Episkopalni kompleks na UNESCO-ovoj listi već u lipnju?!

Dokumentacija za Episkopalni kompleks je u redovitoj proceduri UNECO-a. Svi rokovi tehničke naravi tijekom kojih su mogli biti upućeni prigovori su prošli. Nije bilo nikakvih objekcija, nisu se tražile izmjene što upućuje na to da je priloženi dossier potpun i da, Bogu hvala, sve ide dobro, rekao je prof. Domijan

Nakon što je u siječnju 2011. godine sjedištu UNESCO-a u Parizu predana sva dokumentacija potrebna za kandidaturu Episkopalnog kompleksa u Zadru na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine, iz Pariza nisu stizale nikakve vijesti.
Prema riječima koordinatora izrade dossiera i glavnog konzervatora u Upravi za zaštitu Kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske prof. Miljenka Domijana činjenica da nisu stizale vijesti je zapravo dobra vijest.
– Dokumentacija za Episkopalni kompleks je u redovitoj proceduri UNESCO-a. Svi rokovi tehničke naravi tijekom kojih su mogli biti upućeni prigovori su prošli. Nije bilo nikakvih objekcija, nisu se tražile izmjene što upućuje na to da je priloženi dossier potpun i da, Bogu hvala, sve ide dobro, rekao je prof. Domijan koji se nada da bi odluka o zadarskom Episkopalnom kompleksu mogla biti donesena poprilično skoro.
Osmi hrvatski lokalitet
– U lipnju će se u Petrogradu održati Generalna skupština UNESCO-a na kojoj će se, nadam se, odlučivati o sudbini Episkopalnog kompleksa u Zadru, rekao je prof Domijan.
A ako bude na dnevnom redu UNESCO-ove Generalne skupštine i, naravno, ako odluka bude pozitivna, zadarski Episkopalni kompleks postat će osmi hrvatski lokalitet na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine.
Cijeli proces oko kandidature započeo je u ožujku 2005. godine kad je Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske Episkopalni kompleks u Zadru uvrstilo na Tentativnu listu – listu nominacija za upis na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine. Potom se krenulo u opsežan posao oko prikupljanja potrebne dokumentacije koji je vodio prof. Miljenko Domijan te je Nacionalno vijeće za UNESCO donijelo odluku o kandidaturi za uvrštenje na prestižnu listu.
Prije nešto više od godinu dana, kada je dokumentacija poslana u Pariz, prof. Domijan je za Zadarski list isticao da je teže dospjeti na listu. No, sada nakon godinu dana nada da će odgovor UNESCO-a biti pozitivan učvršćena je, u ovom slučaju, “zlatnom” šutnjom sjedišta UNESCO-a. Jer, kako kaže prof. Domijan, dobra je vijest da nema vijesti iz Pariza. Prije godinu dana je glavni hrvatski konzervator za Zadarski list pojašnjavao i da proces do konačne odluke o uvrštenju nekog lokaliteta na UNESCO-ovu listu može potrajati nekoliko godina. Ipak, možda će u slučaju zadarskog Episkopalnog kompleksa stvari ići malo brže? Ostaje nam pričekati do lipnja.
 Različite funkcije prostora
A da bi neki spomenik bio uvršten na listu osim njegova izuzetnog značenja, veoma je važno i njegovo održavanje te stanje u kojem se nalazi.
Zadarski Episkopalni kompleks uvjet o očuvanosti i održavanju svakako ispunjava, a njegov veliki adut je i topički kontinuitet – na jednom su mjestu očuvani građevinski slojevi iz različitih povijesnih faza – od liburnskog, preko antičkog vremena pa sve do 19. stoljeća, ističe prof. Domijan.
Zanimljivo je i da su se i mijenjale funkcije ovog prostora. Najprije je to bio javni gradski forum, 2. po veličini na Jadranu, s povišenim kapitolijem i hramom te gospodarskim trgom – emporijem iz antičkog vremena. Uvođenjem kršćanstva kao službene religije Rimskog Carstva na mjestu foruma razvijaju se kultni sadržaji. Najprije pregrađivanjem sjevernih rimskih taberni u kršćanske oratorije, a nakon toga se gradi katekumeneum s mozaikom i šesterostrana krstionica. Nakon što se razvila ranokršćanska bazilika u 9. stoljeću pored nje gradi se i ranosrednjovjekovna rotonda Sv. Trojstva, (danas Sv. Donata). U to vrijeme biskup Donat u crkvu iz Srijemske Mitrovice donosi moći sv. Anastazije, pa se katedrala dotad posvećena sv. Petru posvećuje ovoj srijemskoj mučenici čijeg je imena hrvatska inačica Stošija.
U 12. i 13. stoljeću na mjestu ranokršćanske bazilike nastaje romanička katedrala, koja se produžuje u 14. stoljeću kada dobiva gotički portal. Zvonik zadarske katedrale nastajao je u dva navrata. Prizemlje i prvi kat zvonika katedrale sagrađeni su u 15. stoljeću, dok je gornje katove od 1890. do 1894. prema tipu zvonika u Rabu gradio engleski arhitekt i povjesničar umjetnosti Thomas Graham Jackson. U 18. stoljeću izgrađeno je u baroknom stilu i u ilirskom duhu utemeljeno Sjemenište “Vicko Zmajević”.
 Prva faksimilska rekonstrukcija u Europi
U kandidaturu zadarskog episkopalnog kompleksa za  UNESCO-ovu listu uključena i obližnja pravoslavna crkva Sv. Ilije sa zvonikom, građena u baroknom stilu, a njena je osobitost što čuva jedini mramorni ikonostas u našim krajevima. Također, uvrštena je i crkva Sv. Marije sa samostanskim kompleksom. Crkva je izgrađena darovnicom kralja Petra Krešimira IV. benediktinskoj opatici Čiki u 11. stoljeću, koja je osnovala i samostan uz crkvu. Početkom 12. stoljeća uz crkvu su prigrađeni kapitularna dvorana i zvonik u zrelom romaničkom stilu. Zvonik je dar prvog hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana – kralja Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, što je i uklesano u natpisu podno korniža između prizemlja i prvog kata tornja. Ostali su katovi rekonstruirani u 15. stoljeću kad je zvonik bio u trošnom stanju, ali se graditelj Nikola Bilšić obvezao izgraditi novi, upravo onakav kakav je bio stari, kako to izričito stoji u ugovoru. Ovaj čin izuzetno je važan jer je je riječ o prvoj faksimilskoj rekonstrukciji u Europi.
U 16. stoljeću crkva je produžena. U nutrini je stekla galerije, a vani na oplošju skladan renesansni izgled pročelja i bočnog zida. U 18. stoljeću interijer crkve prilagođen je kasnobaroknom stilu, a iz tog su vremena i svodovi te kupola svetišta.
Tijekom 2007. godine završenih arheoloških istraživanja kapele Svete Stošije, koja se nalazi u pokrajnjoj (sjevernoj) lađi katedrale sv. Stošije, otkriveni su zanimljivi ostaci podnica liburnskih nastambi, preko sloja bogatog helenističkom keramikom, što je potvrda o 3.000 godina dugom kontinuitetu života na prostoru današnjeg Zadra. Tijekom istih arheoloških istraživanja otkriveni su i ostaci ranokršćanskih mozaika iz 6. st., kojim je nekad bila prekrivena cijela katedrala sv. Stošije. Treba istaknuti da je tad prvi put pronađen sačuvani centralni prikaz, medaljon s prikazom grožđa i kantara iz kojeg izlazi vinova loza, uz dosad već poznate geometrijske motive mozaika, pronađene ranije u južnom brodu katedrale.
Eto pregršt povijesnih, arhitektonskih i kulturnih osobitosti zadarskg Episkopalnog kompleksa koji su, vjerujemo, dovoljno snažni argumenti za dobre vijesti u lipnju.

Hrvatski lokaliteti na UNESCO-ovoj listi

Dosad je na UNESCO-ovu listu dospjelo sedam hrvatskih lokaliteta:- stara jezgra Dubrovnika, Dioklecijanova palača u Splitu, Plitvička jezera, Eufrazijeva bazilika u Poreču, stara jezgra Trogira, katedrala sv. Jakova u Šibeniku i Starogradsko polje na Hvaru.