Misa za pokojne

Neka nas Dušni dan nadahne da misleći o sebi i svom životu, u poniznosti priznavajući sebe nedovršenima i nesavršenima, štoviše čak i grešnima, molimo Gospodina da nam pomogne na našem putu da ispunimo svoj život po njegovoj svetoj volji, zaključio je mons. Prenđa
Koncelebriranu svetu misu za sve pokojne na Dušni dan, u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa te pozvao na molitvu za duše u čistilištu i za sve naše vjerne mrtve da ugledaju lice Gospodnje.
Molitva za duše
– To je silna čežnja čovjekova da dođe u krilo Očevo. I zato je potrebna molitva za one koji očekuju susret s Bogom. Dušni dan ima svoje podrijetlo u benediktinskom samostanu u Clunyu. Crkva vjeruje u molitvu za duše koje još nisu postigle savršenost, koje još nisu čiste od ljage grijeha. One trebaju na drugome svijetu dovršiti svoj put prema Božjem veličanstvu u kojem nema sjene, nego samo svjetlo Božje. Bog je u svojoj ljubavi odredio čovjeka za neprolazni i vječni život. U prvom čitanju iz knjige mudrosti, Bog daje odgovor na vječna čovjekova pitanja: “Zašto smrt? Zašto mladi čovjek umire? Zašto dobri mladi čovjek umire? Koja je konačna čovjekova sudbina nakon smrti?” Dakle, ovdje se postavljaju pitanja: “Tko smo? Odakle dolazimo i kamo idemo?” Bog nam na ta pitanja daje u svojoj Riječi odgovore. Bog voli čovjeka i vodi ga u njegovom životu. To je bitna poruka. Iz te vjere u Boga i u stvarnosti u kojoj živi, čuje se Božji govor čovjeku koji je ujedno i odgovor na njegova teška pitanja, kazao je mons. Prenđa.
– Bog koji vidi čovjekovu prošlost, sadašnjost i budućnost, jer njemu ništa ne može biti skriveno, najbolje zna zašto nekoga diže s ovoga svijeta. Ovdje vidimo da je Bog uzeo pravednika iz sredina grešnika. Htio ga je sačuvati i od moguće stranputice na koju se može doći u životu. Krist nas je naučio moliti: “ne uvedi nas u napast”, rekao je nadbiskup zadarski te uputio na rast u kreposti i zajedništvu s Bogom.
Postizanje duhovnosti
– Bog u svojoj ljubavi, onda kad on želi poziva čovjeka na zajedništvo sa sobom u vječnoj zbilji. Bog nam daje odgovor zašto poziva čovjeka u vječnost. Čuli smo riječi: “Stekavši savršenstvo u malo vremena dugo je živio…” Za Boga je bitna stvar da je čovjek pozvan na savršenstvo i to je smisao njegove besmrtnosti. Godine života ne igraju bitnu ulogu. Naime, kod Boga je jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Bitno je postići duhovnost i živjeti u Bogu, doći do određenog savršenstva u svojim odnosima s Bogom. U nama raste vjera u zajedništvo svetih, Crkve koja je u hodu, to jest nas i one trpeće, na putu u čistilištu i one slavne Crkve u nebu koja je već baštinica Kristove uskrsne proslave. Neka nas Dušni dan nadahne da misleći o sebi i svom životu, u poniznosti priznavajući sebe nedovršenima i nesavršenima, štoviše čak i grešnima, molimo Gospodina da nam pomogne na našem putu da ispunimo svoj život po njegovoj svetoj volji, kako bi bilo što manje mrlja i ljaga u našem susretu s Bogom kada budemo napuštali ovaj svijet. I to je presudan trenutak i najvažniji, zaključio je mons. Prenđa.