Predstavljen novi broj časopisa Diadora

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika asaric
Na 296 stranica s 12 stručnih radova
Prvi broj našeg glasila »Diadora« izdan je 1960. godine. Od 2009. godine objavljujemo ga dvojezično i u novom grafičkom formatu koje potpisuje Ljubica Marčetić – Marinović. U proteklih 13 godina uspjeli smo postići redovitost izlaženja, kazao je ravnatelj Jakov Vučić
Marin GOSPIĆ
Časopis su predstavili Željko Miletić, Igor Borzić, Jure Šućur i Miona Miliša

Povodom 189. rođendana Arheološkog muzeja Zadar u četvrtak je održano predstavljanje časopisa »Diadora 35«, koji dolazi na 296 stranica i donosi 12 naslova, a tiskan je u nakladi od 400 primjeraka. Časopis su predstavili Željko Miletić, Igor Borzić, Jure Šućur i Miona Miliša.
- Prvi broj našeg glasila »Diadora« izdan je 1960. godine. Od 2009. godine objavljujemo ga dvojezično i u novom grafičkom formatu koje potpisuje Ljubica Marčetić – Marinović. U proteklih 13 godina uspjeli smo postići redovitost izlaženja. Ovim putem pozivam kolege da pošalju radove za sljedeće izdanje, koje je već u pripremi. Posebno nam je stalo da sljedeće izdanje, koje će pratiti 190. obljetnicu osnutka Arheološkog muzeja Zadar ispunimo sadržajnim i kvalitetnim radovima, kazao je Jakov Vučić, ravnatelj Arheološkog muzeja Zadar.

Radovi s različitih lokaliteta

Igor Borzić predstavio je četiri članka, počevši s ovim Petre Govorčin »Grčko – helenistička keramika s lokaliteta sv. Ilija u Zadru«.
- Kolegica je odabrala temu koja je izuzetno važna za Zadar kao arheološki lokalitet. Lokalitet iz kojeg je obradila materijal je urbanog karaktera, što pati velika usitnjenost i teška čitljivost arheoloških nalaza. Kolegica je uspjela tipološki, kronološki i provenijencijski vrlo dobro odraditi posao i izdvojiti kategorije materijala. Ove artefakte treba promatrati u cijelosti s drugim istovremenim nalazima sa zadarskog poluotoka, ali oni mogu odmah potvrditi postojanje bogate liburnske zajednice. Iako materijal potječe s malog istraženog područja, njegova je obrada dio slagalice koja stvara sliku nedovoljno istraženog prapovijesnog Zadra i koja potvrđuje trgovačke kontakte sa zapadnojadranskom obalom i srednjom Dalmacijom, istaknuo je Borzić i nastavio govoriti o članku »Istočna terra sigilliata B iz antičke luke u Zatonu kraj Nina«, koji potpisuju Ines Šerendić i Dino Taras.
- Luka u Zatonu jedna je od najistraživanijih na našem dijelu obale o kojoj se kontinuirano objavljuju materijali i nalazi. U ovom je članku predstavljena kategorija nalaza fine stolne rimske keramike, koja dolazi iz zapadnomaloazijskih proizvodnih regija, koje su od sredine 1. st. pa do sredine 2. st. potpuno zaokupirale tržište srednjeg Mediterana. Materijal u članku je kvalitetno tipološki, slikovno i statistički predstavljen. Iz njega se dobiva jasna slika o zastupljenosti ovog materijala na području čitavog istočnog Jadrana, rezimirao je Borzić i nekoliko riječi kazao o uratku Zrinke Šimić – Kanaet i Vinka Matijevića, koji je naslovljen »Ne samo ukras nego i simbol. Razmišljanja o nalazima keramičkih utega u Tiluriju«.
- Kolege su za temu izabrale kategoriju nalaza pronađenih na uskom prostoru kasnoantičke adaptacije ranorimskih vojnih prostorija. Riječ je o keramičkim utezima, koje kolege podrobno analiziraju. Najveći plod je njihova razdioba na lokalno izrađene i uvezene komade, rekao je Borzić, te za kraj svojega predstavljanja rekao nekoliko riječi o radu Dine Tarasa »Novi antički nalazi iz rijeke Neretve na području Komina«.

