Traže povrat sto hektara zemljišta i 13 kuća u Zadru!

Za našu djedovinu borit ćemo se do kraja života, ali kao obitelj uvijek smo spremni za razgovor. Usprkos tome što nas neobjašnjivo i pravno neutemeljeno brojne ustanove i tvrtke ignoriraju i zaobilaze kad su u pitanju naši posjedi u Gaženici te na regionalnoj trasi plinovoda, ističe nasljednica Irene Fuzul, kćer pok. Šime Zupčića, jednog od sinova veleposjednika Jure Đure Zupčića

Problem katastra  koji ne prati stvarno stanje,  kao ni stanje zastarjelih zemljišnih knjiga i upisa u nove  knjige sve je izraženiji. Nije  rijetkost da se komplikacije  oko vlasničkih odnosa povlače  i po nekoliko desetaka godina. Upuštanje u ponekad  začarani svijet uknjižbe nekretnine može biti poput  noćne more. Slučaj obitelji  pok. Jure Đure Zupčića, očiti  je primjer kako je ipak najsigurnije angažirati odvjetnika, još bolje cijeli tim odvjetnika.
Naslijeđe
– Obitelj mog djeda Jure  Đure Zupčića pok. Mate polaže pravo na oko 100 hektara  na području Dračevca zadarskog, Ploča, Crnoga, Gaženice i Gradskog groblja Zadar.  Pored toga i na 13 kuća u  Zadru, odnosno 11 na Poluotoku i dvije kod Opće bolnice Zadar. Kuće na Poluotoku su srušene u 2. svjetskom  ratu tijekom savezničkih bombardiranja. Dvije kuće još su  uvijek kod zadarske bolnice  na Relji u kojima polažemo  pravo na po jedan jednosobni  stan, dok je sve ostalo, oko 95  posto, bilo nacionalizirano,  nabraja gotovo nevjerojatne  podatke jedna od nasljednica  Irene Fuzul, kći pok. Šime  Zupčića, jednog od sinova veleposjednika Jure Đure  Zupčića.
– Usprkos pravovaljanoj dokumentaciji od velikog posjeda površine milijun metara  četvornih dosad nam je  vraćeno tek oko 70.000 metara četvornih, koje se nalaze  u našem vlasništvu, ali ne i u  katastru. Pravnu bitku vodimo  za povrat nekretnina u  Dračevcu zadarskom,  Pločama, Crnom, Gaženici,  Luki Gaženica i Gradskom  groblju, još iz vremena bivše  države pa sve do danas.
Veleposjednik, pokojni Jure Đure Zupčić je imao tri  sina, Šimu, Matu i Petra  Zupčića te kćer Mariju udanu  Mazija. Djedova supruga, moja baka Dumica Zupčić je preminula 1948. godine, i na naslijeđenu imovinu uredno  plaćala porez. To danas,  ogorčeno će Fuzul, ispada da  je plaćala zrak jer su kao obitelj prozivani da ništa ne posjeduju.
Kad je jedan od sinova Petar Zupčić preminuo 1950. godine njegovi nasljednici su optirali u Ameriku i 1/4 sveukupne imovine je uz isplaćenu  novčanu nadoknadu Petrovoj  obitelji prešla u državno vlasništvo. Otad na nekretnine  pok. Jure Đure na 3/4 pravo  polažu obitelji Šime i Mate  Zupčića te obitelj Marije Mazija, dok je na preostaloj 1/4 u  posjedu Republika Hrvatska.
– Djed je dio velikog posjeda naslijedio od svog oca  Mate, a preostali dio stekao  kupnjom u razdoblju od 1919.  do 1941. godine, za što imamo  ugovore. Što se tiče spornih  čestica zemlje u k.o. Crno (Crno, Ploče, Dračevac Zadarski)  na koje sada pravo polažu i  žitelji Dračevca Zadarskog  (Zadarski list od 31. siječnja)  moj djed, što je vidljivo iz  kupoprodajnih ugovora s dotadašnjim vlasnica, kupio je  18. lipnja 1941. godine, navodi  Irene Fuzul, dok pokazuje jednu po jednu dokumentaciju  iz pravog brda papira napisanih na hrvatskom i talijanskom jeziku.
– Dio ukupnog posjeda pokojni djed je darovao svom  najstarijem sinu Petru, čemu u  prilog govore i agrarne odluke  koje ima obitelj. Iako nije prijepis darovnog ugovora izvršen na sudu nego su na  pojedinim česticama bili upisani svi nasljednici, znalo se da  su te čestice zemlje bile opterećene kmetstvom. To su  pojedina gospoda prepoznala  na vrijeme i upisala se u zemljišne knjige, ali nisu uspjeli  na famoznih 1/4 jer se radilo o  optantskoj imovini. Imena im  neću spominjati, sami će se  prepoznati. Naime, to nema  nikakve veze s vlasničkim listovima u kojima se spominju  ostali nasljednici (Šime, Mate,  Marija), a koji su zatražili upis  u katastar. Pored toga shodno  Zakonu o denacionalizaciji  još 1997. godine smo zatražili  denacionalizaciju naše imovine, pojašnjava Fuzul.
Dio imovine je denacionaliziran i vraćen. Tragom denacionalizacije nasljednici su  pored postojeće išli kompletirati i preostalu dokumentaciju (vlasnički listovi, upis u  katastar, povijesni arhiv) znajući, kaže Fuzul, da su zemlju,  ali ne svu, obrađivali drugi.
“Svi iselili u Italiju”
– Važno je napomenuti da  smo prilikom traženja i  vađenja podataka u Zemljišno-knjižnom odjelu  Općinskog suda u Zadru  naišli na knjige u kojima smo  prekriženi crvenim flomasterom, iznad čega je pisalo ‘svi  iselili u Italiju’. Kad smo zatražili od referenta, nažalost,  sad pokojnog, da nam to kopira, rekao nam je da mu je  ‘zabranjeno iznositi podatke i  kopirati ih’. Na naše inzistiranje prilikom drugog dolaska na sud rekli su nam da su  knjige otišle u Glinu na uvezivanje. Bez obzira na sve,  uspjeli smo na Zemljišno-knjižnom odjelu izvaditi neke vlasničke listove kao  i povijesti upisa, u kojima se  nalaze imena obrađivača, pojašnjava Fuzul.   
– Želimo poštovati agrarne  odluke. Sve što su ljudi  obrađivali imamo evidentirano, a isto tako bi trebali imati  i oni sami, a ne da tvrde da ne  znaju tko smo mi. Pogotovo  spominjani Valčići od kojih je  djed 1941. godine i kupio čestice zemlje koje su uredno  zavedene u povijest upisa na  Općinskom sudu, ističe Fuzul.
Na području Dračevca zadarskog Zupčićevi nasljednici  polažu pravo na 40.000 metara četvornih, i to na lokacijama Četrnja, Zgoni, Krivi  most, Malpaga, Švenjak,  Dračevac, Crno, Ploče i drugim lokacijama upisanim u  dva z.k. uloška.
– Kako zbog navedenih razloga nismo kao obitelj upisani u katastru, zatražili smo  očitovanje upisanih kao i uvid  u njihove dokaze. Ponavljamo, njih nema na Zemljišno-knjižnom odjelu gdje  je vidljivo kad je i od koga djed  kupio čestice, rekla je Fuzul. 
– Nekom je državni aparat  mati, a nekom maćeha! Sve se  svodi na igru gluhih telefona.  Netko lovi u mutnom tako da  na golemoj površini zemljišta  te na kućama do danas zbog  raznoraznih prljavih igara još  nismo u katastru i Zemljišno-knjižnom odjelu pravovaljano uknjiženi. Jednostavno smo prevareni, poniženi  i u tome onemogućeni. Ni u  jednom od dosadašnjih  rješenja nije napisano što od  papira nedostaje za upis u  katastar, jer svi ti papiri postoje. Da nije istinito bilo bi  smiješno, komentira Irene Fuzul.
Obitelj pok Jure Đure  Zupčića se pita kako netko  istovremeno može biti “vlasnik” na oko 80.000 metara  četvornih i istovremeno  obrađivati čestice zemlje koje  nikad nisu bile u njegovu vlasništvu, već ih je samo mogao  obrađivati. Gdje je to neotuđivo vlasništvo, zapitala se  Fuzul, koje jamči RH?
– Za našu djedovinu borit  ćemo se do kraja života, ali  kao obitelj uvijek smo spremni za razgovor, jer se možda i  nama potkrala koja agrarna  odluka koju nemamo u svojim  evidencijama. Usprkos tome  što nas neobjašnjivo i pravno  neutemeljeno brojne ustanove i tvrtke ignoriraju i zaobilaze kad su u pitanju naši  posjedi na Gaženici, poput  Luke Gaženica, ceste, brojnih  trgovačkih i inih objekata te  regionalne trase plinofikacije,  transeuropske željeznice,  Gradskog groblja i drugih.  Nadamo se da će pravna  država napokon profunkcionirati, zaključila je Irene Fuzul.