Hrvatska na pragu konsenzusa – neisplata plaća kazneno djelo

Bošnjakovićeva najava osnivanja radne skupine koje bi trebala razmotriti kazneno sankcioniranje neisplate plaća daleko je od konkretnog prijedloga izmjene i dopune Kaznenog zakona, no osam godina nakon SDP-ovog pokušaja da se neisplata plaća kazneno sankcionira, parlamentarne bi stranke mogle postići konsenzus

U Hrvatskoj 70.000 ljudi radi, a  ne prima plaću, iznosi zastupnik IDS-a u Hrvatskom saboru Damir Kajin. Istodobno, prema podacima saborske zastupnice SDP-a Antičević Marinović u ovom trenutku 100.000 osoba svoje neisplaćene plaće traži na sudu. Ove porazne brojke očito su nagnale ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića da, na nedavno održanom savjetovanju o novinama u kaznenom pravu, najavi mogućnost definiranja neisplate plaća radnicima kaznenim djelom.
– Neisplatu plaća postojeći zakon ne inkriminira, a radna skupina treba razmotriti je li to potrebno promijeniti i kako, rekao je Bošnjaković.
– Prava je sramota što već do sad neisplata plaća nije postala kazneno djelo, ali ne samo neisplata plaća, nego i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Jasno, uz kaznu zatvora, jer neisplata plaća radniku treba biti teško kazneno djelo, jasan je saborski zastupnik Dragutin Lesar, predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada.
– Još 2004. smo kao Klub SDP-a tražili da u Kazneni zakon uđe neisplata plaća i tada nas je HDZ-ova Vlada odbila uz mišljenje koje je glasilo kako bi „česte izmjene Kaznenog zakona značile pravnu nesigurnost”. Nas ne čudi ovakav stav HDZ-a, jer oni koji su na vlasti kroz kazneno zakonodavstvo određuju koja ponašanja predstavljaju takvu društvenu opasnost da zaslužuju biti kažnjena. Očito je da za njih neisplata plaća to nije, i ljudi su prisiljeni svoju zarađenu plaću tražiti po sudovima. U Europi toga nema. U Europi nema poslodavca koji ne bi isplatio plaću, kazala je Ingrid Antičević Marinović dodajući kako bi, da je neisplata plaće kazneno djelo, radnici umjesto u dugotrajnim građanskim parnicama pravdu postizali na način da bi kazneni postupak protiv poslodavca pokretalo Državno odvjetništvo.
Najava osnivanja radne skupine daleko je od konkretnog prijedloga izmjene i dopune Kaznenog zakona za čije će usvajanje biti potrebna natpolovična većina svih zastupnika, no ako je suditi po stavu kojeg iznosi predsjednica saborskog Odbora za pravosuđe i bivša ministrica pravosuđa Ana Lovrin (HDZ), osam godina nakon prvog pokušaja da se neisplata plaća kazneno sankcionira, parlamentarne bi stranke u ovom mogle postići konsenzus.
– Budući da je u pripremi cjelovita izmjena Kaznenog zakona, prigoda je to da se i neisplata plaće, kao i druga opstruiranja prava iz rada, jasnije stipuliraju. Kaznenim zakonom štitimo društvene vrijednosti, a jedna od njih je i ljudsko dostojanstvo. Ono je svakako povrijeđeno svakom čovjeku koji pošteno radi, a poslodavac mu namjerno ne isplaćuje plaću ili druga prava iz rada. Stoga smatram da, kada se to dogodi krivnjom i namjerom poslodavca, dakle kada do neisplate nije došlo zbog neskrivljenih okolnosti na koje poslodavac nije mogao utjecati, takvo ponašanje mora biti inkriminirano, kazala je Lovrin.
Pravo na zaradu (ni)je plaća
SDP-ov program s kojim će izići na parlamentarne izbore uključuje i definiranje neisplate plaće radnicima kaznenim djelom, kazala je Antičević Marinović. U vrijeme SDP-ove koalicijske vlade 2003. godine, kada je upravo ona bila ministrica pravosuđa, neisplata plaće gotovo je postala kazneno djelo. Hrvatski sabor usvojio je tada niz izmjena i dopuna Kaznenog zakona među kojima je i čl. 114. dopunjen na način da se kazna zatvora  od tri mjeseca do tri godine predvidjela za onoga koji „bez opravdanog razloga ne isplati plaću radniku u propisanom razdoblju”.  Izmjene i dopune Kaznenog zakona usvojene  su, međutim, relativnom većinom nazočnih zastupnika, a ne apsolutnom većinom svih zastupnika. Ustavni sud ukinuo je izmjene i dopune uz obrazloženje kako je riječ o organskom zakonu koji je trebao biti usvojen apsolutnom većinom.
Valja napomenuti kao je i u Kaznenom zakonom iz 1997. predviđena bila kazna za  onoga koji uskrati pravo na zaradu, a mogla se kretati od novčane kazne do jednogodišnje kazne zatvora. U kasnijim izmjenama ostala je mogućnost da se uskraćivanje prava na zaradu kazni novčano, ali i zatvorskom kaznom do tri godine. 
Iz odgovora bivše ministrice Lovrin jasno je kako ona odredbu Kaznenog zakona ne interpretira na način na koji je to učinio aktualni ministar Bošnjaković kada je ustvrdio kako „neisplatu plaća postojeći zakon ne inkriminira”.
– Treba reći da i u postojećem Kaznenom zakonu postoji kazneno djelo „Povreda prava na rad i drugih prava iz rada” gdje stoji: „Tko uskrati ili ograniči građaninu pravo na rad, slobodu rada, slobodni izbor zvanja ili zaposlenja, dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, pravo na zaradu, zakonom određeno radno vrijeme i odmor, prava iz zdravstvenog ili mirovinsko-invalidskog osiguranja, prava na posebnu zaštitu određenih skupina radnika, prava iz nezaposlenosti, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece ili druga prava iz rada što su utvrđena zakonom, sudskom odlukom ili kolektivnim ugovorom, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine zatvora”. Premda ovaj opis možda nije eksplicitno naveo neisplatu plaće kao kazneno djelo, svakako se ono iz njega podrazumijeva. Što se tiče vrste i visine kazne, 2006. godine, za vrijeme mog ministarskog mandata, povećali smo gornju granicu kazne za ovo kazneno djelo s jedne na tri godine zatvora. Tu kaznu držim primjerenom, jer predviđa dovoljan raspon za individualizaciju kazne obzirom na konkretne okolnosti svakog slučaja. Kaznu zatvora treba zadržati jer se radi o poniženju i izrabljivanju ljudi ukoliko ih se prisiljava raditi bez plaće ili drugih prava iz radnog odnosa. Naravno, uvijek uz ogradu da se radi o namjeri i krivnji, ocijenila je Lovrin.
Ingrid Antičević-Marinović, jednako kao i Ana Lovrin, kazuje kako „uskraćivanje prava na zaradu” jest isto što i „neisplata plaće”, no pojašnjava kako se formulacija „ukraćivanje prava na zaradu” u praksi pokazala pogodnom za izvrdavanje.
– Do 2000. godine je bilo uobičajeno raditi i ne dobiti plaću. Imali smo poplavu neisplate plaća. Radnici su podnosili prijave Državnom odvjetništvu, a dobivali bi od poslodavca odgovor koji je glasio: “Nisam im uskratio pravo na zaradu, sad nemam, platit ću”. Radnici su upućivani u redovnu parnicu. To je bilo ruganje zakonu i mi smo zato posebno pojasnili što znači uskratiti pravo na zaradu, radili smo od zakona slikovnicu kako bi se uklonila svaka mogućnost da neko ne bi shvatio o čemu se tu radi. U to vrijeme puno je u medijima riječi o tome kako će neisplata plaće postati kazneno djelo i moram reći da je i sama najava disciplinirala poslodavce da prestanu s praksom neisplate plaća, jer se poslodavcu, jasno, ne ide u zavor, kazala je Antičević Marinović ocjenjujući kao je kod discipliniranja poslodavaca ključno ukinuti mogućnost novčane kazne za neisplatu plaća i propisati onu zatvorsku.
Kajin: Za neisplatu plaća odgovarati imovinom
Predsjednik Kluba zastupnika IDS-a Damir Kajin napominje kako pri donošenju odredbe o kažnjavanju neisplate plaća ne treba sve trpati u isti koš.
– Na današnji dan 70.000 ljudi u Hrvatskoj radi, a da ne prima plaću. Imamo 300.000 nezaposlenih, a do Uskrsa bit će između 320.000 i 330.000 nezaposlenih. Insolventnost je premašila je 30 milijardi kuna, što govori da su mnogi mali obrtnici, mali trgovci, male zanatlije i u težoj poziciji od radnika, jer jamče cijelom svojom imovinom. O tim ljudima nitko ne vodi računa, a stup su društva. Mi sve u ovoj zemlji trpamo u isti koš – i one koji su se okoristili u pretvorbi, i monopoliste, i privilegirane javne sustave i privilegiranu državnu upravu. Nije isto voditi mali obrt ili trgovačko društvo kojemu netko ne plati isporučenu robu i čekati da dobijete plaću u javnom sektoru, gdje radi 387.000 ljudi. Apsolutno je nedopustivo da netko radi, a ne prima plaću, ali ovi mali poslovni subjekti su često i u goroj situaciji, uzimaju kredite, jamče svom imovinom, a ne mogu do svog novca, ističe Kajin pozivajući na razboritost.
