Čuline sanjaju kulturni centar u Pridragi

Iako je Zvonkov kulturni doprinos Pridragi već sad velik i među sumještanima zaista cijenjen, on sanja da sve to zaokruži osnivanjem kulturnog centra. Napravio je idejni projekt po kojem bi u centru bila knjižnica i čitaonica, nekoliko umjetničkih ateljea, prostorije za domaće udruge, multimedijalna dvorana i kavana. Ideja se svidjela i općinskim vlastima i mještanima, negdje je zabilježena, ali još malo će pričekati neka bolja vremena

Kad se prije tri godine u rodnu Pridragu Zvonko Čulina sa svojom obitelji vratio iz Njemačke, vjerojatno nitko nije slutio koliko je dobrog duha u Pridragu došlo zajedno s njima. Obitelj slikara i pisaca, u kojoj se ne može odrediti tko je talentiraniji, prvo je taj duh podijelila s najmlađim Pridražanima na likovnoj radionici LIKRA koju Zvonko sa suprugom Karolinom vodi u kripti župne crkve Gospe od Ružarija.
Radionice LIKRA I OBRAZ
– Kad smo tek preselili u Pridragu, nismo znali kako će ljudi reagirati na našu ideju o likovnim radionicama, no naišli smo na plodno tlo. Do sad je kroz LIKRU prošlo dvjestotinjak osnovaca, srednjoškolaca, studenata, čak i nekoliko starijih gospođa, iz Pridrage, Novigrada, Smilčića i Zadra. Uz kreativni rad, na radionicama nam je svima najdraže druženje, rekla je Karolina.
Kako dodaje, toliko voli raditi s djecom da se zna dogoditi da na radionicu ode umorna, a kući se vrati odmorna. S druge strane, radionice su odlične za pridrašku djecu jer im osiguravaju kvalitetno iskorišteno slobodno vrijeme i jednu lijepu zanimaciju.
– Povremeno organiziramo izložbu njihovih radova ili večer poezije i pritom napravimo pravu feštu. Čak je Općina Novigrad, koja ima dosta sluha za kulturne potrebe svojih mještana, tiskala zbirku njihovih pjesama i uskršnje čestitke koje su sami izrađivali i potom ponosno slali svojim prijateljima i rodbini, priča Karolina.
Zvonko je likovne radionice pokrenuo i u Obrovcu pod nazivom OBRAZ (Obrovačke likovne radionice Zrmanja). On i Karolina radionice tako u prostorijama Pučkog otvorenog učilišta Obrovac rade s djecom koja su i više no zainteresirana.
20. ožujka će bračni par Čulina s likovnom radionicom doći i u crkvu Gospe od Ružarija u Diklo.
Zvonko je pokrenuo i uređuje i godišnjak Pridraški glasnik čiji treći broj uskoro izlazi, a bilježi sve važnije događaje i pojave u Pridragi. Kako kaže Zvonko, važno je da se sve negdje dokumentira.
I inače je Zvonko inicijator brojnih kulturnih događanja u Pridragi, u što se talentirani i kulturno osviješteni Pridražani rado uključuju.
Između ostalih, zapažena je bila izložba članova PUK-a (Pridraškog umjetničkog kruga) te njihovih gostiju iz Hrvatske i inozemstva. Ta izložba slika je poprimila međunarodne razmjere i prerasla u pravi multikulturalni događaj, s obzirom da je nekoliko pjesnika i glazbenika prezentiralo svoja umjetnička djela.
Iako je Zvonkov kulturni doprinos Pridragi već sad velik i među sumještanima zaista cijenjen, on sanja da sve to zaokruži osnivanjem kulturnog centra. Napravio je idejni projekt po kojem bi u centru bila knjižnica i čitaonica, nekoliko umjetničkih ateljea, prostorije za domaće udruge, multimedijalna dvorana i kavana. On bi centru donirao stotinjak umjetničkih djela koje je dobivao od svojih prijatelja umjetnika na dar, a tamo bi se stvarala djela koja bi mogla godinama obogaćivati kulturnu baštinu tog kraja. Osim toga, svi naraštaji u mjestu bi na izbor imali mnoštvo brojnih sadržaja za kvalitetno provođenje svog vremena, a u konačnici i oplemenjivanje cijelog svog života.
Ideja se svidjela i općinskim vlastima i mještanima, negdje je zabilježena, ali još malo će pričekati neka bolja vremena.
– Svjesni smo svi situacije i nisam ni očekivao da će se s gradnjom početi odmah. Ali neka postoji kao ideja, pa da barem dočeka neke buduće naraštaje, rekao je Zvonko.
Povratak u Pridragu
Zvonko i Karolina su se već u Njemačkoj, gdje su se i upoznali, afirmirali kao umjetnici. Čak su proglašeni veleposlanicima umjetnosti u gradu Dortmundu, a i članovi su Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zadar. Više puta su izlagali zajedno, a oboje su se pokazali uspješnima i u pisanoj umjetnosti.
Zvonko je povjesničar umjetnosti, a kao slikar je sudjelovao na više od 100 izložbi i 80 recitala u domovini i inozemstvu. Bavi se i karikaturom, pisanjem priča, basni, aforizama i pjesama koje je nerijetko objavljivao. Kako kaže, oduvijek piše samo na hrvatskom jeziku, no neke njegove zbirke objavljene su i na njemačkom jeziku.
Zvonko jedino žali za tim što je 14 godina njegova opusa, među kojima je 600 fotografija i pjesme koje je stvarao za vrijeme studentskih dana, zapaljeno u Domovinskom ratu.
Supruga Karolina je također pisala tekstove, uglavnom ratne tematike, no sklonija je likovnoj umjetnosti. Njezini afiniteti su se dobro spojili sa Zvonkovim u zbirkama basni koje je on napisao, a ona ilustrirala. Zbirke pod nazivom “(Ne)vesele objave – bića, stvari i pojave” i “Život-i-njarije” prošle godine je izdala Matica hrvatska, ogranak Zadar uz pomoć Općine Novigrad.
Karolina je do sad imala sedamdesetak izložbi slika i aukcija te tridesetak umjetničkih projekata i likovnih kolonija u Njemačkoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Južnoj Koreji i Makedoniji.
Talente su od roditelja nesumnjivo naslijedile i njihove kćeri jedanaestogodišnja Marija i devetogodišnja Lucija koje su već imale dvadesetak izložbi slika. Među njima su i obiteljske izložbe koje izlažu pod zajedničkim imenom Family ART Group.
Najviše zbog njih, Karolina i Zvonko su se odlučili vratiti u Pridragu.
– Moje je najveće zadovoljstvo što sam uspio svoju djecu vratiti na svoje ognjište, rekao je Zvonko.
Karolina koja je rodom iz Zenice, a u Njemačkoj je živjela od 1996. godine, kaže kako joj se nije bilo teško priviknuti na Pridragu.
– Iako sam dugo živjela u milijunskom gradu, u Pridragi sam našla puno prednosti, kako za mene, tako i za djecu. Možda bih bila i ostala u Njemačkoj još nekoliko godina, no znala sam da tih nekoliko godina za moje kćeri igraju veliku ulogu. Mladu biljku je lakše presaditi, rekla je Karolina.
Da je povratak u Pridragu bio pun pogodak potvrđuju i Lucija i Marija koje su tamo stekle puno prijatelja, a kako kažu, Njemačka im ni najmanje ne nedostaje.
I Pridraga može biti sretna što su se Čuline vratile da zajedno sa svojim sumještanima nastave kreativno druženje i bogaćenje kulturnog i društvenog života svoga kraja.

