne potrošnje i navodne slobode kretanja ljudi i roba, da bi sad ta ista Europa pucala baš po šavovima globalističke ideologije, zapuštenog i napuštenog identiteta, prosperiteta i egzistencijalne sigurnosti, pred gotovom odlukom ukidanja "Schengena". Od priče o slobodnome svijetu ostaju tek slike migranata na koje se šalje policija i vojska, pred kojima se dižu zidovi na državnim granicama, koje jedne članice EU predaju na brigu drugim članicama. Počela su se postavljati pitanja vjere, nacije, boje kože, što je udarac u samo srce demokracije. Na pomolu su otvorene diskriminacijske metode određenih vlada, pa se u budućnost izgleda stiže preko prošlosti. Tako se laž pokazala globalnom, dok je istina dobila više lica.

Hrvatska je vlast toliko spremna za izbjegličku krizu da je migrantima spremna ustupiti turističke kapacitete, slično onome kada smo 1991. godine otvorili hotele hrvatskim i bosansko-hercegovačkim izbjeglicama, iza čega je nastala šteta od 56 milijardi dolara. Mađarska od vlastite zemlje pravi logor, digla je zid između sebe i Srbije, a isto najavljuje i na hrvatskoj granici krenu li migranti tim putem. Uz Mađarsku se stvara i koalicija zemalja koja ne pristaje na dolazak migranata, što je već slučaj sa Slovačkom i Češkom, kojima će se moguće priključiti i Poljska. Grčka koristeći svoj položaj zemlje pred bankrotom izbjeglice samo kanalizira putovima prema sjeveru. Englezi kao i uvijek i u svemu prave se Englezi, malo o čemu da se mogu dogovoriti s Europom. Francuzi su spremni na neprestana objašnjenja, pregovaranja i dogovaranja, njima je kao i Talijanima i Španjolcima dosta onih "koji dolaze preko mora". Njemačka, koja je prva progovorila o krahu svog multietničkog koncepta, najčešće je odredište migranata. Dok se državnici dvadeset i osam članica EU raspravljajući o kvotama migranata solidariziraju na riječima s onima koji jedva da su sačuvali kožu na sebi, dotle u praksi trijumfira sebičnost, samoljubivost i indiferentnost.

Moderno europsko društvo poznato kao društvo sveopćeg spektakla, ponaša se i prema sebi i prema svojim pridošlicama tako kao da se radi o kakvom globalnom happeningu, previđajući da je u pitanju vrlo složena, teška, pa i opasna kušnja, kojoj europsko društvo izgleda ne može udovoljiti, izuzev tako da se naplati stoljetna zapadnoeuropska politička praksa. Izgleda, ničesa neće biti od novog liberalnoga čovjeka, jer je razvidno kako je ljudima lakše ponuditi oružje, rat, ubijanje, izrabljivanje, nego li osigurati mir, razvoj i blagostanje. U ime novih ideja dižu se stari mračnjaci. Konačno, Sunce zalazi na Zapadu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno