(Ne)tolerancija na korupciju

Slika korisnika admin

Nulta stopa tolerancije na korupciju toliko je puta ponavljana da je Hrvatska na ljestvici indeksa percepcije korupcije među 175 zemalja svijeta trebala biti pozicionirana bolje od 61. mjesta!

Ljestvica indeksa percepcije korupcije koju je za ovu godinu objavio Transparency International u odnosu na prošlu godinu, uz male pomake, ukazuje na održavanje neodrživog stanja po kojem je Hrvatska pozicionira među pet najkorumpiranijih zemalja Zapadne i Srednje Europe. Naravno, to će, kao i do sada, opet biti razlog više da sudionici izbornih kampanja, sada aktualne predsjedničke kampanje, opet nemilice verbalno proganjaju korupciju prijeteći joj famoznom nultom tolerancijom.

Istodobno, u stvarnom, od izbora udaljenom životu, građani i dalje gledaju kako rastu mito, nepotizm, korupcija kao udomaćeni korov kojega nitko ne može iskorijeniti pa treba znati s njim živjeti. A kada to traje predugo slijedi opasno navikavanje jer mnogima postaje prirodno i uobičajeno da se za neku ubrzanu uslugu gurne u džep novčana zahvalnica ili da se za zapošljavanje, dobivanje unosnih poslova, traži vezica. Jer, uglavnom se misli da se teško nešto može postići bez-veze, bez guranja i bez podmazivanja. Tek kada se čovjek zamisli nad razmjerima takve percepcije može se uplašiti budućnosti društva u kojem živi, a možda se prestane i čuditi kako bujaju socijale razlike ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Kako je i kada postalo posve normalno i besramno da se jedna uz drugu plasiraju teška socijalna priča o obitelji koje ne može prehraniti, obući i školovati djecu i priča s modne piste na kojoj šeću modeli u dijamantnim grudnjacima vrijednim dva milijuna dolara?

Korupcija, naime, generira produbljivanje jaza između bogatih i siromašnih i u konačnici je sukrivac za gospodarsku i moralnu krizu. Ona je premrežila sve sfere društva u tolikoj mjeri da se prešutno odobrava i u određenoj stopi - slijedi.

Tako je, čast poštenim liječnicima, profesorima, političarima, pravosudnim djelatnicima, gospodarstvenicima..., građanima postalo posve prihvatljivo da za rješavanje svojih važnih problema pripreme »plavu kuvertu«. Nisu oni sami izmislili kako »ruka ruku mije« nego ih je tome naučio život. Sve dok sudionici koruptivnih radnji, davatelji i primatelji mita, budu bez straha mislili kako je to što rade prihvatljivo, neće se ništa bitno promijeniti na ljestvici indeksa percepcije korupcije. Da bi se promijenila svijest o tome kako uz deklarativnu nultu stopu tolerancije na korupciju ipak može prolaziti ona stvarna, ali dobro zakamuflirana korupcija, mora se unaprijediti sustav sprječavanja i prevencije korupcije.

Danska, Novi Zeland, Švedska, Finska na vrhu su kao razvijena društva koja ne toleriraju korupciju i koja se s njom, očito, stvarno bore.

Nije dovoljno da, primjerice predsjednički kandidati Ivo Josipović, Kolinda Grabar Kitarović, Milan Kujundžić... u kampanji prigodno izjavljuju već otrcanu rečenicu kako su za nultu stopu tolerancije na korupciju, potrebno je učinkovito sankcioniranje i onda šire društveno shvaćanje kako upravo korupcija potkopava gospodarski razvoj i narušava socijalnu ravnotežu. Kada se Kolinda Grabar Kitarović u predizbornoj kampanji nađe oči u oči s prosjakinjom ili kada Ivo Josipović priča o pomoći invalidnim osobama za koje u korumpiranoj zemlji nema novca, a Milan Kujundžić ističe da su socijalni problemi toliki da ih njegovi protukandidati i ne razumiju - jasno je gdje je stopa (ne)tolerancije na korupciju kao i gdje je stopa rasta.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno