Pravo na razvoj pismenosti

U Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar jučer je priređena radionica “Pravo na razvoj pismenosti, građa laka za čitanje i logobiblioterapija”, u sklopu koje je održano predavanje prof. Željke Butorac.
Govorno-jezične teškoće, odnosno disleksija na prvom mjestu, bili su glavna tema jučerašnjeg predavanja prof. Butorac. Poremećaj govorno-glasovno-jezične komunikacije i specifične teškoće u učenju ima 15 do 20 posto učenika istaknuto je.
Kad je riječ o samoj disleksiji Butorac je naglasila potrebu razlikovanja početnih teškoća u čitanju od disleksije, koja bi bila poremećaj. U Hrvatskoj trenutačno 28 tisuća djece ima disleksiju. Međutim, napomenula je predavačica, nijedno dijete nema samo jednu teškoću. Dijagnozu disleksije, pak, može postaviti logoped. Porijeklo može biti s genetske strane, neurološke, ili, pak, iz nekog nepoznatog uzroka. Kad je riječ o simptomima oni se očituju u čitanju, pisanju, matematici, kao i motorici, koncentraciji, pamćenju, dezorijentiranosti, itd.
Posljedice disleksije, istaknula je Butorac, očituju se u raznim segmentima, ponajprije u školi, kad učenik ne želi čitati, pisati, odnosno sudjelovati u samoj nastavi. Sve to, dalje, ima za posljedicu utjecaj na obitelj, koja često ne prihvaća poremećaj. Jedna od ozbiljnijih posljedica je slika o sebi, odnosno stvaranje loše slike o sebi, a kao krajnja posljedica javlja se poteškoća s normalnim uključivanjem u društvo.
Djeci s disleksijom na prvom mjestu potreban je logopedski pregled i vježbe. Slijedi rad s učiteljem i razredom, kao i s članovima obitelji. Potrebno je, također, stvarati posebnu sliku o sebi, a naposlijetku i individualizirani pristup radu.
Butorac je istaknula kako disleksične osobe imaju urođenu genijalnost za druge stvari, pa su tako mnoge poznate osobe, poput Winstona Churcilla ili Alberta Einsteina, imale disleksiju.