Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Nezaobilazna literatura svakog ljubitelja fotografije

Autor: Krešimir Bukvić

03.12.2009. 23:00
Nezaobilazna literatura svakog ljubitelja fotografije


Stephan Lupino, jedan od najcjenjenijih i najuspješnijih hrvatskih fotografa ovih je dana izdao knjigu “Lupino portreti – korak preblizu”. Riječ je o fotografijama stvaranim tijekom cijele njegove karijere, od početaka osamdesetih u New Yorku, kada su u fokusu njegovog objektiva bili prije svega pripadnici njuorške underground i modno-umjetničke scene, pa preko nezaobilaznih ljepotica do portreta hrvatskih javnih osoba i bolesnih mališana. Iako dijametralno suprotnih osobnosti, te fotografije imaju ipak jedan zajednički nazivnik – prisustvo duše svake portretirane osobe. Lupino kao malo koji fotograf zna uhvatiti onaj izraz u očima, ono nešto… A to je osobina velikih fotografa, ta sposobnost “nijemog” opisa mališana, djevojki, mladića, žena, muškaraca… Ta sposobnost da vas dirne, da na trenutak pomislite da znate lica s listova njegovih knjiga, da vas suoči s vlastitim strahovima od starosti, gledajući portrete izboranih starica i staraca, da vas gane do suza u “susretu” s bolesnim mališanima.
– Lupino s godinama u svijet oko sebe pušta nove senzibilitete. Sve se češće zagleda u ljude, u njihove sudbine, prostore njihove duše – da ih pronikne, istraži, izloži njihovu ogoljelu nutrinu. Od Erosa se okreće Thanatosu. Na tragu toga, nastaju ostvarenja poput monografije istarskih vinskih čarobnjaka, u procesu je monografija Zagrebačke filharmonije, kao i ona Grada Korčule, izložbe fotografija djece s Downovim sindromom, monografije Grožnjana ili ciklusa Divna stvorenja, ali i opetovani povratci tijelu u glamuroznim, vrhunski očišćenim i dorađenim fotografijama. Žanrovski, svijet se Lupinov upotpunjavao i zato što ga je na to gonio vlastiti nemir i zato što su ga poticale objektivne okolnosti. Prvotno zanimanje za skulpturalnost tijela, za formu, svjetlo i sjenu – koja se i danas pokadkad potvrdi izvrsnim fotografijama – pomalo potiskuje nova preokupacija: narativni sadržaji, kojima je cilj ponuditi pitkiju priču, afirmirati neposredniju, neupitniju situacijsku ljepotu i omekšati nekadašnju žanrovsku stegu. U tu će svrhu povezati ljepotu žene, oči pune nijema krika bolesna djeteta, slobodu životinje, nenadmašnost kolora krajolika, ekspresivnost poznatih hrvatskih i svjetskih umjetnika – pa i (sic!) političara i generala, stoji u predgovoru knjige koja bi trebala postati nezaobilazna literatura svakog istinskog ljubitelja fotografije.
Stephan Lupino krajem 1970-ih odlazi u Italiju i radi kao tjelohranitelj poznatih osoba te osniva karate-klub u kojem kao jedan od najboljih karatista na svijetu i svjetski prvak u sankukai stilu, postiže značajne rezultate. Nakon toga odlazi u Englesku na studij engleskog jezika, a početkom 1980-ih počinje studirati umjetnost u konzervatoriju glume kod Stelle Adler. Radeći u New Yorku kao foto-model za fotografkinju Deborah Turbeville ulazi u svijet fotografije. Suradnik je fotografu u Details Magazineu, a njegove fotografije objavljuju: Photo, Zoom, Vogue Italia, L`uomo Vogue, Vogue Hommes, Europeo, L`Espresso, Per Lui, Per Lei, Playboy, King, Max… Izlaže na mnogim izložbama širom svijeta. Živi i radi u Hrvatskoj, gdje se, osim fotografije, bavi i dizajniranjem namještaja.