Ni ovce, ni novce

Dok dežurne “rugalice” već smišljaju na koji će način napraviti parodiju od premijerke i ovaca, onima koji svaki dan hodočaste u Zavod za zapošljavanje, nije ni do parodije, ni do smijeha. Skoro je 11.500 nezaposlenih ljudi u Zadarskoj županiji i većina njih ne žele ni ovce, ni novce sa Zavoda. Samo žele pošteno zaraditi

Jučer je kao bomba u zemlji s kroničnom nezaposlenošću odjeknula izjava  premijerke Jadranke Kosor o  mogućem zapošljavanju čak  150 tisuća ljudi. Spomenula je  razne projekte, poticajne mjere, najavljene javne radove i  milijune koji se ulažu u zapošljavanje opravdavajući tako svoja optimistična očekivanja. Još više od toga odjeknuo je primjer kojim je  željela istaknuti da se svaka  nezaposlena osoba mora htjeti zaposliti pa se prisjetila čovjeka koji je tražio 300 ljudi za  čuvanje ovaca, a javilo mu se  samo 16. Iako je navodno  čuvanje ovaca jako dobro  plaćen posao, nekima, možda  na primjer onima koji su se  obrazovali za neku znanost,  novac i nije mjerilo svega.
Dok dežurne “rugalice” već  smišljaju na koji će način napraviti parodiju od premijerke i ovaca, onima koji svaki  dan hodočaste u Zavod za  zapošljavanje, nije ni do parodije, ni do smijeha. Oni koji  su poslali mali milijun molbi  na koje najčešće nisu dobili  niti odbijenicu, oni koji idu na  uzaludne razgovore za radna  mjesta koja su već predviđena  za nekog “po babi i stričevima”… Onima koji su izgubili  nadu da će se ikad zaposliti,  teško je u predizbornoj godini  povjerovati u masovno zapošljavanje.
Da mi nije “bauštele”…
Neke od njih smo zatekli  jučer dok su izvršavali obvezu  redovnog mjesečnog javljanja  na Zavod za zapošljavanje u  Zadru. Ima ih koji naprave  samo to – jave se na Zavod,  posao uopće ne traže, rade na  crno, a sa Zavoda povremeno  uzimaju potvrdu o nezaposlenosti kako bi koristili neka  prava. Reći će, zašto i ne bi,  kad mogu. Porez ne plaćaju,  rijetko se to kažnjava, posao  ne mogu naći, a od nečega  moraju živjeti.
– Već sam dvije godine na  Zavodu za zapošljavanje, od  kad se zatvorila trgovina u  kojoj sam radio. Nema mi  druge pa radim na “baušteli”  na crno. Ne znam što bih da  nije toga. Ipak bih radije volio  imati normalan posao s  plaćenim doprinosima pa čak  da je i manja plaća. Šaljem  molbe, tražim posao preko  interneta i oglasa, ali kad  dođem na razgovor, kažu mi  da imam previše godina, kaže  41-godišnji Dalibor Sokolović  koji do propisane dobi za mirovinu može raditi još 24 godine.
I on, kao i drugi naši sugovornici, radili bi skoro pa  bilo što. Vide da birati baš ne  mogu.
– Na evidenciji Zavoda sam  od lipnja prošle godine. Po  struci sam odjevni tehničar,  ali radila bih bilo što. Posvuda  šaljem molbe, ali bezuspješno.  Sposobna sam i vrijedna, ali  nitko mi ne da ni šansu, ma ne  jave niti da nisam primljena.  Valjda treba imati vezu. To  pomalo i deprimira, ali ne  gubim nadu. Tako je, kako je,  kaže tridesetogodišnja Eva  Grgurović.
Marija Prostran je na Zavod došla s malim djetetom  koje treba uzdržavati, ali posla – nema.
– Prijavljena sam tu već tri  godine i ništa. Radila bih bilo  što. Šaljem molbe, ali ništa…,  govori ova mlada majka.
Dok su se nezaposleni  gužvali u prizemlju na šalterima, na prvom katu su itekako zaposleni. Razgovarali  smo s pročelnikom Zavoda,  Željkom Marićem, i Elenom  Jurić, voditeljicom Odsjeka za  aktivnu politiku zapošljavanja. Ističu da Zavod posreduje  između poslodavaca i radne  snage, da ima brojne poticajne mjere zapošljavanja i  obrazovanja, ali i da se svaka  osoba mora potruditi u  traženju posla.
– Osoba mora aktivno  tražiti posao. Sa svojim savjetnikom svakih 6 mjeseci obnavlja profesionalni plan, razgovara o mjerama koje će se  poduzeti u svrhu zapošljavanja ili dodatnog osposobljavanja koje mu povećava šanse  i konkurentnost na tržištu rada. Postoji JOB centar s  računalima i internet vezom  te oglasima. Tamo mogu naći  što im treba. Svakodnevno se  održavaju i besplatne radionice o cijelom procesu zapošljavanja. Primjerice, kako  izraditi životopis i molbu, kako se predstaviti poslodavcu,  o samoprocjeni i slično, kaže  Marić, dodajući da su svjesni  da jedan dio ljudi, prijavljenih  na Zavodu, uopće ne traži  posao.
Kako dodaje, nema odbijanja posla 2,3 puta. Ako osoba nije aktivna u traženju posla, Zavod joj ne može pomoći.
Kod nas nema rada na  crno?
– Što se tiče rada na crno,  Zavod s tim nema ništa. To je  nadležnost Inspekcije rada.  Samo znam da već tri godine  nismo dobili niti jednu obavijest od Inspekcije rada da je  netko uhvaćen u ilegalnom  radu. Jer jedino u tom slučaju  tu osobu možemo brisati s  evidencije Zavoda. Inače, čak  iako znam da netko tu preko  ceste radi na crno, ja mu ne  mogu ništa, osim prijaviti Inspekciji, priča Marić.
Elena Jurić je navela brojne  mjere u svrhu zapošljavanja i  obrazovanja u okviru Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja 2011. godine.
– Od ove godine uvedena je  mjera sufinanciranja zapošljavanja zamjenskog radnika i  sufinanciranja zapošljavanja  nezaposlenih osoba na dijeljenom radnom mjestu. Među  kategorijom potpora za zapošljavanje, osim ove dvije  nove, spadaju i sufinanciranje  zapošljavanja mladih osoba  bez radnog iskustva, dugotrajno nezaposlenih osoba, osoba  iznad 50 godina, zapošljavanja osoba s invaliditetom, samozapošljavanja nezaposlenih osoba te posebnih skupina  (poput razvojačenih hrvatskih  branitelja, bivših ovisnika,  bivših zatvorenika, roditelja  djece s posebnim potrebama…), priča Jurić, dodajući da  se potpore, ovisno o  određenim kriterijima (npr.  stručnoj spremi, veličini poslodavca), kreću od 16 do 81  tisuće kuna.
One najviše se odnose na  sufinanciranje zapošljavanja  osoba s invaliditetom.
– Druga kategorija se odnosi na potpore za usavršavanje i to za novozaposlene na  poslovima za koje na tržištu  rada nema kvalificirane radne  snage, kao i za zaposlene u  uvjetima uvođenja novih tehnologija, viših standarda i  promjene proizvodnog programa poslodavca. Trećoj kategoriji mjera cilj je povećanje  zapošljivosti nezaposlenih  osoba. U tekućoj godini smo  dobili odobrenje za obrazovanje 160 nezaposlenih osoba  za zanimanja kojih nema na  tržištu rada. Predložili smo  zanimanja pomoćnog kuhara,  konobara, barmena, servirke,  zaštitare, slastičare, wellness  terapeute, računalne programere, samostalne knjigovođe,  web dizajnere…, govori Jurić,  dodajući da su tečajevi besplatni za prijavljene na evidenciji Zavoda.
– U različite obrazovne aktivnosti lani se uključilo 185  osoba, od koji se 50 posto njih  zaposlilo. Ove godine bi ih se  trebalo zaposliti i više jer će  tečajevi završiti prije turističke sezone, u kojoj je potražnja za radnom snagom puno veća, kaže Marić.
Također, radi se i na  stručnom osposobljavanju za  rad bez zasnivanja radnog odnosa. Laički rečeno, radi se o  pripravničkom stažu, koje Zavod potpomaže pronalaženjem poslodavca i pokrivanjem mirovinskog osiguranja.

