Zadranima plin račune prepolovio na pola!

Zadar je grad u kojem je EVN postavio prve cijevi za plinovod u Dalmaciji. Iako u početku nije sve išlo glatko, danas je situacija zadovoljavajuća, iako bi mogla biti bolja.
EVN je trenutno u pregovorima s Općom bolnicom Zadar, jednim od  najvećih onečišćivača na području grada, o čemu svakodnevno svjedoči  gusti, žuti dim koji izlazi iz dimnjaka te zdravstvene ustanove. Najveća  zapreka velikim, ali i onim malim potrošačima je početni ulog. Za stanove u stambenim zgradama on iznosi oko 5500 kuna, a još dodatnih 1500  kuna potrebno je izdvojiti za brojilo koje se ne mora kupiti isključivo u  EVN-u, dok cijenu plina diktira HERA. Za razliku od velikih potrošača,  ulog malih sporije se vraća. Prije par mjeseci na plinovod su se spojile  četiri zgrade na Putu Petrića pa je bilo prerano da ih pitamo za iskustva,  no stanari prve zadarske zgrade koja za grijanje i kuhanje koristi plin,  one na predjelu Crvene kuće s oko 70 stambenih jedinica, svjedoče nam  o gotovo simboličnoj mjesečnoj potrošnji u usporedbi s računima HEP-a  koje su ranije dobivali.
Zadovoljstvo velikih potrošača ugodno nas je iznenadilo. U Tvornici  kruha Zadar, koja je kao energent koristila lož ulje do prije šest godina,  bilježe uštedu između 40 i 50 posto.

Štede i ne onečišćuju okoliš
– Plin kao energent daleko je isplativiji, potrošnja je transparentnija jer  je ulaz i izlaz precizno mjerljiv. Ispred svakog uređaja može se postaviti  sekundarno brojilo pa sada čak možemo izračunati u lipu koliko nas  košta jedan kruh. Osim toga, ne onečišćujemo više okoliš i ne ugrožavamo zdravlje ljudi, nemamo problema sa skladištenjem i čuvanjem energenta, kao što je to bio slučaj s lož uljem. Benefiti, odnosno prednosti  plina, su zaista neusporedive, kaže Vinko Bošnjak, direktor Tvornice  kruha Zadar, tvrtke koja je uz zadarsku Marasku među prvima odbacila teško  fosilno gorivo kao energent za pokretanje proizvodnog pogona. Bošnjak  je uvjeren kako ljudi koji rukovode nekim javnim tvrtkama i ustanovama  odbijaju prijeći s lož ulja na plin iz sebičnih razloga – činjenice da se lož  ulje može upotrijebiti, primjerice, umjesto skupljeg dizela za automobile  i radne strojeve.
– Uvjeren sam da je to glavni razlog što se neke javne tvrtke i institucije  ne spajaju na plin jer početni ulog jest velik, ali se on brzo isplati i poslije  se bilježi dobit. Mi u Tvornici kruha skoro smo isplatili početni ulog, ističe Bošnjak. Jednako pozitivna iskustva bilježe i u Turisthotelovoj praonici rublja u Gaženici.

Zabraniti mazut
– Praonica Turisthotel Zadar ima dnevni kapacitet od 50 tona robe pa  je i naša potrošnja energije velika. Prilikom uvođenja plina u lipnju 2016.  godine zamijenili smo cijelu kotlovnicu koja je bila na mazut i zastarjela,  iz 1978. godine. To nas je koštalo oko tri milijuna kuna, ali to smo već isplatili. Uštede su enormne, oko 50 posto u odnosu na ranije i to iz tri razloga – prvo što imamo novu, najmoderniju kotlovnicu. Drugo što je plin  jeftiniji i upravljiviji energent i treće sama promjena energenta, pojašnjava Josip Surjan, direktor praonice, dodajući kako od prelaska na  plin više nemaju brige oko kotlovnice u smislu narudžbi goriva, skladištenja i čestog servisiranje kotlova. Plinski su, kaže, potpuno čisti, dok  su oni na mazut zbog masnoće iziskivali i do deset servisa godišnje.
– Važno je spomenuti i da više ne onečišćujemo okoliš te ne plaćamo  penale zbog emisije CO2 i SO2 koji su se mjerili u tonama. I tu smo  uštedjeli godišnje prosječno oko 200 tisuća kuna. Mazut bi trebalo zabraniti jer je on zaista vrlo nečist energent. Količina SO2 koju je naša kotlovnica proizvodila mogla je trajno uništiti ogromne površine poljoprivrednog zemljišta, ali i naštetiti zdravlju ljudi, tako da preporučujemo  svim većim potrošačima da što prije prijeđu na plin, kaže Surjan, a istu  preporuku šalje i Marko Buljat, ravnatelj Doma za stare i nemoćne na  Brodarici. Skupocjena kotlovnica na plinski pogon postavljena je prije  nego što je on preuzeo vodstvo te ustanove, zbog čega je Buljat izuzetno  zahvalan svom prethodniku.

Biograd predvodi
 – Cijeli projekt plinske instalacije s opremom i kondenzacijskom kotlovnicom stajao je oko 1,2 milijuna kuna. Do 2015. godine mi smo za lož  ulje imali račune koji su iznosili između 150 i 200 tisuća kuna, a sada, pa  i u najhladnije dane, maksimalan iznos računa ne prelazi 90 tisuća kuna.  Dakle, ušteda nam je preko 40 posto, a treba uzeti u obzir i da mi ranije  počinjemo i kasnije završavamo s grijanjem jer imamo stariju populaciju  korisnika, zaključuje Buljat.
Osim spomenutih velikih potrošača u Zadru su na plin prešli i SC  Višnjik te hotel Porto, a uskoro bi s radom trebala započeti i kotlovnica  na plin u OŠ Smiljevac gdje je u tijeku energetska obnova. Puno bolje  stanje je u Biogradu gdje je na plin prešla tvrtka Ilirija sa svim hotelima, a  plinom griju i bazene. Također, plin kao energent koriste i tamošnja srednja i osnovna škola, te dječji vrtić. Stoga Biograd slovi za najčišći grad  na Jadranu iako mu se po malo približava Šibenik, gdje su plinsku mrežu  dobili nakon Zadra.