VISOKI SLADORI I IDEALNE RAZINE KISELINE ZA KAKVOĆU BUDUĆEG VINA

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
vinogradari1009_12
Adam VIDAS
MLADOST I ISKUSTVO - Luka, Jure, Lara, Martina i Katarina, djeca Ante i Mile Perice, zajedno s djedom i stricem Markom Pericom

Berba grožđa u benkovačko-stankovačkom vinogorju bliži se kraju. Francuske introducirane sorte odavno su već pobrane, a sada se trgaju domaće sorte debit, babić, plavina, maraština. Vinogradari i struka izuzetno su zadovoljni kvalitetom grožđa, kažu da ga je količinski manje nego u odnosu na prošlu godinu, ali je zato kvaliteta bolja. Kiša koja je nedavno pala došla je u pravi tren da spasi dehidrirano grožđe te nije utjecala na pad količine sladora u grožđu.

- Sada je pravi trenutak da završi berba grožđa. Prosječna gradacija kod domaćih crnih sorti iznosi oko osamnaest gradi, a kod bijelih sedamnaest, dok se kiseline kreću od pet do šest, što je idealno za kvalitetu budućeg vina. Kiša je malo «razvodnila» sladore u grožđu, ali je odmah iza nje nastupilo razdoblje toplog vremena pa su se oni popravili, kaže viši stručni suradnik u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu Zvonimir Vlatković i nastavlja:

- Berbu je moguće odgađati još neko kratko vrijeme. No, treba računati da početkom listopada ima jutarnjih magla. Ujutro je vlažno, a usred dana toplo te ako nisu korištene pravilne agrotehničke mjere, može doći do gnjiloće, osobito na bijelim sortama.

Primjer iz Lepura

S kvalitetom grožđa zadovoljan je Mate Pavlović iz Lepura. Pavlović ima ukupno dva vinograda sa oko 3.500 trsi. Pavlović je oženjen, otac dvoje djece, radi u benkovačkom TCG-u. Ima trideset godina i jedan je od rijetkih mladih ljudi koji je odlučio ostati u rodnom selu i baviti se poljoprivredom. Osim vinogradarstvom bavi se i maslinarstvom. Ima sto i pedeset maslina koje polako staju na rod.

- Moj pokojni otac Filip bavio se vinogradarstvom. On je držao 8.000 trsi i s njima othranio obitelj s petero djece, mene i moje četiri sestre, kaže Pavlović.

U njegovu vinogradu nalaze se samo domaće sorte - babić, plavina, debit i nešto malo maraština.

- Količine sladora bile su oko 16,5, a kod babića i plavine od sedamnaest do osamnaest. Najzadovoljniji sam bio s babićem. Bilo ga je količinski najviše i imao je dobru kvalitetu. Za sada je vinogradarstvo samo dopunska djelatnost. Kada bi tržišni uvjeti bili sređeni, kada bi bio siguran otkup da se čovjek bavi većim količinama, sigurno bih se bavio poljoprivredom.

Inače Mate je okrupnio zemljište od 2.600 metara četvornih na kojem mu se sada nalazi mlađi vinograd. Prije je ono bilo podijeljeno između tri vlasnika. I tako dok razne službe i uredi pričaju priče na temu okrupnjavanja bez konkretnih poteza na terenu, ljudi sa sela nemaju vremena slušati bajke i djeluju. Plazonić ističe pomoć struke u podizanju vinograda, osobito važnost savjeta Zvonimira Vlatkovića.

 Marić zadovoljan babićem

Za razliku od njega Mile Marić zvani Buzo iz Vukšića još uvijek nije počeo s berbom. Buzo se nalazi u mirovini i ima uzorno uređen vinograd s babićem, plavinom i debitom. On je najzadovoljniji babićem za kojeg kaže da je kralj među crnim vinskim sortama.

- Grožđe se uvijek bralo od 1. do 10. listopada. Grožđe je najbolje kvalitete i zrelosti. Ja sam prezadovoljan grožđem i očekujem bolju kvalitetu nego lani, kaže Marić.

