Najbolja je jabuka iz vlastitog vrta

Jabuke je bolje saditi u jesen, osim u vrlo hladnim krajevima, no sadnice se najčešće mogu nabaviti tek u proljeće, pa će ih u ljeto trebati zalijevati

Jabuka je voćka koju su  još stari Grci i Rimljani  sadili u svojim vrtovima,  a znamo da je i naš praotac Adam upravo zbog te voćke  bio izbačen iz Raja. No, što je  to tako vrijedno u jabuci? Jabuke sadrže mnoge hranjive  sastojke, kao što su lako topivi  i brzo usvojivi šećeri, zatim organske kiseline, pektinske tvari i proteini. Tu su i minerali, te  vitamini i fermenti, biološki  aktivne tvari koje imaju veliku  dijetetsko-terapeutsku ulogu u  ljudskoj ishrani. I što je posebno važno, svi se ti hranjivi  sastojci u jabuci nalaze u omjerima koji najbolje odgovaraju ljudskom organizmu. Stoga nije čudo da gotovo svatko u  svom vrtu želi imati pokoje  stablo jabuke. No, kada i kako  saditi jabuke i kako ih njegovati, pitanje je na koje mnogi  ne znaju pravi odgovor. Stoga  često griješimo već u početku,  pa ne dajemo zemljište na analizu da bismo saznali je li ono  uopće pogodno za sadnju jabuka. Nadalje, nerijetko zemljište ni ne pripremimo dobro za sadnju, ne pognojimo ga  kako treba, a često ni ne sadimo jabuke u najbolje vrijeme. Jabuke je, naime, bolje  saditi u jesen nego u proljeće,  osim u vrlo hladnim krajevima  gdje postoji opasnost od smrzavanja mladih sadnica. No,  kako sadnice najčešće  možemo nabaviti u proljeće,  ne preostaje drugo nego ih tada posaditi uz uvjet da ih ljeti  nekoliko puta zalijemo, kako  bi se sadnice dobro ukorijenile.  Prije sadnje  trebamo izabrati   sorte i podloge koje će odgovarati  načinu na koji ćemo ih  uzgajati. Ako će to biti plantažni nasad intenzivnog uzgoja, tada  ćemo najčešće saditi  jabuke na slabo bujnim podlogama, kao što je primjerice   M-9,  kako bismo postigli veću  gustoću i što je moguće veći  urod. Međutim, ako su to nasadi koje ćemo uzgajati na ekološki način, tada moramo izabrati otpornije sorte, po mogućnosti prilagođene podneblju uzgoja, te podloge s nešto  bujnijom krošnjom i s nešto  razvijenijim korijenom kao podloga MM-106  koja će moći  iz  tla crpsti dovoljno hranjiva.  Bujnosti podloge i sorte ćemo,  dakako, tada morati prilagoditi i razmake sadnje. Podlogu  MM-106 i slične podloge upotrijebit ćemo i  ako sadimo tek  nekoliko ovih voćaka u vlastitom vrtu kako bismo dobili  stabla srednje visine koja  možemo oblikovati tako da se  njega i berba mogu lako obavljati. Jabuke možemo saditi i  uz rub vrta, u obliku živice,  ali  tada to moraju biti patuljasta  stabla na slabo bujnim podlogama  koje moramo vezati uz  žicu, a ljeti zalijevati, kako bi  njihov slabi korijen  mogao upiti dovoljno vode i hranjiva.
Povaditi staro  korijenje
 Jabuke treba saditi u dobro  pripremljeno zemljište, što  znači da tlo za sadnju treba  rigolati ili ovisno o uvjetima  na terenu, iskopati jarke barem metar široke ili isto toliko  široke jame, duboke 60-70 cm.  Taj bi posao trebalo obaviti  bar mjesec-dva prije sadnje  kako bi se tlo dobro prozračilo. Tom prigodom, ako je  na tom terenu prije bio sazađen vinograd ili neke druge  drvenaste kulture, treba iz zemlje povaditi sve staro korijenje, kako se na njemu ne bi  razvijale gljivice truležnice koje će prijeći na  korijenje  netom posađenih sadnica i  uništiti ga. Bilo bi dobro  prije   sadnje dati zemljište na analizu u neku za to ovlaštenu  stručnu ustanovu  kako bismo  prema rezultatima  analize na  najbolji način i optimalnom  količinom gnojiva  mogli izvršiti meliorativnu gnojidbu.   Naime, jedino prije sadnje   moguće je gnojivo unijeti do  dubine od 60-70 cm  do koje će  se razvijati  korijen voćke.  Najbolje za sadnju su jednogodišnje sadnice jabuka dobro  razvijenog korijenja i pupova.
 Osim što jabuke treba pravilno posaditi, treba ih i dobro  njegovati,  posebice u prvim  godinama nakon sadnje, jer o  tome ovisi kako će nam se  stabla razvijati. Tada formiramo i uzgojni  oblik krošnje  koji želimo. U kućnim vrtovima i malim voćnjacima to  može biti oblik vaze ili piramide, a mogu to biti i redovi  stabala koje uzgajamo plošno,  u obliku palmete, što olakšava  prolaz i sve poslove oko stabala uključujući i berbu.  U  prve dvije-tri godine moramo  nastojati jabuku ne opteretiti  rodom  kako bi se stablo moglo  normalno razvijati. Ukoliko  smo krošnju dobro formirali u  prve tri godine uzgoja, rezidba  stabla u rodu bit će lakša i  jednostavnija. Odstranjivat će  se samo bujne grane koje rastu  prema unutrašnjosti krošnje i  “vodopije”, uspravni ljetorasti   koji iscrpljuju voćku. Rezidba  jabuke u rodu izvodi se zimi,  ali se dopunska rezidba može  obavljati i ljeti “u zeleno”, jer  jabuka dobro podnosi rez.
Kako jabuke urodom iznose dosta hranjiva iz tla, treba ih  redovno gnojiti. U kućnim vrtovima  gdje uzgoj nije toliko  intenzivan  kao na plantažama,  dovoljno je stabla svake treće  godine gnojiti  s 30 kg stajskog  gnoja te svake jeseni dodati  oko 1 kg mineralnog NPK  gnojiva
6-18-26 ili neke druge formulacije s više fosfora i kalija,  a manje dušika. Dušično gnojivo dodaje se u proljeće, potrebno je oko 30 dag uree za  jedno stablo. Gnojivo je potrebno plitko ukopati u zemlju  kako ne bi došlo do gubitka  hranjivih tvari iz njega. Ako se  radi o ekološkoj proizvodnji,  mineralno gnojivo može se zamijeniti dobrim kompostom.
Zrela kad posmeđi  sjemenka
  Jabuka ima posebnu važnost u ishrani ljudi, osobito tijekom zime kada nema dovoljno drugog svježeg voća i  kada nam u ishrani nedostaje  prirodnih vitamina. Stoga je  razumljivo nastojanje da se jabuke što bolje i duže sačuvaju  tijekom zime. No, valja znati  da  kvaliteta i skladišna sposobnost jabuka ovisi o čitavom  nizu čimbenika. Odlučujući  činilac  za dužinu čuvanja ploda jabuke u skladištu je vrijeme berbe. Jabuke, naime, ne  smijemo brati ni nedovoljno  zrele ni prezrele. Prerano pobrane jabuke imaju lošiji okus,  ranije se smežuraju  i češće u  skladištu obolijevaju od fizioloških bolesti kao što su gorke  pjege ili posmeđivanje kožice i  mesa. Nasuprot tome, ako jabuke suviše dugo ostaju na  stablu  neobrane, postaju  brašnjave ili staklaste, te brže  gube sočnost. Stoga treba dobro ocijeniti kada brati pojedinu sortu jabuka. U malim  voćnjacima  ili vrtovima rok  berbe određuje se na  jednostavan način, plod presiječemo kako bismo utvrdili  da  li se boja sjemenki promijenila  od svijetle u tamnosmeđu. Bilo bi također dobro  za  svaku   pojedinu sortu  znati  koliko joj  je dana potrebno od pune  cvatnje do berbe. Ljetne sorte  jabuka ne podnose dugo skladištenje i u optimalnim uvjetima  mogu se čuvati do mjesec dana. Jesenske sorte  mogu  se u prikladnom skladištu  čuvati  oko 3 mjeseca, a  neke  zimske čak i do 7 mjeseci –  gotovo  sve do nove berbe ljetnih jabuka.

Bolesti i štetnici

Posebnu pažnju treba posvetiti i zaštiti jabuka od bolesti i štetnika.   Najčešća gljivična bolest koja se javlja na jabukama je krastavost ili kako je  još nazivamo, fuzikladij. Ova se bolest širi u većoj mjeri u  kišnim godinama  kad je  i zrak vlažan. Dobra zaštita protiv ove bolesti može se provesti pred  kraj zime u doba bubrenja pupova prskanjem bakrenim sredstvima kao što  je bordoška juha, te drugim, za to prikladnim fungicidima  tijekom  vegetacije.
Pepelnica je druga bolest koja  zna načiniti velike štete na  jabukama. Ona  napada  mladice, ali i cvjetove, listove i plodove  i u toplijim, suhim godinama.  Kako pepelnica većinom prezimljuje na mladim grančicama, dobro je  odrezati  napadnute grančice a suzbijanje provoditi močivim sumporom ili  drugim  za to namijenjenim fungicidima.
Od štetnika  najopasniji je jabučni savijač, leptirić čije se gusjenice krajem  svibnja ili početkom lipnja  ubušuju u  mladi plod jabuke i on postaje crvljiv.  I protiv ovog štetnika bi trebalo prskati stabla, ali ne  nasumce, već prema  uputi stručnjaka koji prati razvoj ovih leptirića jer u protivnom prskanje  najčešće ne bi bilo učinkovito.
 Lisne uši u pojedinim godinama također znaju napraviti dosta štete na  stablima jabuka. Protiv njih je najbolje provesti zimsko prskanje bijelim uljem  ili drugim mineralnim uljima  koja će uništiti veći dio njihovih jajašaca koje  leptirići snesu u pukotine kore drveta.