Nisam imala tremu pred Titom

Ja sam trebala reći: “Dobro nam došao dragi naš druže Tito”, a Marko je trebao dodati:” “Ugodno se osjećajte u našem gradu”. Ali, Marko se u tom trenutku “zaledio” i nije uspio izustiti niti riječ, pa sam ja izgovorila i njegov “tekst” – uz smijeh se prisjeća Matka Pleslić
Milan Bandić zagrebački gradonačelnik, nedavno je na sjednici Gradske skupštine opet ponovio kako želi da se svi građani grada Zagreba na referendumu izjasne žele li da se jedan od najpoznatijih zagrebačkih trgova i dalje zove – Trg maršala Tita ili pak, da se preimenuje u Kazališni trg, kako su tražile neke građanske udruge.
Naime, i danas, jedan od najvećih i po nekima najljepši zagrebački trg nosi ime – Trg maršala Tita. Središnjim dijelom Trga dominira zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, a uokolo su smještene jedne od najljepših i najvećih javnih zgrada historicističke arhitekture 19 st. u Zagrebu. No, upravo ime Trga već godinama ne prestaje izazivati brojne polemike u javnosti i prosvjede aktivista koji žele da se taj Trg preimenuje u Kazališni trg.
Iako je umro prije gotovo 40 godina, 4.svibnja 1980. godine u ljubljanskoj bolnici, njegov lik i djelo ostalo je zapisano u povijesti i o njemu danas, na jedan posve drugačiji način, uče djeca u osnovnim školama svih bivših republika.
Jedini kriterij odabira pionira izvrsnost
Svi oni rođeni u godinama početkom prošloga stoljeća bili su dio velike “vojske” Titovih pionira kojima je zaštitni znak bila plava “titovka” sa zvijezdom petokrakom i crvena marama. Mnogi se i danas sjećaju riječi svečane zakletve, kojima se postajalo Titovim pionirom i svi pioniri se zasigurno dobro sjećaju i osjećaja – “ponosa i slave” toga vremena. U toj golemoj “vojsci” Titovih pionira, rijetki su bili oni koji su ga imali prilike vidjeti uživo, rukovati se s njim, pa čak, dobiti i poljubac.
Jedna od njih je danas 47-godišnja Zadranka Matka Pleslić čija je fotografija susreta s Titom iz kolovoza 1979., uvrštena u fotomonografiju – Tito u Zadru.
– Imala sam deset godina i išla u četvrti razred Osnovne škole Veljka Vlahovića. Danas je to OŠ Šime Budinića. Sjećam se atmosfere i uzbuđenja u cijelom gradu zbog njegova posjeta u ljeto 1979. godine. Što se tiče zadarske pionirske organizacije – trebao ga je s cvijećem i prigodnim riječima, dočekati netko od pionira iz Osnovne škole Petra Perardovića kao jedine i najbliže gradske škole jer je dolazio u posjet školskim brodom Galeb. No, Organizacijski odbor je tada odlučio kako bi bilo dobro da se u taj susret uključi barem još jedna škola i još jedan pionir, a kako je u tom Odboru bila i moja teta, dugogodišnja nastavnica u Osnovnoj školi Petra Preradovića, pokojna Vjera Lovrić, ona je predložila mene i svi su se složili. Jedini kriterij je bila izvrsnost – priča Matka Pleslić.
Marko Gagić je bio super odlikaš iz Preradovića, a i ona je bila odlikašica, pjevala je u školskom zboru i trenirala odbojku. Sjeća se i da nitko, ali baš nitko, osim njezinih roditelja i učiteljice Ružice Dijan, nije smio znati da će upravo Marko i ona u ime svih pionira grada Zadra dočekati Tita na rivi i pozdraviti ga.
Osiguranje joj slomilo dvije ruže za Tita
– Nisam bila previše uzbuđena i nisam imala tremu. Sjećam se samo da je Tito trebao stići u Zadar oko 13 ili 14 sati, a mi smo morali biti spremni i u stavu “mirno” već od “rane zore” toga jutra, od 7.30 sati. Postajala sam sve nervoznija i na kraju, jedva sam čekala da sve što prije završi – kaže naša sugovornica.
I kada je napokon Galeb doplovio, a predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije se iskrcao pred razdraganim mnoštvom, dvoje malih pionira Matka i Marko trebali su mu zaželjeti dobrodošlicu i predati buket crvenih ruža.
– Bila sam jako ljuta jer je u toj gužvi, pregledavajući buket i to cvijet po cvijet, netko iz njegovog osiguranja, slomio dvije ruže. Buket je naime, bio u celofanu. Ja sam trebala reći: “Dobro nam došao dragi naš druže Tito”, a Marko je trebao dodati:” Ugodno se osjećajte u našem gradu”. Ali, Marko se u tom trenutku “zaledio” i nije uspio izustiti niti riječ, pa sam ja izgovorila i njegov “tekst” – uz smijeh će Matka Pleslić. Tito im se zahvalio, a naša sugovornica se još sjeća i da je imao blagi pogled, te da je jako fino, ali diskretno mirisao što je osjetila kad ju je poljubio.
Ekipa iz njezinog razreda, kada je shvatila da je to upravo njihova Matka, počela je pljeskati i “navijati”.
Kolegu pionira – Marka Gagića ni prije nije poznavala, a ni poslije toga, ni do danas, više ga nikada nije vidjela. O susretu s Titom i velikoj crno-bijeloj fotografiji koja je ostala zauvijek zabilježena kao dio velike fotomonografije posvećene njegovom dolasku u Zadar, kaže kako je to jedno lijepo sjećanje.
– Tada je to bila doista golema čast i ponos, trajna i lijepa uspomena. No prije svega, ja sam to shvatila kao učenički zadatak kojeg je trebalo obaviti i to je to – kaže na kraju Matka Pleslić, danas majka trojice sinova, od kojih blizanci upravo sada u školi uče taj dio naše povijesti, a stariji sin zna za maminu “veliku epizodu” iz prošlost pa ju ponekad i zadirkuje da je bila – velika “faca”…