Gotovina osuđen zbog granatiranja bez žrtava

Zbog potcjenjivačke logike tužiteljstvo uopće nije pobijalo mnoge žalbene navode, pa obrana polazi od pretpostavke da su sve tvrdnje koje optužba ne osporava – dokazane
U svom zadnjem pisanom podnesku u žalbenom postupku prije izricanja pravomoćne presude, najvjerojatnije sljedeće godine, a replicirajući na odgovor tužiteljstva na Gotovininu žalbu, obrana Ante Gotovine ponovno se koncentrirala na osporavanje nezakonitog napada na civile kao ključa osuđujuće presude.
Nedokazane tvrdnje
Pomažući se potcjenjivačkom logikom tužiteljstva koje u svom odgovoru na Gotovininu žalbu uopće nije pobijalo mnoge žalbene navode, Gotovinina obrana u svojoj replici sada polazi od pretpostavke da su sve tvrdnje koje optužba ne osporava – dokazane. A takvih je mnogo i za neke od njih obrana misli da su iznimno važne.
Potpuno je nerazumno – navodi Gotovinina obrana – da je Gotovina osuđen na 24 godine zatvora zbog nezakonitog granatiranja krajinskih gradova, a da prvostupanjsko sudsko vijeće pritom nije imalo dokaz o bilo kojoj civilnoj žrtvi ili ranjenoj osobi u tom granatiranju. Iako je sudsko vijeće osudilo Gotovinu jer je navodno naredio nediskriminatorni napad na civile, tretirajući pritom cijele gradove kao mete, čime je protjerao Srbe iz Krajine, obrana podsjeća da niti jedan srpski civil nikad nije tvrdio da je napustio Hrvatsku zbog granatiranja civilnih područja, niti ima dokaza da su civili nasumice gađani. Također, podvlače Gotovinini odvjetnici u svojoj replici, na Brijunima nije donesena “formalna odluka” da se protjeraju Srbi, niti se na Brijunskom sastanku čula ijedna izjava iz koje bi proizlazilo da je postojala namjera da se napadne civile. Međunarodni promatrači UNMO i UNCIVPOL – kao i istražitelji iz SAD-a – zaključili su kako nije bilo nediskriminatornog napada na civile. Ni Human Rights Watch i Hrvatski helsinški odbor nisu pronašli nijednog civila – žrtvu sijanja straha granatiranjem. Jedan zaštićeni svjedok tvrdio je kako su Srbi napustili Knin uslijed naredbe o evakuaciji, a ne zbog granatiranja, a Gotovina je prije i nakon Oluje izdao zapovijedi za sprečavanje zločina.
Sve to optužba u svom odgovoru uopće ne osporava, podsjeća Gotovinina obrana pronalazeći tako ključnu kontradiktornost u presudi, koja potvrđuje postojanje udruženog zločinačkog pothvata za napad na civile i njihovo protjerivanje, a da pritom nema nijednog dokaza da su civili doista i bili žrtvama nezakonitog napada.
Optužba spašava presudu
Optužba preskače i dokaz da se Gotovinina zapovijed odnosila na napad na prethodno utvrđene vojne ciljeve u Kninu, Gračacu, Benkovcu i Obrovcu, a ne na nasumično gađanje cijelih gradova. Upravo zato optužba pokušava spasiti presudu podvaljujući zaključak kojeg sudsko vijeće u presudi nikad nije napravilo – da se direktni napad na civile može izvesti iz postojanja nediskriminatornog napada na civile.
Podsjetimo, tužiteljstvo se u svom odgovoru na Gotovininu žalbu s neviđenim optimizmom – koji obzirom na prvostupanjske 24 godine zatvora za Gotovinu uopće nije bez pokrića – nije upuštalo u zbrajanje “legalnih” i “nelegalnih” projektila, nego je lakonski zaključilo kako je sudsko vijeće ionako utvrdilo kako je artiljerijski napad u cijelosti bio nezakonit i usmjeren protiv civila.
Gotovinina obrana smatra da bez dokaza o direktnom napadu na civile nema ni temelja za zaključak o nediskriminatornom napadu na civile, zbog čega se, uvjereni su, urušava cijela optužnica.