Vi ste ovdje
Početna › Kronika › Za zadarski sud fizičko kažnjavanje odgoj, za Europski povrijeđena ljudska pravaZa zadarski sud fizičko kažnjavanje odgoj, za Europski povrijeđena ljudska prava


Očekivali smo ovakav ishod na Europskom sudu za ljudska prava. Kockice se pomalo slažu i sve dolazi na svoje mjesto. Majci i kćeri ova presuda iznimno puno znači. To je potvrda da su njihova ljudska prava ipak bila povrijeđena, iako su im sve instance: od Centra za socijalnu skrb, Državnog odvjetništva, preko Općinskog i Županijskog suda u Zadru pa do Ustavnog suda RH, pune četiri i pol godine govorile da tome nije tako, riječi su kojima je presudu koju je u korist dviju Zadranki, majke D.D.M. i njezine danas 14-godišnje kćeri, donio Europski sud za ljudska prava, prokomentirala zagrebačka odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.
Ona je zajedno sa zadarskim odvjetnikom Božom Vrkićem zastupala majku i dijete pred sudovima u postupku u kojem je trebalo odlučiti kome će pripasti skrbništvo nad djevojčicom nakon što su se roditelji razveli. Za njih dvije, to se pretvorilo u noćnu moru jer su se sudovi, usprkos brojnim argumentima, pa i zdravoj logici, priklonili ocu. Stoga su zatražile pomoć Europskog suda koji je nakon tri godine presudio u njihovu korist, a protiv Hrvatske. Našli su kako Hrvatska nije istražila optužbe za zlostavljanje djeteta koje su iznijele majka i kći, da im je zbog iznimno dugog trajanja postupka za skrbništvo povrijeđeno pravo na privatni i obiteljski život te da dijete uopće nije bilo uključeno u donošenje odluke s kojim će roditeljem živjeti. Zbog svega toga Sud je Hrvatskoj naložio da majci i kćeri isplati ukupno 25.600 eura neimovinske štete.
Prije mjesec i pol, a ponajviše zahvaljujući upornosti i ustrajnosti majke, Općinski je sud u Zadru donio rješenje i konačno djevojčici dopustio da živi s njom, dok je postupak protiv oca I.M., zbog nanošenja teških ozljeda djetetu, još uvijek u tijeku.
Odgojne mjere
Europski sud za ljudska prava u ovom je slučaju potvrdio stare poslovice da je pravda spora ali dostižna, da je slatka, ali i onu da je put do sreće posut trnjem. Ove dvije Zadranke dobro znaju značenje tih riječi. Majka je oca napustila zbog svakodnevnog maltretiranja, omalovažavanja, pa i batina, a kako je dijete ostalo živjeti s njim, model nasilničkog ponašanja preslikao je na nju. Djevojčica je godinama trpila, patila i vapila za pomoći, a svi koji su to trebali čuti zakazali su i pogriješili. Na razumijevanje nije naišla ni njezina pritužba da ju je otac davio, a još manje kad se požalila da joj je razmazivao hranu po licu, optuživao ju za krađu jer je poželjela majci odnijeti uokvirene uvojke svoje kose iz njegove kuće, vrijeđao ju, prijetio joj i slično. Zadarski suci i tužitelji ocijenili su to kao nešto grublji roditeljski odgoj. Konkretno, sada umirovljeni sudac Županijskog suda u Zadru Antun Klišmanić donio je presudu koja je prelila čašu.
Djevojčica je, naime, zadobila ozljedu oka i za to optužila oca ispričavši kako ju je on u žaru svađe udarao, davio, vrijeđao te joj prijetio da će ispasti lažljivica ukoliko ikome kaže što se dogodilo. Liječnici su potom utvrdili da ima lakše tjelesne ozljede, a provedeno je i vještačenje iz kojeg nije bilo potpuno jasno kako je te ozljede djevojčica zadobila. Vještak je ostavio otvorenu mogućnost da je dijete u pravu, ali da je moguća i opcija koju je u obrani iznio otac. On se pravdao kako su ozljede nastale od udarca loptom u igri, dok je majka tvrdila kako je krivac on. Tadašnji istražni sudac Županijskog suda u Zadru, Antun Klišmanić, zaključio je da nije riječ o nasilničkom ponašanju već odgojnim mjerama. U svom je pisanom obrazloženju među ostalim utvrdio:
Psihijatar potvrdio zlostavljanje
- Sveukupno ponašanje osumnjičenika valja staviti u kontekst ponašanja koje ne prelazi granice fizičkog kažnjavanja maloljetne osobe od strane onoga tko vodi brigu o njenom odgoju. Određene zabrane, upozorenja, pa i opisani povremeni fizički kontakti u pedagoškom su smislu tolerantni, nisu nerazumni, neodgovarajući niti pretjerani, i što je daleko najvažnije - nisu usmjereni na zlostavljanje, već na odgoj i ukazivanje potrebnog ponašanja u određenom pravcu. Tužbu za zlostavljanje djeteta potom su odbili na zadarskom Općinskom državnom odvjetništvu iako je zagrebački dječji psihijatar nedugo nakon incidenta dao svoje mišljenje i jasno se odredio kako je riječ o zlostavljanju djeteta. Budući da je postojala medicinska dokumentacija o ozljedi oka, zadarski je ODO ipak kasnije podnio tužbu protiv oca i to zbog nanošenja lakših ozljeda. Sudski postupak je pokrenut, a psiholog Centra za socijalnu skrb istovremeno ocjenjuje da dijete može nastaviti živjeti s ocem »jer nije životno ugrožena«. Tome u prilog isticali su činjenicu da se "radi o djevojčici koja uredno funkcionira u svakom pogledu i u školi nema nikakvih problema već je odlikaš".
Ti detalji, a posebno činjenica da nakon 4,5 godine dijete ni jednom nije saslušano u postupku za određivanje s kim će živjeti te mu nije dana šansa da kaže svoje mišljenje pred sudom, posebno su dirnuli Europski sud.
- Prijavite se ili registrirajte za slanje komentara
- 1 čitanje
Pjesme u čast te ljudske čarolije - ljubavi
Kazneno prijavio Miroslava Škoru za ratno dezerterstvo
Prikaz bespomoćnosti pojedinca suočenog s bolešću i gubitkom
U vrtu Sukošanca Ante Pavića rastu i "divovski" krumpiri