Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Boljkovcu smaknuće profesionalni gaf

03.11.2011. 23:00
Boljkovcu smaknuće profesionalni gaf


Ljubica Tončić optužuje Boljkovca da je 1947. osobno ubio njezinog brata, ustaškog agenta, a on taj događaj spominje kao “pogrešku” jer su s ubijenim otišle i mnoge tajne


“U ovoj se zgradi nalazio zatvor OZN-e. Iz njega su 1945. odvođeni zatvarani građani i nedužni pogubljeni na lokaciji Vidanka – Curak i drugim lokacijama”. Ovaj natpis ispisan je na spomen ploči koja stoji na dugoreškoj Vili, zgradi što ju je u 19. stoljeću podigao graditelj “Pamučne industrije” i Duge Rese Wilhelm Anninger. U podrumskim prostorijama ove zgrade, na kojima i dalje stoje rešetke, na kraju rata su zatvarani neprijatelji partizanskog režima. U dugoreškom ogranku “Hrvatskog domobrana”, koji je postavio ploču i istraživao masovna smaknuća 1945. godine, za što policija tereti bivšeg šefa karlovačke OZN-e Josipa Boljkovca, tvrde da je iz vile odvedeno 29 ljudi.
Posmrtni ostaci 19 žrtava u šumi na Petrakovom Brdu u Dugoj Resi, gdje su smaknuća, prema optužnici, na Boljkovčevu zapovijed, izvršavali pripadnici 3. čete 1. hrvatske brigade KNOJ-a, iskopani su 1998. godine. Kasnije su pronađeni posmrtni ostaci još dviju osoba.
Svjedoci o Boljkovcu
– Elaborat o ekshumaciji i postupcima što su joj prethodili, a obuhvaćaju svjedočenja 25 osoba, dostavljeni su saborskoj komisiji. Drugi primjerak nam je nedavno za potrebe istrage oduzela policija, kaže predsjednik dugoreškog “Hrvatskog domobrana” Nikola Katić.
O ulozi Josipa Boljkovca na kraju i poslije rata u javnost je iznijeto nekoliko svjedočanstava. Zanimljivo je da je većinu njih Boljkovac sam prokomentirao u svojoj autobiografiji “Istina mora izaći van”.
Osamdesetčetverogodišnja Ljubica Tončić Boljkovca optužuje da je osobno rafalom prosuo mozak njenom bratu, ustaškom agentu Valentinu Banovcu. Bilo je to 1947. godine kad se Banovac zajedno s njemačkim agentom Slavom Volovićem skrivao u obiteljskoj kući Banovčevih u Tončićima. Tamo ih je došao tražiti Boljkovac s još šest pripadnika OZN-e te ocu rekao da se slobodno predaju jer je na snagu stupila amnestija pa se ne smije nikoga ubijati. Kad su ovi izašli prvo su svi zajedno objedovali, a poslije su svezani žicom i ubijeni iza kuće. Posljednji rafal u glavu Valentina Banovca koji je još davao znakove života, ispalio je, po tvrdnjama Ljubice Tončić, Boljkovac osobno.
Ovaj događaj Boljkovac u knjizi spominje kao veliku “profesionalnu pogrešku”, ali negira bilo kakvu svoju odgovornost. Piše da su u grupi pripadnika OZN-e uz ostale bili njegov zamjenik Ivo Trgovčić i pomoćnik Vladimir Zatezalo.
Pucnjevi iz dvorišta
– Nakon predaje smo ih odveli u jednu sobu na razgovor. Volović je pokušao iskoristiti priliku da se dočepa automata koji je stajao na stolu, ali nije uspio. Naredio sam da se uhapšenike odvede u auto u dvorištu, a ja sam otišao na razgovor s obitelji. U jednom sam trenutku začuo pucnjeve iz dvorišta. Bio sam vrlo ljut i Trgovčiću rekao: “To je najveći profesionalni gaf, jer su s njima otišle i mnoge tajne koje ne znamo. Za ovo ćete morati položiti račune”. Odgovorio je da nisu izdržali provokaciju Vale Banovca i impulzivno reagirali, jer je Banovac osobno zaklao majku Vladimira Zatezala i mučio mu sestru – navodi Boljkovac, dodajući da su Zatezalo i Trgovčić zbog toga odmah suspendirani.
Boljkovca je prije dvije godine konkretno optužio i Hrvatski helsinški odbor, objavivši njegovo izvješće “Odelenju OZN-e Karlovac” od 1. prosinca 1945. o slučaju Dugorešanina Ivice Petraka. U dokumentu na kojem je vidljiv Boljkovčev potpis, stoji uz ostalo: “Mi predlažemo da se Petraka na svaki način likvidira, pošto je isti poznat kao stari bandit”. Ubrzo nakon toga, Petrak je zaista i strijeljan. O njegovom slučaju Boljkovac u knjizi, međutim, navodi da je Petrak kao dokazani ratni zločinac, koji je sudjelovao kod vješanja partizana i u čijoj se kući nalazio ured UNS-a, osuđen na smrt tek nakon suđenja u Karlovcu.