Lyon posvećen Leonardu

Slika korisnika admin
ivan ljubicic
ODLIČAN OSJEĆAJ - Ivan Ljubičić

Za tenisača koji je Hrvatskoj, u suradnji s Marijom Ančićem, 2005. donio "salataru", neki su ga prebrzo otpisali. Ozljede su obilježile njegovu tenisku 2008. godinu, leđa što su se ukočila u Umagu i ruptura mišića odnijeli su Olimpijske igre u Pekingu, formu i ranking. Na početku godine pao je na 76. mjesto, što je značilo da nema direktan ulaz na Masters 1000 turnire te da ovisi o volji ždrijeba. Nimalo laka situacija za tenisača koji je zagazio u tridesetu godinu. Ipak, konstanta su bila četvrtfinala, četiri na Masters 1000 turnirima (Indian Wells, Monte Carlo, Madrid, Šangaj). Tek je u osmom pokušaju probio tu barijeru, a kada je to učinio, otišao je do kraja. Poslije 29 mjeseci.

- Za mene ta četvrtfinala nisu bila nekakva mentalna blokada. Ljudi su ih zbrajali, ali meni to nije smetalo. Četvrtfinala turnira Masters serije za mene su vrlo važna, donose dosta bodova. Čak i bez ovog naslova ova je sezona bila super. Za neku konačnu ocjenu možemo pričekati ova dva turnira, ali već je uspješnija u odnosu na prošlu. Jest da su rezultati na Grand Slam turnirima bili rupa, ali to znači da dogodine mogu samo naprijed. Sada imam i titulu, što sve čini još ljepšim. Istina, malo predugo sam čekao, ali zato je slađe. Najdraže od svega mi je što igram odlično i isto se tako osjećam. Jedino se moram čuvati ozljeda. Drugo, Lyon je za mene poseban od početka. Prvi naslov u karijeri, sada prvi kao otac, uoči Leonardova prvog rođendana - kaže Ivan Ljubičić.

Lyon za Leonarda, koji u četvrtak slavi prvi rođendan. Sin je ostao u hotelu.

- Gledao je meč na televiziji. Shvatio je da se događa nešto veliko, vidio je da sam sretan. Čak imamo i snimljeno kako gleda televiziju. Sve razumije. Još ne hoda, ali i to je samo pitanje dana - kaže ponosni otac, koji je, umjesto večere i slavlja, pokrenuo svoj automobil i s obitelji krenuo za Basel.

- Kraća putovanja, do tri, četiri sata, Leonardo podnosi bez problema. Malo postaje nervozan kada se radi o dužim putovanjima. Meni zbbog Leonarda nikad ništa nije teško. Ni na terenu. Prioriteti su se promijenili, ali ne žuri mi se ni u tenisku mirovinu.

Kada je tog listopada 2001. godine doznao da u prvom kolu mora igrati protiv prvoga tenisača svijeta Gustava Kuertena, Ivan Ljubičić nije bio oduševljen. No, Ivan je u Lyon dolazio pun samopouzdanja poslije finala challengera u Grenobleu. I tada je krenula serija: Kuerten, Benneteau, Gaudio, Safin i na kraju Younes El Aynaoui. Ivan Ljubičić je za prvi naslov dobio dva Top 10 igrača. Osam godina kasnije Arnaud Clement i Michael Llodra očistili su mu put, s druge strane nisu stajali Tsonga ili Simon.

- Iskreno, radije bih igrao finale sa Simonom nego s Llodrom. Dvaput sam ga dobio, a igra sporije od neugodnog Llodre, koji stalno juri na mrežu i suparniku ne daje nikakav ritam. Protiv Llodre sve treba odigrati perfektno. Istina, imao sam osjećaj da kontroliram meč, čak i kada sam gubio 2:0 u drugom setu.

Ždrijeb mu je za suparnika u Baselu dodijelio domaćeg tenisača Stanislasa Wawrinku. U Baselu igra i Marin Čilić.

- Šteta što se obojica nismo upisali u pobjednike. Kada sam posljednji put osvojio turnir, te je nedjelje slavio i Ivo Karlović. Nažalost, Marin nije uspio. Od njega očekujemo velike stvari, ali mogao bi ostaviti duboki trag još u ovoj sezoni i dohvatiti London. Nije to nemoguća misija.

Ivan je na novoj ATP ljestvici s 29. skočio na 25. mjesto. Nije daleko ni Top 20, čak ni po bodovima.

- Ma idemo uživati na još ova dva turnira. Iduće godine želim biti jedan solidan Top 20 igrač, koji će imati pokoji bljesak - zaključuje treći tridestogodišnjak koji je osvojio turnir ove sezone, poslije Radeka Stepaneka i Tommyja Haasa.

Lyon je poseban grad za Ivana. U nekadašnjoj rimskoj koloniji, osnovanoj 43 godine prije Krista, a danas drugom gradu po veličinu u Francuskoj, ostavio je dubok teniski trag.

- Jedva čekam povratak dogodine. Na zidu na kojoj je lista pobjednika dvaput će stajati moje ime.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno