Suze u njenom oku

Slika korisnika admin

Da joj je netko rekao dok je bila premijerka i šefica HDZ-a da će relativno brzo biti izgurana na političku marginu, Jadranka Kosor ne bi vjerovala. Sada je javno pustila suzu zbog možda jedine emotivno važne počasti koja joj je ostala. Eto što je politika!

Počasna građanka Vukovara sa suzom u oku danas priznaje da joj je teško komentirati svoju poziciju u kojoj Gradsko vijeće grada koji je okitio titulom počasti sada može glasovima HDZ-a i HSP-a AS tu „lentu" tek tako pokidati jer nije potpisala zahtjev Stožera za obranu Vukovara za uvrštenje teme o Vukovaru kao mjestu posebno pijeteta u dnevni red Sabora.

O Vukovaru kao mjestu posebnog pijeteta u kojem za ćirilicu još nije vrijeme najviše je govorio upravo Karamarko pa se nameće zaključak kako je baš voljeni HDZ izgurao svoju dugogodišnju uglednu članicu na političku vjetrometinu. Spoznaja da se u HDZ-u još uvijek njome bave morala bi joj biti signal kako se njena politička zvijezda još nije posve ugasila, no ona je trenutačno toliko povrijeđena da više ne igra na svoju snagu već dopušta da o njenom jadu izdajnički svjedoče uplakane oči i napukli glas.

Ipak, kada se Kosor sabere, a zasigurno ipak hoće, trebat će samo racionalno zaigrati upravo na tu svoju iskrenu emociju jer je ona, ako će se pravo reći, za braniteljsku populaciju pokazivala najviše razumijevanja, a onda i za Vukovar, za kojim su političari inače posezali uvijek kada su trebali isticati domoljublje. I tu bi priča o Vukovaru obično završavala jer su Vukovarci nakon što bi politika protutnjala njegovim spomenlokacijama opet nastavili teško živjeti, a sažaljenje nad njihovom svakodnevicom rasplinulo bi se do iduće obljetnice. Kosor ih je, gledano s vremenske distancije, ipak nastojala češće i bolje razumjeti. Kako sada to može prestati biti važno? Zar je titula počasne građanke tako olako dodijeljena? Dokle sežu političke smicalice i koliko nelogične i prozirne mogu biti?

Sada HDZ ne pokazuje milosti za svoju nekadašnju šeficu, a brani je esdepeovac Sabo. Kakve li ironije? Vukovarcima se uz famu o ćirilici nudi i lako čitljiv, a teško podnošljiv rukopis političkih obračuna!

Da je Jadranka Kosor kao nekadašnja šefica Vlade i stranke griješila, trebala i bila kritizirana nije sporno, no spornim se itekako čini da joj se sada toliko predbacuje zbog Vukovara.

Đuro Dečak, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, koji je od nje također okrenuo glavu, ipak joj nema srca oduzimati pravo na tu vukovarsku počast, no HDZ ne miruje. Elokventnu Kosor misli posve udaljiti od populacije u kojoj je imala najviše ugleda još od doba kada je bila ministrica branitelja.

Pretpostavlja Karamarko kako Kosor neće ni sada zašutjeti, a prvi čovjek najveće oporbene stranke, koja u posljednje vrijeme sa svakim istupom kreće u osvajanje vlasti, ne želi misliti kako mu Kosor može bilo čime pokvariti željeni imidž zaštitnika Vukovara i branitelja.

Nije da nema glasova u obranu Kosoričine počasti, no zna ona kako zbog više podignutih ruku padaju odluke.

Jedino ne zna ili ne želi znati zašto je toliko vjerovala Sanaderu i Karamarku koji su, svaki na svoj način, strmoglavili njezinu političku karijeru do te mjere da joj je pod upitnik stavljena i neupitna počast.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno