Sabor bez bijelog dima

Slika korisnika admin

Iz sabornice nije izišao bijeli dim. Nesuđeni predsjednik Sabora, Podolnjak iz Mosta, povukao je kandidaturu jer ga nije podržala Domoljubna koalicija. A kako i bi kad ga je predložila suparnička Hrvatska raste?! Samo, zašto su se u Mostu nadali da bi Karamarkova koalicija podignula ruku za prijedlog Milanovićeve koalicije i zašto još uvijek misle da se mogu složiti rogovi u vreći? Teško je to reći, no sve je više onih koji umjesto bijelog dima, koji bi značio da je izabran predsjednik Sabora ili mandatar s potrebnom većinom, u zraku mirišu nove izbore.

Prozirno političko nadigravanje koje bi se moglo razbiti o glavu ne samo Mostu, nego i velikim koalicijama nije se moglo zatomiti ni na saborskoj sjednici koja je, izgleda, završila i prije nego li je počela. Naime, Milanovićevo "daj pet" Kotromanoviću, jasno je signaliziralo kako su u koaliciji Hrvatska raste unaprijed predvidjeli razvoj događaja. Znali su kako će Podolnjak odbiti kandidaturu koju ne podržava i HDZ i nikom ništa, osim sitne i ne toliko bitne prednosti u daljnjim sastančenjima s Mostom kojega će moći podsjećati tko je odbio njihovog kandidata za predsjednika Sabora. Doda li se tome Karamarkovo naknadno filozofiranje kako se radi o preozbiljnoj stvari, izbora drugog čovjeka u državi, da bi se o tome odlučivalo "podmetanjima" jasno je da će se, do sada u Hrvatskoj neviđen politički gordijski čvor, ovakvim igrama teško presjeći.

Poziv lidera Mosta Bože Petrova objema koalicijama da na pregovore dođu u njegovu središnjicu, a tko ne dođe - više ne igra, može se shvatiti tek kao pokušaj da se još jednom pokaže kako Most nikako ne želi biti krivac za nove izbore, ali i pokušaj da se javnosti za svaki slučaj pokaže kako su Milanović i Karamarko spremni pred njim pasti na koljena. Inzistiranje na reformskoj vladi na tragu je izjava predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja pokušava, obrazlažući svoju mantru o zajedništvu, istaknuti kako to zajedništvo nikako nije jednoumlje. Osim ako ne želi izazivati sreću na novim izborima, Petrov je do sada morao shvatiti da iskusne političke lisce nikako ne može, a i ne treba, tjerati na zajedništvo. Svoju je političku platformu mogao osloboditi, odnosno učiniti živom nezavisnost lista koje onda mogu odlučivati kojoj će se strani prikloniti. Ako su već obje velike koalicije pristale na sve predložene reforme, onda po pitanju tih razvikanih reformi, i ne može biti nekih velikih promašaja u priklanjanju. Problemi stoga, kako često i biva u hrvatskoj politici, ne leže u reformskom kapacitetu sudionika poslijeizbornih pregovora, nego nažalost, opet u ideološkom, svjetonazorskom senzibilitetu. Zato je Mostova konstrukcija toliko i prenapregnuta. Stipe Petrina sada proziva svoju političku platformu i njezinog vođu Petrova za obmanjivanje javnosti, a Hrvatsku vidi kao taoca jednog psihijatra. Osim ovog uobičajenog hrvatskog političkog folklora, donijelo je ovo poslijeizborno pregovaranje i kalkuliranje i ono puno žalosnije, sramotnije i opasnije naličje politike koja će ionako nisko u očima birača, još niže pasti.

Prozivanje i optuživanje za kupovanje mandata, obećavanje brda i dolina samo za šaku vlasti, skok USKOK-a u ovo turbulentno političko (ne)vrijeme, morali bi postati jasan signal kako se politika mora mijenjati u smjeru visoke etičnosti i istinskog rada za opće dobro!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno