U deveteročlanoj obitelji Kadija baš svi igraju rukomet!

Slika korisnika valentinam
U Turnju se posebno vesele Europskom prvenstvu
Rukomet je prekrasan sport, to je imitacija života - malo dobiješ po sebi, malo daš, i uvijek ideš za pobjedom, govori mama Josipa
Vedran SITNICA
Od najstarije Domenike do najmlađeg Jure svi su od roditelja naslijedili ljubav prema rukometu

U obitelji Kadija u Turnju najvažnija sporedna stvar na svijetu je - rukomet, a ovih se dana posebno iščekuje Europsko prvenstvo u tom sportu. Naime, u toj deveteročlanoj obitelji svi igraju rukomet.

Tata Nediljko - Neno i mama Josipa svojoj su djeci od malih nogu usadili ljubav prema sportu, a od svih sportova nekako se dogodilo da su baš svi oni zavoljeli rukomet - od 19-godišnje Domenike, preko 17-godišnjeg Josipa Bepa, do 15-godišnjih blizanki Ane i Marije, 11-godišnje Karmen, 9-godišnje Ire pa do najmlađeg člana obitelji 6-godišnjeg Jure. Dovoljno za ekipu s dva trenera!

- Rukomet je prekrasan sport, to je imitacija života - malo dobiješ po sebi, malo daš, i uvijek ideš za pobjedom, govori mama Josipa koja je rukomet godinama trenirala u Biogradu, a potom je prešla među veteranke u Pakoštanama. Upravo ona djeci je prenijela rukometne gene.

Mama razvozi, tata radi

- Djecu sam uvijek vodila sa sobom u dvoranu pa su tako svi oni trenirali s nama i bili su to zaista posebni trenuci ne samo igre već i druženja. Malo-pomalo svi su se uhvatili lopte, a kad jednom počneš to ti uđe u krv, kaže Josipa.

U ovoj velikoj obitelji svatko ima svoju ulogu pa sve funkcionira besprijekorno. Josipa je zadužena za razvoženje po treninzima, a tata Neno ipak se djelomično morao odreći sporta pa sada uglavnom s tribina navija za svoje najdraže igrače.

- Da bi se djeca mogla bezbrižno baviti rukometom i kako bi imali sve što im je potrebno, netko mora raditi i zaraditi, smije se Josipa. Iako zbog posla nema toliko vremena da se i sam aktivno bavi sportom, ovaj umirovljeni časnik Domovinskog rata u poslijeratnim godinama bio je glavni pokretač sportskih aktivnosti u mjestu pa je tako među ostalim inicirao i da se naprave primjerice nogometna igrališta kako bi mladi imali gdje boraviti pa nije ni čudno da su svih sedmero djece Kadijinih pravi sportaši.

A kako to izgleda kad sedmero djece tri puta tjedno treba stići na različite treninge, a uz to i školu?

- Uvijek je neka strka, pogotovo kad je škola popodne pa onda kreće s dočekom ispred škole, potrpamo sve u auto, čak i usput povezemo ove koji idu iz Turnja i put Biograda! Tu i tamo zakasnimo koju minuticu, ali uglavnom nam je oprošteno, pojašnjava mama Josipa.

Najbliže profesionalnom rukometu u obitelji Kadija danas je 17-godišnji Josip Bepo koji je između nogometa i rukometa, na kraju odabrao rukomet. Učenik Opće gimnazije u Zagrebu i član PPD-a Zagreb trenirao je najprije u Biogradu, a potom je dvije godine proveo u Rukometnom klubu Arbanasi Zadar pod vodstvom trenera Žarka Jakšića Đerija, a kasnije Tomislava Zelića Zele. U PPD-u Josip Bepo igra u kadetima, prvoj i trećoj ligi, i uz sve to vrlo je dobar u školi.

Domenika koja je ove godine krenula na studij poslovnog prava i ekonomije u Zagrebu, trenutno je pauzirala sportsku karijeru, pa će malo više navijati, no zato sve stigne Karmen, kako je zovu u obitelji Karmen 5.0, koja trenira rukomet, ide na ples, a u školi sve petice.

- Utorkom, četvrtkom i subotom sam na rukometu, srijedom i petkom je ples u Zadru, a učim poslije škole. Nekad bude malo naporno, ali ne bih se odrekla ničega, kaže Karmen.

Jure navija za brata Josipa Bepa

Ira pak zaključuje da su djevojčice u rukometu bolje nego dečki, a zahvaljujući njoj trenutno više od pola razreda igra rukomet, sve ih je 'zarazila'.

Mami Josipi preostaje samo da bude ponosna i da kao velika zaljubljenica u sport pozove profesore u školama da potaknu djecu na bavljenje sportom i pomognu im da razviju svoje talente, a roditelje da im pruže potporu jer je to žrtva koja se isplati.

- U Biogradu su u sportu mladih trenutno pozitivni trendovi, puna je dvorana djece, barem što se rukometa tiče. No sve je to rezultat nečijeg truda, da se ta djeca dignu s kauča, maknu s mobitela i uđu u dvoranu, a tamo će se, sigurno odlično zabaviti, zaključuje Josipa Kadija.

Za kraj pitamo najmlađeg rukometaša u obitelji Juru za kojeg igrača će on posebno navijati na Europskom prvenstvu, a on mudro zaključuje:

- Meni je najdraži rukometaš brat Josip Bepo i ja navijam samo za PPD Zagreb.

Ako je suditi po obitelji Kadija, rukomet u Hrvatskoj ima jako dobre temelje, a kauboji se ne moraju bojati za svoje nasljednike.

Blizanke u Italiji

Blizanke Ana i Maria rukomet igraju u - Italiji. Srednje školovanje nastavile su u susjednoj državi u internacionalnoj školi, a jedini uvjet je bio da se mogu nastaviti baviti rukometom. Tako im je nakon Biograda i Zadra treći klub postao talijanski Cus Udine. U cijeloj toj priči djevojke su željele posebno istaknuti svoju trenericu iz Zadra Maju Dundović kojoj, kako kažu, duguju velik dio uspjeha. Ona je ujedno obitelj Kadija u Italiji spojila s profesorom kineziologije, rodom iz Tkona, Vladimirom Brzićem koji je djevojkama pronašao klub i pomogao da se snađu, a dalje su napravile one same.

Cure su trenutno najbolje igračice u klubu, a kako i neće kad ove blizanke imaju još jednu veliku prednost.

- Kad smo na terenu uvijek znamo kakvu ćemo loptu dobiti jedna od druge i što ćemo dalje, baš kao da si čitamo misli, smije se Maria.

Ništa bez dobrih trenera

Iako za rukomet politika baš nema puno razumijevanja, koliko možda za neke druge sportove, Josipa Kadija ističe kako u rukometu, i u Biogradu i u Zadru, ima odličnih trenera koji odgajaju generacije sportaša. Istaknula je tako u Biogradu Zvonimira Petrovića koji vodi Rukometnu akademiju "Mini sunce", Tomislava Šarića, Danijela Petrovića i Ljilju Babara koji su mladim rukometašima udarili prve rukometne temelje, a u Zadru u ženskom rukometnom klubu Maju Dundović, Milana Zekanovića te Radu Antić, muškom rukometnom klubu Nina Jeraka, Roka Paleku, Ivana Mijolovića i Igora Nikolića i na koncu u RK Arbanasima Zadar Žarka Jakšića Đerija, Tomislava Zelića Zelu, Ivanu Mitrović i Franu Karduma.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 2 (4 glasova)