Prikaz povijesti jadranske Hrvatske

Željko Miletić svoje je izlaganje počeo predstavljanjem članka »Elementi antičkih i kasnoantičkih kola iz Istre« Alke Starac, koji predstavlja analizu skupa kuka, okova, brukvi i čavala, prema kojima je autorica identificirala komade koji su stajali na transportnim kolima iz rimskog perioda.
- Osim identifikacije nalaza, kolegica govori i o jednostavnim željeznim elementima zaprežnih kola, koja su se koristila u svakodnevnom radu. Te naizgled nezanimljive komade pretvorila je u izvanrednu priču. Autorica konstatira kako su takva kola mogla biti izrađena i u radionicama antičke Pole, jer je pronađen i spomenik koji govori o majstoru izrade zaprežnih kola. U Poli je po svoj prilici postojala barem jedna takva radionica, kazao je Miletić i nastavio pričati o uratku Nikole Cesarika i Davida Štrmelja, koji su prijavili članak »Sepstinil u Jaderu (ad CIL III 10005)«.
- U ovom se slučaju radi se o jednom sekundarno upotrebljenom nadgrobnom kamenu, koji je sada uzidan u crkvu sv. Stošije. Nalazi se na jednoj od lezena na vanjskom licu katedrale. Radi se o natpisu iz kojeg je do sada bio poznat praktički samo jedan redak. Ponovnim su pregledom autori ustanovili još tri retka, od kojih su jedan uspjeli pročitati, dok ostatak nisu uspjeli rekonstruirati, istaknuo je Miletić i nastavio s člankom Dine Demichelija i Nike Kapetanića »Kvint Fabije Sanga – senatorski oslobođenik na natpisu iz Cavtata?«.
- Autori su obradili epigrafički spomenik koji nikad nije temeljito obrađen. Fabije su bili ekstremno poznata patricijska republikanska obitelj, koja je dala veliki broj konzula. Kolega Demicheli spomenik je povezao s Kvintom Fabijem Sangom, koji je bio u cezarijanskoj stranci u čuvenoj borbi za svjetsku prevlast gdje se Cezar borio protiv Pompeja, rezimirao je Miletić te za kraj analizirao članak Berislava Štefanca »Podzemna trasa rimskog akvadukta Biba – Jader«.
- Jedan segment tog akvadukta istražen je između Gradskog groblja i Bulevara. Predmetni akvadukt izvorište ima poviše Vranskog jezera. Kolega je nadopunio kolegu Borisa Ilakovca, koji je autor knjige o akvaduktima u Sjevernoj Dalmaciji. U ovom je radu najbitnije da je kolega pronašao materijale, koje je datirao i doveo ih u kontekst s tom podzemnom dionicom, te zaključio kako gradnju vodovoda treba datirati u isto vrijeme kad i pronađene materijale. Tim je nalazima opovrgnuto kako zadarski vodovod nije stariji od doba Trajana, zaključio je Miletić.

Restauratorsko – konzervatorski pogled

Jure Šućur analizirao je članak ravnatelja Arheološkog muzeja Zadar Jakova Vučića »Studija slučaja krbavske stolnice – prilog datiranju kasnosrednjovjekovnog nakita i dijelova nošnje«.
- Na 46 stranica autor je obradio mnogo informacija i uhvatio se teške zadaće analiziranja nekropole sa preko 500 grobova različitih tipova. Riječ je o stolnici sv. Jakova u Udbini. Kolega je analizirao odnose između grobova i pojedinih prostornih dijelova samog lokaliteta. Glavni rezultat bio je definiranje tri horizonta ukapanja. Oni traju od sredine 13. stoljeća, pa do pada tog prostora pod osmansku vlast. Za svaki od ovih horizonata možemo govoriti o karakterističnom nakitu. Najveća vrijednost ovog rada je to što je razdvojen po vremenskim horizontima. Usporedba s drugim lokalitetima donijela je pogled na nakit koji je bio karakterističan za ostale navedene prostore, zaključio je Šućur.
Za kraj, Miona Miliša je analizirala tri članka iz područja konzervacije – restauracije.
- Ono što bih prvo naglasila, a zajedničko je trima radovima o kojima ću govoriti je privilegija boravka s predmetom ili umjetninom, rezervirana za posebnu struku restauracije. Prvi članak o kojem ću govoriti je uradak Josipe Lovrić »Konzervacija antičkog broda iz Zatona«. Konzervacija brodova rijedak je zadatak, koji je redovito produkt spleta raznih okolnosti. Kolegica prvo govori o pronalasku broda i historijatu istraživanja i konzervatorsko – restauratorskih radova, da bi potom prešla na najzahtjevniji dio, a to je korištenje kombinacije humanističke podloge i znanstvenih metoda iz prirodoslovlja, kazala je Miliša i dotakla se rada Helene Ugrine i Siniše Bizjaka »Kip cara Augusta iz Arheološkog muzeja Zadar: konzervatorsko – restauratorska istraživanja i radovi«.
- Skulptura je nekoliko puta bila žrtvom različitih spletova okolnosti, koji su ukratko prepričani u članku. Recentno, tijekom Domovinskog rata vršila su se istraživanja koja su stala, te je skulptura 20 godina stajala opasana skelom. Dokumentacija ovakvih radova bitna je zbog proteka vremena i zaboravljanja detalja koji bi ostali nezapisani, kazala je kratko Miliša i govor zaključila predstavljanjem članka Martine Rajzl »Konzervatorsko – restauratorski radovi na keramičkoj amfori s natpisom Felix arba«.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno