Mladi mašu iz Dublina

Imaju mladi pravo biti ogorčeni. Od pustih obećanja ostaje im samo neka druga obećana zemlja. Pitaju se mogu li i trebaju li čekati dok domovina završi sve svoje ideološke “ratove”, podigne gospodarske divove, provede reforme, uredi socijalne, obrazovne i zdravstvene sustave pa da dobiju kruh u ruke i budu pravi domoljubi kako sve češće uzdišu licemjerni političari lijući krokodilske suze nad njihovim odlaskom iz zemlje.
Istodobno im nude kopanje po prošlosti, razgranati nepotizam, mito i korupciju, pogled na (is)praznu sabornicu, Zavod za zapošljavanje ili plaćicu koja ne bi dostajala ni za džeparac tih nadobudnih političara koji su snalažljivi kakvi jesu pronašli svoje mjesto pod suncem pa će im biti toplo oko srca bar jedan mandat u kojem će se onda pobrinuti da im i poslije cvjetaju ruže, ako im i ugled i uvene.
Dovoljno je osluhnuti priče malih ljudi pa da postane jasno kako je sve teško kada negdje nemaš nekog svoga, tko će pogurati, zaposliti, upisati na pregled, obaviti nešto preko reda… Veza nikako nije bez veze?! Onaj tko se ne zna snaći i tko ne zna “podmazati” smatra se nesposobnim jer valjda nije razumio duh vremena. Još uvijek smo društvo u kojem se, nažalost, nepotizam podrazumijeva kao normalna, uobičajena pojava i po njoj se valjda mora prihvaćati kako uspijevaju okretni i sretni, ne nužno i pametni. Mladi koji to više ne žele gledati ni slušati niti uludo protratiti svoje najbolje godine niti čekati Godota, pakuju se i odlaze. Niču i zadarske irske priče, a sve je više mladih koji mašu iz Dublina, a ne Knina. I teško da će tu pretjerano pomoći i novo Ministarstvo demografije. Potrebno je uz puno toga promijeniti i mentalni sklop ljudi, a upravo je to ono što ne ide ni lako ni brzo.
Nova se Vlada umjesto stavljanja mladih u žarište pozornosti, jer se stalno ističe kako treba zaustaviti njihov odlazak, mora baviti ratnim optužnicama u B i H jer ni nakon više od dva desetljeća nove stranice nisu okrenute. U Saboru koji bi morao biti mjesto velikih odluka glavna je zvijezda mladi Ivan Pernar, nekad aktivist Živog zida koji je krvavog nosa nošen s deložacija ili prosvjeda, a danas ga u četiri oka prima predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, a njegovoj sreći nema kraja. Ponosan je i što ne smije otkriti o čemu su pričali, pa zasigurno nisu o odlasku mladih iz zemlje!
Jer da jesu Pernar bi to rekao, nije to neka tema, zasigurno je nešto puno, puno važnije?! On je uostalom u Odboru za vanjsku politiku pa sad neka netko kaže kako mladi Pernar nije znao uspjeti. Možda bi on uspio spriječiti i “deložaciju” mladih iz domovine?
Mogli su mladi slušati i o tzv. moralnom kodeksu za saborske zastupnike pa ih i to može natjerati u bijeg. Pa zar narodni izabranici kada su se već vinuli tako visoko ne bi trebali već biti moralne vertikale, a ne da im se propisuje kako će to postati?! Ni Most koji se posebno upinjao držati moralne prodike političarima svih boja nije više tako glasan, nije više ni tako moćan “korigirati” HDZ, svog velikog brata u vlasti. Pustio je nek’ sve voda nosi?
Premda politika igra veliku ulogu vezano za opću atmosferu u društvu, neophodni optimizam i vjeru kako će se brzo i revno ispuniti obećanja, dogoditi pozitivne promjene, mladima je posebno bitan sustav obrazovanja i tržišta rada, a to je ono za što nerijetko zaključuju kako će se predugo transformirati, predugo da bi čekali posao u struci kojeg nema, ili posao koji je premalo plaćen i koji nema perspektivu, posao kojim ne bi mogli prehranjivati ni malu, a kamoli višečlanu obitelj. Bez obzira kolike bile darovnice za svako novorođeno dijete, premale su ako je inače nizak socijalni status mlade obitelji željne ostvarenja i nekih drugih snova iznad golog životarenja. Da bi mladi ostali u zemlji promjene bi morali vidjeti već danas, a ne čekati kada će to biti jer im ništa i nitko neće vratiti izgubljene godine. Dok umjesto na posao idu na Zavod, teško da će ih ako žele otići, itko odvratiti od odlaska trbuhom za kruhom.
Veza obrazovanja i tržišta rada kako su toga postali svjesni u zadarskoj Strukovnoj školi Vice Vlatkovića, treba se potpuno i naširoko konkretizirati, birokraciju i administraciju prilagoditi veličini zemlje, a društveni i gospodarski napredak temeljiti na mladim stručnjacima, a ne nepotističkim rođacima. Mladi bi se predomislili.