Društveno korisni rad

Jedna od mjera, od koje u Zavodu očekuju sve  više uspjeha, je organiziranje javnih radova i  stručnog osposobljavanja za rad. Radi se o  programu za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba isključivo u kategoriji društveno  korisnog rada. Poslodavci su u tom slučaju u  javnom sektoru, neprofitnom sektoru ili nevladine  organizacije.
– Ovisno o tome koliko su dugo prijavljeni na  evidenciji Zavoda, sufinancira se bruto plaća u iznosu  od 75, 85 ili čak 100 posto. Sufinanciranje se može  koristiti najviše 6 mjeseci. Lani je ova mjera polučila  jako dobre rezultate. U 23 subjekta koji su se uključili,  radilo je 157 osoba iz Zadarske županije, priča Marić,  dodajući da se javni rad, između ostalog, odnosi na  komunalne djelatnosti, ali i na socijalnu skrb.
– Lani je 14 ljudi radilo na području Grada Gračaca  kao pomoć u domaćinstvima starijih osoba. To je još  nedovoljno iskorištena mjera. Naše područje karakterizira velik broj dugotrajno nezaposlenih osoba, što  vuče korijene još iz stečajeva devedesetih. To su  uglavnom niže obrazovani, stariji ljudi, sa slabijim  kompetencijama i slabijim zdravljem. Ovo je šansa da  se oni uključe u svijet rada, kaže Marić.