 DJEČJI UMJETNIČKI POGLED NA SVIJET

Uz ovako umjetnički nadarene roditelje, nije ni čudo da su Marija i Lucija već na pravom putu do zvijezda na umjetničkom nebu. Već su imale dvije zajedničke izložbe, jednu u Dortmundu, a jedna je još u tijeku u Knjižnici i čitaonici Novigrad pod nazivom “U svijetu naše mašte”. Sudjelovale su više puta na izložbama s roditeljima, u okviru Family ART Group Čulina Pridraga, a i na ostalim grupnim izložbama, humanitarnim aukcijama, likovnim radionicama i kolonijama.
Kako kaže njihova majka Karolina, slikanje im je došlo spontano, nikad ih na to nije bilo potrebno nagovarati.
Kao i roditelji, svaka od njih je sklonija jednoj umjetnosti. Tako Marija, uz slikanje, obožava pisanje, dok se mlađa Lucija ne može odvojiti od kista. Imala je samo četiri godine kad je sudjelovala na svojoj prvoj izložbi u Dortmundu, a od malena pokazuje iznimnu zrelost u svojim radovima. Njezin rad na temu “Anđeo čuvar” je među 12 izabran od ukupno 600 radova da krasi jedan od njemačkih kalendara za 2010. godinu.
Slikar i likovni pedagog Boris Žuža u osvrtu o Marijinoj i Lucijinoj izložbi kaže da je njihov dječji pogled na svijet neposredan i pun izvorne maštovitosti.
– Dječja mašta stvara sadržaje ponekad prošarane zelenilom drveća i grmlja; zidovima kuća, djece u igri s elementima flore i faune ili se prepuštaju svijetu apstrakcije ispunjene profinjenim osjećajima kolorita lirske zvučnosti, stoji u njegovom osvrtu.
Ove samozatajne djevojčice se baš i ne vole eksponirati, već slikaju najviše za svoju dušu, ali zahvaljujući njihovom ocu Zvonku, koji je organizator i inicijator mnogih kulturnih događanja, njihovi radovi ipak uspiju povremeno oživjeti neke hladne zidove i oplemeniti neka ljudska srca.