Potrebno je prihvatiti i križ i poniženje

Fra Tomislav Šanko predvodio je misno slavlje na blagdan Sv. Frane Asiškog u istoimenoj crkvi u Zadru te u svojoj propovijedi poručio da budemo sveti u malenosti, jer to je prva i najvažnija stvar u životu.    
– Na svetkovinu svetog Frane prisjećamo se života našega sveca i utemeljitelja. Sveti Franjo bio je prije svega svetac mira. Kažu tamo gdje je dolazio i kad nije govorio i kad nije puno pričao na neki način širio je mir i dobrotu, započeo je svoje obraćanje vjernicima fra Tomislav.  
– Svaki svetac, a tako i naš sveti Franjo put nam je na koji način ovo Evanđelje i ova čitanja koja smo čuli možemo ostvariti u svome životu, da ne ostanu samo mrtvo slovo nego da se pretvore u djelo. Sveti Franjo je najviše volio Isusovo čovještvo, ljudskost i blizinu nama ljudima. Tako se na neki način ponizio i postao nama jednak. Čuli smo u Evanđelju da se Bog objavljuje onima koji su maleni, onima koji sve prepuštaju u Božje ruke. Bog ne može doći tamo gdje sam ja pun sebe, gdje mislim da sve znam i da mi je sve jasno. Ne može doći tamo gdje na neki način postoji moja oholost i gdje mogu sve svojim silama i svojom inteligencijom. Sveti Franjo nam se predstavlja kao onaj koji je obnovio dom, zapravo Crkvu. U prvom čitanju govori se o svećeniku koji je u ono vrijeme obnovio hram. I tu vidimo poveznicu s Franjinim životom, jer znamo da je Franjo s križa u Sv. Damjanu kad se obratio čuo riječi: “Idi Franjo i obnovi moju Crkvu, obnovi moju kuću”. Najprije je Franjo to shvatio doslovno pa je počeo obnavljati crkvice u Asizu. Kasnije je vrlo brzo shvatio da je poruka puno dublja, rekao je fra Tomislav Šanko istaknuvši da se pravo obraćenje događa tek kad počnemo raditi na sebi, kad započinje obraćenje iznutra.
– Postoji jedno sredstvo po kojem nas Bog zove bliže k sebi i po kojem je Franjo postao svet. To je križ. Znamo da je Franjo doživio jedno veliko poniženje u svome životu, poraz u dvoboju i zatvor. Zato je potrebno prihvatiti i križ i poniženje. To može biti neka bolest, moja mana, pogreška, neka moja sramota. Ako gledamo s Franjinim pogledom, on je to iskoristio da Bog uđe u njegov život. Poniženje je šansa, svaka rana i ogrebotina je jedan Božji autogram u našem životu, naveo je fra Tomislav.