Ulov plave ribe ograničavan na 75 tona po škuru

Slika korisnika valentinam
RIBOPRERAĐIVAČKI KAPACITETI PRERASLI ULOVNE
Slijedi „borba“ za ribu, ali i za svakog djelatnika. Potražnja za ribom je neupitna i dalje će samo rasti. Tko osigura dovoljne količine ribe i potreban broj kvalitetnih djelatnika, te uspije što više finalizirati svoj proizvod i dijelom se „nasloniti“ na potreba turističkog sektora čekaju ga uspješne godine. Veće tvornice i „obiteljski pogoni“ su budućnost našeg ribarstva
ZA KILO SRDELE VIŠE - Nerijetko se lovila srdela pecature ispod 40 kom/kg, a uglavnom ispod 45 kom/kg

Početkom godine već uobičajeno donosimo inventuru godine na izmaku i najavu slijedeće. Krenimo prvo sa 2017-tom.

Kad smo prije godinu dana najavljivali 2017. rekli smo da će biti prva godina u kojoj će se početi osjećati nedostatak male plave ribe za riboprerađivački sektor.

Prerađivački kapaciteti koje smo izgradili prerasli su ulovne kapacitete i počinje „borba“ za ribu. Kao drugi ključni problem smo najavili – nedostatak radne snage.

Već smo dosta pisali o velikim investicijama u domaćem ribarstvu koje traju već godinama. Osvrnimo se prvo na investicije koje su se dogodile u protekloj 2016.

Kapitalne investicije

U Zadarskoj županiji se dogodilo nekoliko kapitalnih investicija. Krenimo od najstarijeg zadarskog riboprerađivača – Saljskog Mardešića.

Za Mardešić je ovo bila jedna od najznačajnijih godina u njegovoj više od stoljeća dugoj povijesti. Tijekom proljeća Mardešić su kupili zadarski Arbacommerce i francuska firma Chancerelle / Connetable. Radi se o jednom od najstarijih i najznačajnih europskim riboprerađivača osnovanom davne 1853 – kad pogledamo da je proizvodnja u Mardešiću započela 1907. radi se o stvarno lijepom spoju dviju velikih tradicija. Ne zanemarimo ni snagu Zadarske firme Arbacommerce čijem rukovodstvu treba odati priznanje (jasno uz kolege iz Mardešića i Francuske) za očuvanje tradicije prerade ribe u Salima i uistinu važan događaj za cijeli Dugi Otok.

Promjena vlasnika, Mardešiću je donije i velike investicije u rekonstrukciju hladnjače i montažu kompletno nove linije za preradu konzervi sardina. Kad pogledamo sinergiju koja se dogodila u Salima, sigurno je da je pred Mardešićem lijepa budućnost i da zajedno sa Arbacommercom i Francuskim partnerom dobivamo jednog od vodećih domaćih „igrača“ u otkupu i preradi male plave ribe.

Iako ovdje prvo pišemo o investicijama u zadarskom ribarstvu, spomenimo da je Arbacommerc i u značajnoj investiciji u svojem pogonu za preradu proizvoda ribarstva u Labinu, gdje se obavlja dogradnja/proširenje postojećih pogona za preradu i povećanje i proširenje proizvodnih kapaciteta.

Iza Mardešića, spomenimo tvrtku Pelagos net Farma koja je u Gaženici u zadnjim danima 2017. završila svoj novi pogon za preradu proizvoda ribarstva.

Novi pogoni Pelagosa i Tajera

Objekt veličine oko 1350m2 adaptiran je pored njihovog postojećeg (otvorenog 2016) pogona koji je u službi vlastitog uzgajališta tuna. Sa novim pogonom želja investitora je jako iskoračiti na tržite srdele i inćuna i zaposliti nekoliko desetaka novih djelatnika.

Također u zadnjim danima 2017. svoj novi pogon za preradu proizvoda ribarstva otvara i firma Tajer. Na nešto manje od 1200 m2 Tajer je izgradio hladnjaču koja će biti dopuna već postojećem objektu za preradu proizvoda ribarstva izgrađenom 2008. na Novom Bokanjcu. U novom objektu montirani su značajniji rashladni kapaciteti te moderna linija za brzo pojedinačno smrzavanje male plave ribe – IQF. Sa novom investicijom se očekuje otvaranje i desetak novih radnih mjesta te zaokruživanje postojećeg proizvodnog procesa.

Poličnik najribarskija općina u RH

Spomenimo da je ovo već četvrti objekat za preradu proizvoda ribarstva u poslovnoj zoni Grabi u Poličniku, s čime Poličnik postaje najribarskija općina u Hrvatskoj (Tajer, Mišlov, Teši tunolov i Marikomerc).

Među najznačajniim građevinskim zahvatima spomenimo i kapitalnu investiciju tvrtke Žuvela koja će se završiti početkom 2018. U poslovnoj zoni Šopot kod Benkovca tvtka gradi značajne rashladne kapacitete za prije svega distribuciju smrznute ribe. S obzirom da tvrtka Žuvela već posjeduje pogon za preradu ribe u Stolcu u BiH te nekoliko distributivnih centara radi se o značajnom iskoraku ovog vrlo značajnog riboprerađivača.

Od manjih građevinskih investicija (ali vrlo značajnom iskoraku za investitora) spomenimo gradnju novog pogona tvrtke Blitvenica u poslovnoj zoni Lonići – Bibinje.

Značajne investicije u unaprijeđene proizvodnih kapaciteta i kvalitete je iznio i Cromaris, koji iz godine u godinu potvrđuje ulogu perjanice domaćeg ribarstva. Cromaris je u prošloj godini otišao korak dalje te je (uz daljnje povećanje uzgojnih kapaciteta) kao prvi u Hrvatskoj robotizirao dijelove svojeg proizvodnog procesa. Za firmu koja posjeduje gotovo sve najznačajnije međunarodne certifikate kvaliteta, ovo je još jedna godina potvrde svoje tržišne snage i značaja.

Istaknimo i značajne iskorake i investicije tvrtke Ittica Kornat iz Pakoštana, u povećanje i unapređenje svojih uzgojnih kapaciteta. S novim investicijama, Ittica Kornat postaje drugi po veličini uzgajivač bijele ribe u Hrvatskoj.

Od značajnih investicija spomenimo i zajednički iskorak tvrtki Marikomerc i Kali Tune u razvoj delikatesnog programa tune, te manje investicije kod ostalih zadarskih riboprerađivača ali i uzgajivača.

Kapitalne investicije izvan Zadarske županije

Nekoliko kapitalnih investicija se dogodilo i izvan Zadarske županije.

Spomenimo prvo gradnju novog pogona tvrtke Orada Adriatic u poslovnoj zoni Kukuljanovo iznad Rijeke. Radi se o najvećoj investiciji u domaćem ribarstvu u protekloj godini. Na skoro 4000m2 izgrađen je moderan pogon za preradu proizvoda ribarstva. Pogon je dijelom orijentiran na preradu male plave ribe (mariniranje i IQF), ribe iz vlastitog uzgoja, ali i ribe za potrebe turističko/ugostiteljskog programa.

Rovinjska Mirna, naš najstariji riboprerađivač iz daleke 1877., je modernizirao kompletne proizvodne linije za proizvodnju ribljih konzervi. Koprivnička Podravka, vlasnik Mirne Rovinj, instalirala je nove najmodernije proizvodne linije za preradu prvenstveno srdele, tune i skuše. S obzirom da Podravka, osim Mirne Rovinj i njenih brendova, posjeduje i brend Eva, Podravka potvrđuje svoju ulogu najznačajnijeg proizvođača ribljih konzervi.

Od novih pogona spomenimo i pogon Ribarske zadruge Istra/Poreč te značajnu investicije tvrtke ZMH Horvat koje je izgradila najveću domaću komoru za smrznutu ribu, veću od većine domaćih hladnjača ili čak cijelih riboprerađivačkih pogona.

Manje investicije u opremanje i adaptaciju imali su gotovi svi ostali domaći riboprerađivači.

Kakva je bila ulovna 2017?

Ulov su najvećim dijelom diktirale kvote tj. lovostaji s kojima se ukupni ulov nastojao zaustaviti na brojkama od 2016. Ukupan ulov male plave ribe po brodu se ograničavao na 75 tona po škuru i ograničenjima se ukupan ulov zaustavio na prošlogodišnjoj brojci. Ukupan ulov inćuna je bio nešto bolji nego u 2016. – za oko 20% (u trenutku pisanja članka još nemamo službene ulovne podatke za 2017.)

Dobri ulovi srdela

Ono što veseli su značajnije količine veće srdele ulovljene tijekom jesenskih škureva.

Nerijetko se lovila srdela pecature ispod 40 kom/kg, a uglavnom ispod 45 kom/kg. Dobre ulove srdele pratila je i solidna potražnja na stranim tržištima što su ponajviše pozdravili proizvođači/izvoznici brzo pojedinačno smrznute srdele – IQF. Kako smo i najavili počela je „borba“ za kilo srdele više, što je izazvalo i blagi rast otkupnih cijena srdele (pogotovo veće srdele).

Otkupna cijena svježih inćuna je također zabilježila rast, te se nerijetko inćun za potrebe domaće prerade uvozio iz Španjolske. Kod inćuna je glavni problem bila miješanost ulova te se vrlo rijetko lovio „čisti“ inćun. U pravilu je to bio inćun pomiješan sa ostalom plavom ribom, što je riboprerađivače „prisililo“ na svakodnevno prebiranja ulova. S druge strane za inćunima (slanim, mariniranim, smrznutim) je vladala velika potražnja i sve su količine plasirane bez većih problema.

Problem manjka radne snage

Za kraj osvrta na 2017. spomenimo problem manjka radne snage koji smo i najavili prije 12 mjeseci. Činjenica je da se i prije gospodarske krize 2007/08 počeo osjećati problem sa manjkom radne snage. Kriza je nažalost na nekoliko godina „riješila“ problem nedostatka radne snage, ali se on zadnjih godinu/dvije počeo osjećati. Ipak ono što se dogodilo u 2017. zabrinjava i predstavlja veliku prijetnju daljnjeg rasta sektora.

Većina riboprerađivača je višestruko povećavala plaće i došla na iznose znatno iznad primjerice trgovaca u trgovačkim centrima. Nedostajalo je djelatnika svih profila i nekoliko novih prerađivača je ljetni dio godine proveo se značajnim manjkom radne snage. Bilo je situacija (i danas) da pojedine proizvodne linije ne rade zbog manjka radne snage (ili smanjenim intenzitetom), da ujutro nema tko upaliti nove kamione hladnjače, da veliki pogoni „zjape gotovo sablano prazni“, da ribarski brodovi ne mogu isploviti… Zabrinjavajuće!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno