Hrvati jedu malo ribe

Najveći svjetski potrošači ribe su žitelji Islanda s prosjekom većim od 90 kilograma godišnje, dok Japanci pojedu “samo” 68 kilograma. Hrvatska potrošnja procjenjuje se na 8 – 10 kilograma

Kad će konačno završiti lovostaj, kad će se plava riba vratiti u naše ribarnice? Posljednjih dana često slušam ovo potanje i nudim isti odgovor – lovostaj završava 15. siječnja. Moglo bi se zaključiti – zaželio se narod plave ribe! Još prije, trebalo bi reći – zaželjeli su ljudi jeftine ribe, trenutačno najjeftinije hrane na našem tržištu. Nadasve, poželiše je oni koji su se u proteklom mjesecu pretjerano istrošili, pa im je sada siječanj užasno dug. A, plavu ribu moraju čekati još duže od tjedan dana.
Možda će nas teška materijalna situacija i najave ekonomista, što nisu nimalo optimistične, natjerati da promijenimo prehrambene navike, da počnemo jesti više ribe. Pritom, ne moramo konzumirati lubene i zubace, niti škampe i jastoge, jako je dobra mala plava riba. Ne dobra, nego najzdravija! Budući da je i najjeftinija, eto prilike da se prebacimo na morsku spizu, da nam riba bude češće na jelovniku, da na nacionalnoj razini povećamo potrošnju ribe. Jer, ne možemo se pohvaliti da smo preveliki potrošači ribe i ostalih plodova mora, bez obzira na činjenicu što smo primorska i pomorska zemlja, i što naše ribarstvo ima tradiciju dužu od tisuću godina.
Hrvati jedu malo ribe, po njenoj potrošnji nalazimo se pri dnu europske ljestvice. Koliko ribe uopće jedemo “po glavi stanovnika”? Paušalno se barata s brojkom od osam kilograma godišnje, dok se ponegdje može čuti i pročitati da nam je prosjek ipak malo bolji, da iznosi desetak kilograma po stanovniku. Malo je bolje, ali ni to nije puno, posebno kad znamo da više od toga pojedu žitelji nekih izrazito kontinentalnih zemalja. Osobno smatram da nam je prosjek nešto bolji, da možda dostiže i 13 kilograma. Iako, nije ni to puno.
Europa – 21 kilogram
Ozbiljnu analizu tržišta i potrošnje ribe u nas nitko nije radio godinama. Sve se svodi na paušalne procjene na temelju ulova i uzgoja, te uvoza i izvoza ribe i ostalih morskih organizama.
Bez obzira na sve navedeno, Hrvatska je znatno ispod europskog prosjeka potrošnje ribe koji iznosi 21 kilogram po stanovniku godišnje. Svjetski prosjek nešto je manji i iznosi 17 kilograma. Na europskoj razini je Grčka, dok su Talijani malo bolji s godišnjom potrošnjom od 24 kilograma. Za nas su Talijani oduvijek pojam velikih potrošača ribe, a nadasve ih takvima tretiraju ugostitelji. Istina je, oni pojedu dvostruko više ribe nego mi, možda i trostruko, ali nisu preveliki potrošači. Zaboravljamo često da puno više Talijana živi u kopnenom dijelu zemlje, manje ih je na obali i otocima, iako je Sicilija napučenija od čitave Hrvatske. Više ribe od Talijana, između ostalih, pojedu Francuzi – 33, Španjolci – 44, Portugalci – 57 kilograma godišnje. Na vrhu su žitelji Islanda s 90 kilograma. U nekim statistikama čak se navodi potrošnja od 98 kilograma po stanovniku godišnje. Kao da 90 nije puno!
Japanci nisu prvi
U svijetu je uvriježeno uvjerenje da su Japanci najribarskija nacija, najbolji ribari, love najviše ribe, a još je više konzumiraju. Ipak nije tako, brojke govore drugačije. Japanci godišnje pojedu “samo” 68 kilograma. Nisu prvi ni po ulovu! U apsolutnim iznosima Japan nije vodeći, i to već godinama. U glavi su mi tragovi nekih statistika starijih od 30 godina. Bio sam tada iznenađen činjenicom da je po ulovu Peru vodeći na svijetu. Danas, i već puno godina, najviše love Kinezi. Nikakvo iznenađenje. U mnogim gospodarskim djelatnostima Kina je vodeća svjetska velesila, pa zašto ne bi bila i u ribarstvu.
Ukupan kineski ulov iznosi 15,4 milijuna tona. Brojke nisu lanjske, ni preklanjske, FAO dugo skuplja i obrađuje podatke, ali su pokazatelji realni, povećanje ili smanjenje ulova nije drastično. Razlika između najvećeg i najmanjeg kineskog ulova kroz 10 godina malo je veća od milijun tona, manja je od 10 posto. Na drugom mjestu svjetske ljestvice nalazi se Indonezija s ulovom od 5,4 milijuna tona. Slijede Indija – 4,7, SAD – 4,4, Peru – 4,26, Rusija – 4,07 i tek na sedmom mjestu Japan s ulovom od 4,04 milijuna tona. Dalje su Myanmar, Čile i deseta Norveška kao najbolja europska zemlja s 2,68 milijuna tona. Rusija je jača, ali nije samo europska država. Hrvatske, sasvim razumljivo, nema na listi 50 vodećih, dok je Italija točno pedeseta s ulovom od 234.000 tona.