Kvalitetu grožđa potvrdio je i Vlatković koji je i babiću izmjerio količinu sladora od 17,7, a u plavini čak 18. Kiseline se kreću u optimalnim razinama i za babić iznose 6,22.

Marić je kooperant šibenske vinarije. Od njih je uzeo sadni materijal i sada im ga isplaćuje u grožđu. Marić bi rado isplatio kredit u novcu, ali u Šibeniku se ne žele tek tako lako odreći kvalitetne sirovine za jedno od njihovih najpoznatijih vina. Vinarija i otkupi preostali dio grožđa. Otkupne cijene za babić se kreću do 55 lipa po gradu, do količine od osamnaest gradi. Poslije osamnaest gradi one još više rastu čak i do jedne kune po jedinici grada. Takvo grožđe ide u vrhunski babić koji je tražen na policama trgovina. Dvadeset kuna po kilogramu grožđa je impresivna svota, ali tada se treba u potpunosti orijentirati na kvalitetu, a zaboraviti politiku «važ jupola po jednom trsu».

Saditi domaća sorte

Uspoređujući ovu otkupnu cijenu babića s otkupnim cijenama grožđa francuskih introduciranih sorti razlike su više nego vidljive. Istina da je babić sorta od koje se radi vrhunsko vino i da nije adekvatno za uspoređivati ga s drugima, ali domaći vinogradari sve više počinju cijeniti domaće sorte u odnosu na strane. Takvog je mišljenja Ante Perica iz Bile Vlake.

Ante Perica zajedno sa stričevićem Milom Pericom ima oko 11.000 vinove loze merlota, debita, syraha i maraštine i plavina. On i Mile sve su skupa podigli, sadili iste vrste, zajedno išli na tečajeve, pomažu jedan drugom u vinogradu. Zadovoljni su s kvalitetom grožđa. Merlot je imao dvadeset i jedan grad, plavina oko devetnaest. Visoki sladori rezultat su kontrole količine grožđa po trsu. Isto tako njih dvoje kontroliraju količinu sladora i kiselina u grožđu kako bi izabrali pravi trenutak za berbu.

- Ljudi bi trebali saditi maraštinu, babić, plavinu domaće sorte koje daju najbolje rezultate na ovom području. Mi smo posadili francuske sorte jer su nas tako savjetovali kad smo počeli dizati vinograd. Nije nam žao, ali moje je mišljenje da je babić vrhunsko grožđe od kojeg šibenska vinarija proizvodi vrhunsko vino. Kada bih sada dizao vinograd, onda bi to bio babić.

 NAJVIŠE SE GRIJEŠI U TRANSPORTU

U Stankovcima su u petak viši stručni savjetnici Ana Grgas i Zvonimir Vlatković te stručna suradnica Nikolina Paleka. Magistrica Grgas upoznala je prisutne s novostima iz Ministarstva poljoprivrede, Nikolina Paleka držala je predavanje na temu tehnologija bijelih i crnih vina, a Vlatković na temu priprema podruma za prihvat grožđa do berbe i osnovnim pogreškama u procesu prerade grožđa u vinu.

- Naši vinogradari najviše griješe u transportu grožđa od vinograda do kuće, odnosno u transportnoj ambalaži. U nedostatku kašeta koriste najlonske vreće koje su jeftinije. U vrećama se grožđe nabija i stvaraju se nepovoljni uvjeti. Kvasci koji se nalaze na bobama grožđa i počnu rad pri temperaturama većim od trideset stupnjeva Celzijevih, što je krajnje nepovoljno za buduće vino. Tada se dogodi da kasnije proces fermentacije stane, treba ga ponovno pokretati, vinu pada kvaliteta. Po mom mišljenju, idealno je ako se grožđe transportira u kašetama, a ako ne njima, onda na tanko na najlonskim ceradama. Ako se već moraju koristiti one, onda bi bilo dobro staviti barem pola kesice vinobrana u vreću, kaže Vlatković.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno