Od zahtjeva do usvajanja može proći i nekoliko godina

Zadrani koji žele posvojiti djecu moraju pisati svakom od 80-ak centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj, kaže Sanja Sarnavka. * Postupak usvajanja može trajati više godina ako se biološki roditelji redovito javljaju djeci, ističe Orović

Iako je zanimanje daleko veće, godišnje se u Hrvatskoj posvoji približno 150 djece. Posvajanje djeteta pokreće nadležni centar za socijalnu skrb u trenutku kada se biološkim roditeljima oduzme roditeljsko pravo. Ako za dijete smješteno u domu njegovi biološki roditelji ne pokažu nikakav interes i ne posjete ga najmanje tri mjeseca, centar može pokrenuti postupak oduzimanja roditeljskog prava. Čest je, međutim, slučaj da biološki roditelji, iako potpuno nezainteresirani, dijete posjećuju samo zbog spomenutog zakona i tako onemogućavaju postupak posvajanja. Zbog istog se onemogućava posvajanje velikog broja djece koja cijelo svoje djetinjstvo provode izvan roditeljskog doma.
Zadrani prvo u Centar
Na zadarskom području nema dječjih domova, a ni opcija zbrinjavanja napuštene djece u udomiteljskim obiteljima nije se pokazala najsretnijim ni najkorisnijim rješenjem, stoga se parovi koji se odluče na posvajanje djeteta moraju obratiti u zadarski Centar za socijalnu skrb, nakon čega ih očekuje dugogodišnja mukotrpna borba s administracijom. Sanja Sarnavka, predsjednica Udruge B.A.B.E. ističe kako je za dobrobit djece i njihovih potencijalnih posvajatelja najvažnija centralizacija Centara sa glavnim i središnjim u Zagrebu te ustroj jedinstvenog registra potencijalnih posvajatelja, o čemu se već dugo priča no malo ili gotovo ništa ne poduzima:
– Nije mi poznato da u Zadru postoji nekakva udruga koja se bavi problematikom oko posvajanja djece. Procedura oko posvajanja djece u Hrvatskoj je zaista veliki problem. Kod nas je najveći problem centralizacije, odnosno mogućnost da na jednom mjestu imate svu djecu koja su dana na usvajanje. Vi kada želite usvojiti dijete morate pisati u svaki Centar za socijalnu skrb u Hrvatskoj, a s obzirom da je njih 80-ak onda znate koliko je to pisama za roditelje, za ljude koji žele posvojiti dijete. Vrlo često vam se ti Centri niti ne jave, tako da uopće nemate povratnu informaciju. Koliko sam čula, kod nas definitivno ne možete usvojiti dijete ako nemate vezu. To bi sasvim trebalo promijeniti. No u cijelom tom procesu zaista treba paziti jer ljudi ne mogu posvojiti dijete dok se biološki roditelji ne odreknu djece, koji vrlo često odugovlače taj postupak, niti ga ne žele, a djetetu prolaze godine. Kod nas je problem i što parovi koji žele usvojiti dijete uglavnom žele male bebe da bi s njima bili gotovo od prvog dana, no to je gotovo nemoguće jer treba proći izvjesno vrijeme da se cijela ta papirologija riješi, osim u slučaju da se radi o potpuno malom djetetu kada se ne zna tko su mu biološki roditelji. Kod nas još uvijek nema navike usvajanja djece s invaliditetom ili starije djece. Cijela ta kultura usvajanja nije dovoljno raspravljena i još se ne vidi koji bi bio zapravo najbolji put za sve po tom pitanju, kazala je Sarnavka.
Dopušta se i starijima od 35
Prema Obiteljskom zakonu posvojiti dijete može osoba u dobi od dvadeset jedne do trideset pet godina, starija od posvojenika najmanje osamnaest godina, no ako postoje osobito opravdani razlozi posvojitelj može biti i osoba starija od trideset pet godina, ali dobna razlika između posvojitelja i posvojenika ne smije biti veća od četrdeset pet godina.
– Što se tiče uvjeta koje bi roditelji trebali ispuniti, prije je bila manja razlika u godinama između roditelja i djece, a sada je ta razlika na nekih 40 godina po novom Zakonu, koliko sam ja upućena. Dakle, razlika ne smije biti veća od navedenih godina, mada mislim da će se i ta stavka morati mijenjati jer danas se ljudi kasnije odlučuju na dijete, onda ako postoji kakav problem i žena ne može zatrudnjeti, prođe barem još 5 do 6 godina dok se uopće vidi da neće niti moći zatrudnjeti i tada su četrdesete već tu. Onda idete na mnogobrojne testove, pregled kod psihologa, razgovor sa socijalnim radnikom, pa se ispunjava gomila upitnika, onda socijalni radnici dolaze k ljudima doma da izvide stanje… To je stvarno dugotrajan proces. Nedavno su jedan novinar i njegova supruga, od kojih oboje imaju visoku stručnu spremu, tek nakon tri godine uspjeli posvojiti dijete. To vrijeme i takva situacija su jako bolni za potencijalne posvajatelje, a na koncu, da se iz Centra nisu bojali da će možda o tome pisati, možda ne bi ni dobili dijete. Jako je traumatična i stresna cijela ta procedura. Neki nikada ne uspiju jer naprosto odustanu kad vide da nemaju nikakve šanse, kaže Sarnavka.
Tomislav Orović, ravnatelj zadarskog Centra za socijalnu skrb ističe kako je sama procedura posvajanja najmanji problem. Prije pokretanja postupka za posvojenje osoba koja želi posvojiti zatražit će od Centra za socijalnu skrb svojega prebivališta mišljenje o podobnosti za posvojenje. Prema Obiteljskom zakonu Centar za socijalnu skrb trebao bi izdati mišljenje u roku od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva, no to obično potraje duže. Kada od Centra dobijete zeleno svjetlo piše se Molba za posvojenje koja se onda može poslati na adrese svih 80-ak centara u Hrvatskoj.
Komplicirana procedura
– Procedura posvajanja djeteta je relativno jednostavna, no ono što slijedi iza toga je dugotrajno, pa čak i komplicirano iz prostog razloga je nema dovoljan broj djece kolika je potražnja za njima. Što se tiče samog postupka, zainteresirani pojedinci podnesu zahtjev Centru u domicilnoj sredini, odnosno domicilnom centru na području u kojem živite, dakle Centru po mjesnoj nadležnosti koji tada provodi postupak jer je to po Obiteljskom zakonu u nadležnosti Centra za socijalnu skrb. Mi od njih tada tražimo određenu dokumentaciju, da nisu kažnjavani, da imaju prihode, stan, izvršimo osobni uvid u njihove obiteljske i materijalne prilike te izvršimo psihološku obradu, obradu i psihologa i pravnika, koji samo ocjenjuje relevantne dokumente koje mi tražimo, i socijalnog radnika koji vodi postupak. Po završenoj obradi mi konstatiramo imaju uvjete za posvajanje. No, s time se ništa nije riješilo. Vi ste dakle izvršili samo obradu i dobili informaciju da ste podobni kao osoba, odnosno obitelj za posvajanje djeteta. Dijete možete tražiti u bilo kojem Centru, čak je prema struci indicirano posvajanje djeteta iz druge sredine zbog smanjene mogućnosti sastajanja i susreta sa srodnicima. No to ne znači da se ne može posvojiti dijete iz iste sredine, ističe Orović.
– Kad se nažalost pokaže da imamo dijete za posvajanje obavljamo određenu selekciju te odabiremo kandidata. Kada se steknu uvjeti za posvajanje što se djeteta tiče, znači da je ostalo bez roditeljske skrbi ili je ta skrb neadekvatna pa su roditelji lišeni prava za roditeljsku skrb time se stvaraju uvjeti za posvojenje. Taj postupak relativno dugo traje. Može trajati više godina. Ako se majka ili drugi roditelj, a oni to vrlo često znaju napraviti, pojave s vremena na vrijeme mogu onemogućiti postupak posvajanja, jer dijete ne možete lišiti roditeljske skrbi. Vi roditelju ne možete po Zakonu oduzeti roditeljsku skrb ako on svaka dva mjeseca nazove i pita za dijete. Međutim, pozivi se u ustanovi registriraju tako da oni imaju dokaz da su zvali i kontaktirali sa svojim djetetom. To je razlog koji često onemogućava postupak posvajanja, kazao nam je Tomislav Orović.
Orović: B.A.B.E. pričaju svašta
Komentare Udruge B.A.B.E. o neefikasnosti hrvatskih centara za socijalnu skrb Orović opovrgava:
– Udruga B.A.B.E. može govoriti što god hoće i kad god hoće, i ispravno i neispravno jer oni to mogu, nemaju odgovornosti za to. Sanja Sarnavka predstavlja jednu udrugu koja o sebi misli da je savjest ovoga društva i da može davati i mišljenje i tumačenje svih događanja u ovom društvu. Sve to što se o njoj objavi ide njoj u prilog i time promovira sebe i svoju Udrugu. Mi imamo primjera gdje je upravo Udruga B.A.B.E. napravila nevjerojatnu i nepopravljivu štetu jer su naši korisnici slijedili njihove upute, mišljenja i savjete, a ne Centra, savjetovališta i institucija sustava. Oni ne rade ništa osim što komentiraju sve i svašta, naglasio je Orović dodajući kako Centar ima ogromnu odgovornost pri odlučivanju kada svaki postupak nebrojeno puta procijene, što je bolje i korisnije, ne samo po pitanju posvajanja, već u svezi kompletne obiteljsko pravne zaštite te nastavlja kako je u posljednje vrijeme moderno da se stranke koje su nezadovoljne postupanjem Centra žale Uskoku, a ne institucijama sustava, odnosno nadležnom Ministarstvu.
Što se tiče procedure posvajanja, u Hrvatskoj je prema svemu sudeći najveći problem taj što ne postoji zajednički registar koji bi olakšao posvajanje djece posvojiteljima, ali i posao nadležnim institucijama. Primjerice, bračni par ili pojedinac koji živi u Zadru, a želi posvojiti dijete koje jest iz Zadra, a smješteno je u jednom od domova u Zagrebu, mora se obratiti zagrebačkom Centru za socijalnu skrb i kod njih pokrenuti proceduru posvajanja.
Već više od deset godina govori se da bi nadležna ministarstva, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, trebala ustrojiti jedinstveni registar potencijalnih posvajatelja, no još uvijek ga nema. Zbog nepostojanja nacionalnog registra, dolazi do velikog broja zahtjeva za posvajanjem s jedne strane, a s druge strane do malog broja djece nad kojima je moguće ostvariti postupak posvajanja.
 

 RODITELJI SE NE ŽELE ODREĆI PRAVA NA SKRB

Glavni problem velikog broja djece koja vrlo često u domovima ostaju i do svoje punoljetnosti proizlazi upravo iz razloga što se biološki roditelji ni pod koju cijenu ne žele odreći roditeljskih prava iako se ta njihova prava svedu na pokoji telefonski poziv u zakonsko predviđenom roku.
– Roditelji se često ne žele odreći prava na roditeljsku skrb iz razloga jer se tu radi uglavnom o disfunkcionalnim obiteljima, pa čak i onima koji su nesretni te stalno misle kako će se nešto u njihovu životu promijeniti, da će biti dobri roditelji. No, onda se ništa ne događa, a godine prolaze. Onda kod nas imate ovu varijantu hraniteljskih obitelji, ali to nekako kako mi se čini ipak prevladava kod ljudi koji su siromašni, te na taj način dolaze do nekih novaca. Neki ljudi su doista prekrasni, ali smo s druge strane čuli i svakakve druge priče, kaže Sarnavka.

 ZADRANI NISU TRAŽILI POSVAJANJE DJECE IZ HAITIJA

Nitko zapravo ne zna koliko je djece na Haitiju ostalo bez jednog ili oba roditelja. I prije potresa na Haitiju je bilo 400 tisuća djece bez roditelja, na ukupan broj stanovnika od 9 milijuna. Usvajanje je zaista jedan od načina da se toj djeci pomogne. Međutim, uvijek treba biti oprezan, a pogotovo kada se djeca usvajaju poslije ovakve jedne katastrofe.
Haiti je oduvijek bio raj za trgovce ljudima u Americi. Nekoliko tisuća djece je legalno usvojeno, ali se ne zna koliko tisuća djece je jednostavno nestalo. UNICEF procjenjuje da jedna beba na tržištu stoji i do 10 tisuća dolara. Haiti nikada nije potpisao sporazum o zaštiti djece koji je 1993. godine donesen u Haagu. Stoga su posvajanja moguća samo putem ovlaštenih inozemnih agencija.
Zbog potresa se položaj djece igurno pogoršao. Da se tamo trguje djecom, da se djeca zlostavljaju i zloupotrebljavaju kao roblje oduvijek se znalo. Međutim, sada se uzbudila svjetska javnost, pogotovo nakon slučaja odvođenja 33 mališana spriječenog na granici s Dominikanskom republikom. Hitna usvajanja su sada opasna, iz UNICEFA tvrde kako se sada prvo mora pomoći djeci na licu mjesta, moraju se tražiti roditelji, ispostaviti papiri, izgraditi sirotišta. Potom bi čak bilo poželjno legalno usvajati djecu, jer siročića, koje treba izvući iz bijede i ropstva, ima zastrašujuće mnogo. Prema podacima iz zadarskog Centra za socijalnu skrb, Zadrani nisu previše zainteresirani za posvajanje malih Haićana.
– U Zadarskom centru nismo imali upita za posvajanje djece s Haitija, naime mi nemamo ovlaštenja provoditi postupak usvajanja djeteta iz bilo koje druge države. Taj postupak vodi država iz koje je dijete. Mi vodimo postupak utvrđivanja o podobnosti za posvajanje. Kada bi se neka obitelj htjela obratiti za posvajanje djeteta izvan naših granica, sad je aktualan Haiti, oni bi se obratili državi ili agencijama koje taj posao obavljaju, a njima bi priložili našu licencu da su kao roditelji podobni za posvajanje. Osobno nisam čuo niti imam informacije da je bilo upita za posvajanje djece s Haitija, kazao je Orović.