– Kako pomiriti ove slučajeve? Radnik mora biti plaćen. Rada bez plaće nije bilo ni u robovlasničkim sustavima; dobivali su kruh i vodu, a poslovni subjekti i temeljem Stečajnog zakona trebaju u roku od 21 dana, u slučaju nesposobnosti za plaćanje ili prezaduženosti, pokrenuti stečaj. Ali je li i to uvijek rješenje? Nije. Nešto drugo se mora uvesti. Ako netko ne podmiri sve svoje obveze, ne bi mu se smjelo dopustiti da otvori novu tvrtku. To je bit, a ne da obveze ostavlja na jednoj, a prava vuče na drugoj. Koliko je takvih tvrtki u Hrvatskoj? Na desetine tisuća. Jesam za to da se radnika 100% zaštiti. Često radici ostaju raditi i bez plaće, jer nemaju kamo, a nada zadnja umire,  i ne bih se libio dići ruku za to da oni koji ne isplaćuju plaće kazneno odgovaraju, ali u okolnostima koje nas okružuju i urušenog gospodarskog sustava kada u pitanje dolazi i uredno servisiranje plaća u javnom sektoru, pa čak i mirovina, bojim se da ćemo zatvoriti pola Hrvatske, također navodi Kajin dodajući kako „budućih radnih mjesta u javnom sektoru biti neće”.
– Nova radna mjesta otvarat će samo privatni sektor, pa neka im se na vrijeme pošalje poruka, ali ne znam nikoga tko ne bi isplatio plaću da može, iako znam mnoge koji su gašenjem tvrtke prevarili državu, a i one koji su se na taj način obogatili. Kao što obrtnik odgovara cijelom imovinom, neka i oni u dioničkim i trgovačkim društvima odgovaraju cijelom imovinom za neisplatu plaća i problem ćemo riješiti i bez zatvorskih kazni, predlaže Kajin.
Dvojbe i alternativna rješenja
Silvano Hrelja, saborski zastupnik HSU, smatra kako je o  tome treba li neisplata plaća biti kazneno djelo s propisanom zatvorskom kaznom, potrebno provesti široku javnu raspravu, te glavnu riječ dati neovisnim pravnim stručnjacima.
– Kada bi se prijedlog zakona koji neisplatu plaća radnicima tretira kao kazneno djelo pojavio pred Saborom, HSU bi ga svakako bio sklon podržati. Činjenica je da se Kazneni zakon do sada mijenjao previše puta i očito je da se to svaki put radilo stihijski, bez prethodnog sagledavanja svih problema, pa smatram da je u radu na tom specifičnom zakonu potrebno znatno više struke, a manje dnevne politike. Smatram da bi neisplatu plaća radnicima trebalo kažnjavati visokim novčanim kaznama, te pronaći način da se kroz kažnjavanje „namire” oštećeni radnici. Od nečijeg odlaska u zatvor ne vidim izravnu korist za oštećene ljude, a osnovni bi smisao trebao biti rješavanje njihovog problema. Također, smatram da je ovdje moguće uvesti institut dvostrukog kažnjavanja, odnosno mogućnost da se neplatiša osudi na uvjetnu zatvorsku kaznu, te da mu se da rok u kojem mora podmiriti svoja dugovanja prema oštećenim radnicima, čime bi ga se izravno „pritisnulo” da podmiri svoje obveze, želi li izbjeći zatvor, predlaže Hrelja.
HSP-ov zastupnik Daniel Srb upozorava kako je „naizgled jednostavno rješenje proglašavanja neisplate plaća kaznenim djelom  dvojbeno iz više razloga”.
– Neisplata plaća zaposlenicima je potpuno neprihvatljiva i mora se onemogućiti. Pitanje koje se otvara je kako pronaći najbolje rješenje za to. Postoji opasnost da u slučaju donošenja takve zakonske odredbe i njene primjene radikalno poraste broj nezaposlenih, jer bi u tom slučaju poslodavci, u slučaju najmanje naznake problema u likvidnosti u poslovanju tvrtke odmah dijelili otkaze zaposlenicima. Nezaposlenost bi bilježila neviđene stope rasta, a život bi svim zaposlenicima bio pogoršan. Zbog toga smatram da bi definiranje redoslijeda u plaćanju obveza zakonom uz izmjene Zakona o stečaju bile bolje rješenje, smatra Srb.
Nezavisni zastupnik mađarske nacionalne manjine, predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina Deneš Šoja predlaže izuzetak.
– Smatram da u Kazneni zakon treba ući neisplata plaće kao kazneno djelo, izuzev u slučajevima kad poslodavac ima nenaplaćenih potraživanja od države, odnosno institucija koje su u materijalnom smislu, direktno ili indirektno, vezane za državni proračun ili za bilo koji veliki ili mali državni sustav kao što su primjerice Hrvatske vode, Hrvatske ceste, HEP ili Hrvatske šume.