Našom otadžbinom

ŠKOLA ZA BUDUĆE MANEKENKE
Kao da nam nije dosta raznih fashion, reality i lifestyle gluposti kojima nas zasipaju već godinama, RTL se pobrinula za još jedno neugodno iznenađenje. “Hrvatski top model by Vanja Rupena” (čemu ovo “by” ako je “hrvatski”?) je emisija u kojoj je dotična Vanja (moram priznati, jedna od rijetkih manekenki i misica koja me u zadnjih dvadesetak godina dojmila ljepotom, ali i inteligencijom) skupila stado lijepih djevojaka i sada im u društvu Zalepuginice i još jednog tipa koji se bavi tim stvarima, soli pamet o tome kako treba hodati držati se i slično. Pritom možemo čuti prave bisere koje opasno graniče sa zdravim razumom i logikom općenito. “Imaš onaj izraz smirenosti i živčanosti (?) kakav svijet voli.” “Dobra si, ali na tebi još uvijek vidim jedan dio tvoga tijela koji tvome tijelu ne pripada.” A da i ne spominjem da im se obraćaju kao da su infantilne. “Kristina danas nije plakala što znači da se nešto promijenilo u njenoj lijepoj glavici” i dr.
Riječ koja se najčešće ponavlja u njihovu razgovoru je trud. “Moraš se više truditi”, “trebaš uložiti više truda!”, “ne trudiš se dovoljno”… Najsmješnije je od svega što se taj trud sastoji u tome da se mrštiš u kameru i hodaš po pisti. Ne’š ti napora! Dajte im malo da gletaju zidove ili cijepaju drva za zimu, pa da vidiš truda. Osobito je lijepo bilo kada je Vanja pitala jednu curu bi li joj bilo žao da je sada izbaci iz konkurencije. Pazite pitanja! Cura se prijavi, odaberu je, provodi tamo dane i dane, “trudi se”, i sada bi joj trebalo biti svejedno hoće li je eliminirati. U svakom slučaju, divna emisija… Za ograničene.
TRAŽI SE PREVODITELJ ZA CRNOGORSKI JEZIK
Jedna od omiljenih tema na našoj televiziji je nogomet, a posebno onaj manje vrijedan, tj. onaj iz Hrvatske lige. Radi se, naravno, o omiljenom Tuđmanovu timu, a u kojem je u zadnje vrijeme otkrivena nova drama. Igrači, naime, bar njih desetak, jako slabo govore naš jezik, a prikazali su nam i jednog Latinoamerikanca koji je nakon par godina naučio samo “dobar dan” i “doviđenja”. Ako je to istina, onda je zbilja zapanjujuće da nije naučio ništa više. A opet, nogometaš je to… Izdaleka je došao.
Posebno je veseo podatak da je među navedenim igračima koji se teško sporazumijevaju i jedan Crnogorac. Ovaj “đetić” uistinu ima velikih problema, jer ga sigurno nitko ne razumije. Jezik je to toliko različit od našega da bi bilo dobro da mu klub plati (oni bar imaju novaca koji im je ostalo od neplaćanja poreza državi Hrvatskoj) profesionalnog prevoditelja koji će mu prevoditi Vahine taktičke zamisli. Trebali bi, doduše, nabaviti i jednog prevoditelja za dobroga Vahu koji govori taj svoj potpuno nerazumljiv bosanskohercegovački jezik koji su novinari zaboravili navesti u sedam stranih jezika iz Dinamove svlačionice. Bilo kako bilo, drama je strašna. Treba hitno nešto poduzeti da se ova teška situacija riješi. Po mogućnosti i ovo na račun građana Hrvatske.
LIJEPOM NAŠOM – ŠIRENJE TERITORIJA NA PODRUČJA SUSJEDNIH DRŽAVA
Eto, malo, malo, pa novi pogranični incident. Sjećate li se kada je onomad otkriveno da je na nekoj karti Hrvatske (mislim u nekom turističkom vodiču) područje Baranje označeno tako da se stekao dojam da je dio Mađarske ili Srbije? U svim je medijima ta pogreška komentirana kao vrhunski skandal koji vjerojatno nitko ne bi ni primijetio da nije bilo televizije koja je to potencirala. A na istoj toj televiziji, tj. HRT-u ide i meni omiljena “Lijepom Našom”, koja se radi tako da Branko Uvodić obučen u narodnu nošnju ide po Lijepoj Našoj i vuče za sobom gomilu tamburaša i stotinjak televizijskih djelatnika za što ova državna televizija očigledno ima dostatno novaca. Ali, dogodilo se to da su ovi veseljaci u stvaralačkom zanosu malo prešli granice, tj. doslovno prešli granice, i “lijepu našu” proširili do Gruda u BiH i Subotice u Srbiji (preciznije, Vojvodini).
I sad će netko reći da sam ja sitničar koji gleda svaku malu, a baš zato sam i napisao onaj uvod s Baranjom. Jer, zamislite samo, kako bi to izgledalo da srpska državna televizija ima emisiju koja se zove recimo “Našom otadžbinom” i da ta emisija “Naša otadžbina” nakon gostovanja u Čačku, Staroj Pazovi i Svetozarevu dođe malo u Knin, Korenicu ili Vukovar, istom onom logikom kojom “Lijepom Našom” gostuje u Subotici. Opet, iskreno govoreći, u toj bi emisiji sigurno bila njihova glazba tj. razne Cece, Seke i Karleuše, a one su kod pojedinih grupacija hrvatskih građana velike zvijezde, tako da bi se s jedne strane govorilo o agresiji, teritorijalnim aspiracijama (a da i ne govorimo o obnavljanju bivše države i jugonostalgiji), dok bi se s druge strane ti isti narodnjaci s užitkom slušali. Rješenje? Jednostavno. Ukinuti “Lijepom Našom”, a te novce preusmjeriti u školski, obrazovni program kao i na dokumentarce, a onima koji slušaju novokomponovane narodnjake ukinuti građanska prava i ograničiti slobodu kretanja, tako da ne šire bolest po “Lijepoj Našoj”. Eto, toliko od mene.