KORONA I SOCIJALA Caritas Zadarske nadbiskupije opet povukao europska sredstva za siromašne sugrađane

S obzirom na to da se nažalost, epidemiološka situacija posljednjih dana pogoršava, a i crne su prognoze svih stručnjaka vezane uz ekonomsku situaciju koja nas čeka ove jeseni, najteže će biti pogođene socijalno najranjivije skupine društva. To su svi oni ljudi koji su na rubu egzistencijalnog minimuma i koji i inače, da bi preživjeli mjesec te prehranili svoju djecu trebaju pomoć. Osim zadarskog Centra za socijalnu skrb, o njima brine i Caritas Zadarske nadbiskupije koji, kao što je poznato, pod svojim okriljem ima i Pučku kuhinju i socijalnu samoposlugu i prenoćište za beskućnike.
– Već smo počeli osjećati povećanje broja korisnika jer svi oni ljudi koji su zdravi i radno sposobni i koji uvijek uspiju naći posao tijekom ljetne sezone što bi znalo potrajati i po šest mjeseci, zbog pandemije koronavirusa nisu nikad radili kraće pa su opet u potrebi. Srećom, mi smo uspjeli i treći put proći na natječaju i izboriti sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Upravo ovih dana treba doći i do potpisivanja ugovora, ali onda treba raspisati javni natječaj. No, vjerujem da će cijela priča biti završena za oko mjesec dana i da ćemo moći početi dijeliti pomoć. Ovo nam je baš stiglo u pravo vrijeme, zaključila je zadovoljno Mirjana Tadić, pomoćnica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije.

Europska sredstva
Naime, riječ je o projektu pod nazivom – »Suzbijanje siromaštva u Zadarskoj županiji podjelom hrane i osnovne materijalne pomoći«. Za taj projekt 85 posto sredstava osigurava Fond europske pomoći za najpotrebnije (FEAD)., a 15 posto Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku RH. Podjela materijalne pomoći iz tog programa uključuje mjesečnu podjelu paketa pelena, vlažnih maramica i zaštitnih krema, školskih torba i pakete školskog pribora, školske knjige, komplete sportske opreme kao što je primjerice, odjeća i obuća za nastavu tjelesnog odgoja i sport kojim se dijete bavi, komplete kuhinjske opreme kao što su zdjele, tave, tanjuri i pribor za jelo, posteljina i ručnici te higijenske potrepštine.
Korisnici primanja pomoći su obitelji koji žive u siromaštvu ili su u riziku od siromaštva – višečlane obitelji, samohrani roditelji, umirovljenici bez podrške obitelji, samci čiji prihodi nisu dostatni za podmirenje svih potreba i obveza. Riječ je o nezaposlenima, onima koji su zaposleni, ali za svoj rad ne primaju plaću koja je dovoljna za mjesečne obiteljske potrebe ili, pak, plaću primaju neredovito.

I obroci će biti obilatiji
– To će nam jako puno pomoći. Obroci u Pučkoj kuhinji bit će obilatiji, imat ćemo bogatiju i socijalnu samoposlugu jer su tu donacije malo stale. Ali, police nikada nisu prazne i uvijek ima osnovnih prehrambenih proizvoda kao što su ulje, šećer, brašno, riža, pašta… Osim nas, za potrebe korisnika, novac iz svojih proračuna izdvajaju i Grad i Županija i taj se novac i u ovoj pandemijskoj krizi kad je moralo doći do rebalansa proračuna, nije dirao, naglasila je Tadić.
Trenutačno prema evidenciji Caritasa 90 obitelji dolazi po mjesečne pakete u socijalnu samoposlugu, ali Tadić vjeruje kako bi se taj broj vrlo brzo mogao početi penjati i dostići brojku od oko 500 obitelji mjesečno. Što se tiče Pučke kuhinje, dnevno se dijeli 300 obroka, a od kad je počela pandemija, korisnici ne jedu zajedno, već obroke nose kući. Na 75 adresa u gradu Zadru obroci se dostavljaju, dok se u Benkovcu dostavlja gotovo 100-tinjak obroka dnevno. Samo njih nekoliko ruča u Pučkoj kuhinji.
Kad je riječ o prenoćištu, trenutačno ga koriste sedmorica beskućnika. Njegov je kapacitet inače, za 12 osoba, ali kako je dodala Mirjana Tadić, ne bi bilo dobro da se taj broj poveća zbog epidemioloških razloga.
 

Najčešći uzroci siromaštva

Prilikom posljednjeg kruga realizacije projekta »Suzbijanje siromaštva u Zadarskoj županiji podjelom hrane i osnovne materijalne pomoći« prošle godine, korisnici su u radu sa socijalnim radnicama naveli uzroke siromaštva. To su nezaposlenost i nemogućnost zaposlenja, bolest jednog ili više članova obitelji, visoka životna dob, nesposobnost za rad, male mirovine, niske plaće ili neredovita isplata plaće. Mnogi su naveli visoke cijene najma stana, neriješeno stambeno pitanje jer žive u podstanarstvu na što odlazi većina njihovog budžeta. Naveli su i nepovoljne kredite, ovrhe, smrt supružnika ili roditelja koji su ih uzdržavali, tjelesni i drugi invaliditet, visoke troškove brige o djetetu s teškoćama u razvoju, samohrano roditeljstvo, psihičke smetnje, PTSP…. Kao izlaz iz svoje nepovoljne situacije, ljudi su naveli lakši pristup informacijama, socijalnu podršku uže i šire okoline, bolji pristup zapošljavanju i stručnom osposobljavanju. Naglasili su kako bi jedno od rješenja mogla biti primjerena plaća za rad, pristupačnije socijalne usluge i naknade te više usluga na razini lokalne zajednice, osobito u ruralnim područjima, jer ljudi iz okolnih mjesta imaju manje mogućnosti i za djecu, u odnosu na ljude koji žive u gradu. Pomoć bi značila i stipendiranje učenika slabijeg socioekonomskog statusa, besplatne slobodne aktivnosti za djecu radi sprječavanja socijalne isključenosti, rješenje stambenog pitanja, sufinanciranje podstanarstva i režijskih troškova, bolji i pravovremeni pristup zdravstvenom sustavu.