Zašto još uvijek krijemo ime Divljaka?

Slika korisnika martinazd
Četiri kantuna

 

Zašto Divljak skriva svoje ime? I danas dvadeset osam godina nakon tih događaja. Ne bilježe ga ni prve ni druge ni treće glave povijesti koja se Domovinski rat zove. Doduše, čitamo da je netko napao naše gradove, razorio nam sela, porušio je taj Divljak naše crkve. Čak zločinac kažu. Fakti ne lažu.. ali izgovoriti mu ime? To možeš naći u tim knjigama, vijestima televizije... Možeš. Po datumima, ali ime Divljaka ne. Oni dani rujna, listopada, a onda onog studenog devedeset prve obiluju Divljakovim, divljačkim, krvožednim, nagonima koji se očituju u pobuni protiv Neovisne Države Hrvatske. Pokolj u Borovu selu. Netko je pobio našu mladost redarstvenika gotovo cijelu. Umjesto Njima... Sad tamo spomenik Divljaku stoji, a naše nitko ne broji. Koliko ono redarstvenika dvanaest kao dvanaest apostola ostalo je tamo. Cijelo su selo Kuljanoa pobili tog su dana. 26 srpnja nastala je za Hrvatsku čeljad tama... A onda u Zamlači sve su hrvatsko zamlatili divljački pobili. Dvadeset sedmog srpnja ostrugali su kožu ljudsku hrvatsku u Struge, ovi u Kozibrodu bili su ubijeni drugi istog dana... Oastuše su opustošili srpom na kraju srpnja, a u Dalju, daleko od očiju klali su od kolovoza prvog pa do godine Nove.. sve Hrvate u Budačku su rijeku utopili kolovoza četvrtog...

Sudstvo je naše plitko

Divljaci su sretne ruke bili.. samo im imena ne zna nitko, sudstvo je naše plitko... Pokolj u Lovincu prvi bio je osmog kolovoza. A onda su 14 klali Kravljevčane bez greške i mane, istog dana Bjelovicu su zaklali pa se u Lovinac po preživjele vratili. I nisu se umorili već su šesnaestog revno klali. Pekli u Peckama ljude ko u šali, jednako tako lako Čuntiće i Dragotinac.. nije im ostao živ ni jedan ljubimac... »24 Kolovoza pocrvenjela je Žuta Lokva od krvi redarstvenika lijepa je to bila slika.. novinskog uvodnika. A onda na Skeli lešina se ljudska bijeli 29 kolovoza, u rujnu krenuše redom klati Graboštane, Stublju na stub su čovjeka nabili Hrvata.. a u Majuru bilo ih je ubijenih iza svakih vrata. Četkom su čeličnom Četkovicu očistili isto učiniše Balincima i zamislite Čojlugu su pobili. Osmog rujna u Kusonjama Hrvati su smrt pokusali poklon Divljaka.. roba se nije branila.. klaonica je bila laka. 18 rujna su oko Petrinjske bolnice sve pobili. I zdrave i bolesne. Utrpali u nepoznate jame.. ostavili ih same... Dvljak nepoznat. Bez imena.. čudna neka sjena. Živi bili!! Nitko, nikog nisu vidili. 21. od Ivana je oslobođeno Ivanovo Selo, Jovo je odlučio pobiti mesto celo. 22. u Tovarniku su bili, a koliko Matoša mrze nisu ni krili. 24. Bubića most u njemu nije ostala ni hrvatska kost. Istog dana u Brlog su Brlošku Dubravu strpali, Hrvatima je natrpali.

Pokolji svakog dana

U autokampu Plitvičkih jezera parkirali su ljude s okolnih sela.. naravno da se nikad ne probude. Oko Gline tih dana od prvog do, trećeg listopada se gine... U Čorcima na narod pucaju bojnim mecima.. jer čorak je čorak. U Vaganjcu isto. U Lovasu 10. listopada, ko će ga znati kad su prestali klati. Po bunarima, vinogradima Hrvate šetati... U Širokoj Kuli 13. listopada upali su, šesnaestog u Bukovcu a onda opet u Novom Selu Glinskom pobiše po obrascu Divljaka.. sve što pobili nisu prije. U Karancu brica bradati vratove Hrvatske brije.. i svjetu se u lice smije. Kažu bezimeni divljak bi trebao biti, ali nije. U Skakavcu skaču Hrvati kama ih sječe, batina malj mlati. Iskopat će ih jednom u proljeće... U Brešanima ime se Hrvata briše.. Divljak puškom tako piše. U Volinji su Hrvata klali ko vola, puna ih je bila škola. U Baćini, u Lipovači visjeli su Hrvati s lipa. Ko naivna slikara tamošnjeg slika.. u Lušcu pokolj drugog studenog, pokolj u Poljanku, a što bi drugo bio zašto bi to Divljak bezimeni krio. U Erdutu dva su dana plandovali.. od 9. do 11. sve su posmicali. 12. na Sabor su u Saborskom Hrvate zvali.. pa ih poklali. Kostriće su otkosili, toliko su im bili mili da ih nisu ne krili. 18. studenog Ovčaru su napunili, Vukovar pobili, Škabrnju umorili, Nadin tako uredili da ni sami gledati nisu mogli TI Divljaci bezimeni. Već su u Klanac na klaonicu pohitali, a onda se na Dabar, Vrhovine klati dali.. Smoljanac su 4. prosinca poklali. Pa Čanak i taj je Hrvat platio danak. A onda su u Gornje Jame utrpali Hrvate same. U Voćinu pobrali ih kao jesensko voće. Bez Huma u humu ostavili ih ležati onako gole, do Slatine su svratili dug nekakav naplatili.. pobili.. u Joševcima sve, pa se vrnuli u Erdut nazad. Jer još tamo Hrvat diše. Divljak je prošo.. i nema ih više. A u noći zadnjeg u godini dana u Jasenicama poklata je hrvatska čeljad stara sama. Paljuv se borio ali i on je isto dogorio...

Opasnost duši umrloga

Eto tako mi to brojimo, kako Divljaka se još ime kazati bojimo.. ovo nije bilo od četrdeset prve do četrdeset pete.. ovo je bilo godine gospodnje devedeset prve. Hrvatske godine svete. Oj vi Hrvatski svijete... Po knjigama mrtvim, opasnost mnoga prijeti duši umrloga, »Al’ najveća je izgubiti ime, ne prepoznati lice Divljaka... Ubojice. Treba reći Srbin je bio.. i dok je to radio nije lice krio. Ni kao četnik, ni kao partije komunist đak, zvezdaš, Koljač.. Hrvata.. Prvak. Ovi dani.. ovi mjeseci zaboravljeni ne smiju biti.. ni ime Divljaka koga nitko nije u stanju osuditi. Jer ako tako ne bude bit će opet u Hrvata nesreća... Tko smo to mi.. jesmo li ih OVIH SVIH SVETACA NAŠIH UBIJENIH DOSTOJNI?

Na dan mrtvih godine 2019 i na SVE SVETE. Koliko još mora proći i kad će imenom i prezimenom izrečeno biti ime onog koji je sve ovo učinio. A nas! Hrvata se sudilo jer se OBRANIO.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno