Mosa Fowiki Zadar u pohodu na Moskvu

Slika korisnika admin
Autor: 
Zvonko KUCELIN
Tim Mosa Fowiki Zadar

Streetball momčad Mosa Fowiki Zadar, koja se sprema za nastupe u Svjetskoj ligi, u nešto više od godinu dana osvojila je sedam različitih turnira, posljednji na Tri kralja u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. Na razgovor su došli bez svojega najstarijeg člana Bože Škare, jedinog oženjenog, koji zbog obiteljskih obveza nije mogao doći. No došao je zato Tomislav Troskot, koji za momčad još nije zaigrao, ali će MFZ-ovce pojačati u sljedećim europskim nastupima, od kojih je prvi u Pragu 30. ožujka. Uz Tomislava tu su od početka stožerni Marino Pantalon, Hrvoje Ćuška i Marko Škara, kapetan. Skromni mladići, naša dica.

Od košarke od ovih mladića s dvadeset i nekom godinom opipljive koristi trenutačno ima samo Tomislav Troskot, koji igra A-2 ligu u Škrljevu, klubu iz riječkoga zaleđa. Svi skupa trenutačno su u potrazi za ne prevelikim sredstvima koja bi pomogla ostvarenju njihovih snova, turniru u Moskvi, kojim će u rujnu završiti Svjetska streetball liga, a na kojemu kane nastupiti. Od prve nas je razoružala njihova skromnost, gdje Hrvoje, Marino i Marko kažu kako su mislili da na turnirima nikoga neće dobiti. "Uglavnom su ti turniri po nekim turističkim mjestima. Nismo na početku imali nikakva očekivanja. Rekli bismo: Idemo, popit ćemo piće i zabaviti se, baciti lagani basket. Gdje god smo došli, kada bismo vidjeli druge kako se zagrijavaju mislili bismo gdje ćemo mi s njima igrati košarku. I na kraju sve dobro ispadne, i tako iz turnira u turnir." Najveći broj tih turnira na kojima je MFZ nastupio nisu dobili ti "visoki i jaki, koji su izgledali kao košarkaška šminka", već prijateljska klapa koja igra iz srca sa srcem za srce.

Početak u Diklu i Dobropoljani

Do sada imate sedam osvojenih turnira - kad ste zapravo počeli?

Marko: 2010., ali je to bilo u svakakvim sastavima i nismo pod svojim sadašnjim imenom. Prvi osvojeni turnir u ovomu sastavu bio je Drugi memorijalni turniru "Ante Milin" u Diklu 2010., a nastupili smo Božo, Marino, ja i Tomislav Baždarić, koji je tada igrao s nama. U Diklu smo igrali pod imenom Škabrnja jer smo te godine svi igrali Ljetnu ligu za Škabrnju.

U 2011. osvojili ste turnir u Dobropoljani.

Marko: S Dobropoljanom je sve ustvari i počelo. Sjedili smo kod tada još zaposlenog Marina u kafiću i pročitali u Zadarskom listu članak koji je pozivao na prijave za turnir. Prijavili smo se, a nismo znali ni gdje će se igrati, ni kako će sve to biti.

Marino: Bio je s nama u Dobropoljani još i Ivan Škara, odbojkaš.

Hrvoje: Jedina jaka ekipa bila je iz Preka, gdje je igrao Danijel Popović, bivši Zadrov igrač. Njih smo lako sredili u finalu.

Nakon Dobropoljane osvojili ste i Kali.

Marko: U Kalima nam se pridružio Božo. Ti Prečani su nas izazvali da moramo doći u Kali jer po njihovu nismo kao basketaši dok ne osvojimo Kali.

Marino: U Kalima smo igrali dva-tri dana, putovali smo. Uglavnom smo sve redom dobivali, a malo smo problema imali u polufinalu.

Hrvoje: To je bio jedan od jačih turnira, a i nismo bili još baš pretjerano uigrani.

Osvojili ste i Intersport Basket Tour 2011. na Poljani Ivana Pavla II.

Marko: Isto smo našli obavijest, ali taj turnir nije bio nešto ekstra jak. Solidan turnir gdje smo došli igrati.

Basket Jam Olympia 2011. u Vodicama bio je jači od svih tih turnira.

Hrvoje: Svakako najjači turnir do tada.

Tu je bilo 24 muška sastava, i neki iznozemni, a turnir je imao i ženski dio.

Hrvoje: Igrali su neki Slovaci, i još neki. Za nas je igrao uz Marina, Marka i mene još Marin Knežević Lens.

Marko: To je bilo poslije priprema reprezentacije Hrvatske U-20. I oni su imali ekipu, Došen i još dvojica, koji su bili s nama u skupini.

I njih ste pobijedili?

Marko: Njih smo još najlakše dobili.

Tu ste zaradili 2.000 kuna, a nakon toga u Škabrnji niste bili prvi.

Marko: Tu smo imali svoje čak dvije ekipe. Razdvojili smo se, a turnir je osvojila ekipa Bilog briga, koji su nam jedina konkurencija u Zadru.

U Sv. Filip i Jakovu isto "samo" 3. mjesto?

Hrvoje: Nismo bili u najboljem sastavu. Išli smo tamo Marko, ja, Marin Knežević i još jedan dečko koji se ozlijedio.

Marko: To je bilo dan, dva nakon fešte u Škabrnji, tako da smo svi bili malo...

Odlazak na Kosovo

Na turniru u Lipiku ispali ste u četvrtfinalu, ali su vas primijetili ljudi s Kosova?

Marko: Iz Zagreba. Ino Hosi predsjednik udruge "Sineki", organizatora Noćnog hakla, najslužbenijega natjecanja kod nas, koji je bio u kontaktu s organizatorima Europskog prvenstva na Kosovu. Tražili su od njega da pošalje reprezentaciju Hrvatske. Svidio mu se naš nastup iako tamo nismo imali nešto ekstra pobjeda. Gdje god smo igrali dobivali smo egal utakamice, jedino smo u Lipiku izgubili jer smo bili oslabljeni, nedostajali su nam Marino i Božo.

Nakon toga ste kao jedna od dvije hrvatske momčadi nastupili na Streetball Europe 2011. u Prištini te u konkurenciji 11 sastava osvojili 3. mjesto.

Marino: Bili smo podijeljeni u dvije skupine u kojima se igralo svatko sa svakim. U skupini smo bili s Crnogorcima, Rumunjima, Albancima i Kosovom. Izgubili smo od Crnogoraca i ušli u polufinale kao drugi, gdje smo izgubili od Splićana.

Marko: Oni su bili osvajači Lipika.

Hrvoje: Splićani su trenutačno najjača hrvatska ekipa.

Marko: Sad smo sa Trolom i Božom jači od njih, ali još ih nismo dobili i nećemo se još stavljati ispred njih.

Nisu vam u Prištini dopuštali noćne izlaske?

Hrvoje: Tamo nije baš navečer bilo preporučljivo da sad neki stranac bez ikakve pratnje igdje ide. Tri noći nismo izlazili vani, šetali smo po gradu po danu.

Na prošlogodišnjem zagrebačkom Noćnom haklu osvojili ste prvo mjesto. Godinama to je već jedan velik projekt koji se provodi uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva zdravstva i socijalnih skrbi te sponzora, a organizira ga Klub mladih Sineki. Otvorio ga je veleposlanik EU Paul Venduren, bio je prisutan Mirko Novosel, brojni gledatelji, razne plesne skupine i izrazito zanimljive revijalne utakmice kao ona ekipe američkih marinaca koja je od s Hrvatskom košarkaškom reprezentacijom gluhih.

Marko: To je finale Zagreba, nazovimo to tako. Igralo se najprije po kvartovima i najboljih 8, prvaci kvartova, nastupali su u završnici, a sveukupno je na turniru u eliminacijskim susretima nastupilo 80 sastava. Nas su pozvali kao goste, zbog rezultata na Kosovu, kao devetu momčad. Igrali smo utakmicu više od drugih, kao pretkolo.

Što biste s toga turnira izdvojili?

Hrvoje: Prvu utakmicu su nas dopali prošlogodišnji prvaci i svi su nam rekli da smo uzalud prošli toliki put jer ćemo odmah ispasti. I, eto, bilo je gusto, ali na kraju smo uspjeli pobijediti i razočarati sve njihove navijače.

Marko: Na tom turniru pojačao nas je Toni Vitali, inače igrač Statista iz Splita. To je ta momčad koja je osvojila i Eurobasket u Prištini i Lipik. Igrač Trogira.

I na Tri kralja na istoimenom turniru 2012. u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. osvojili ste prvo mjesto.

Marko: Turnir je bio humanitarni i odaziv je bio dobar. U ovo recesijsko vrijeme na humanitarne stvari se malo tko odaziva, a sve na turnirima dominirajuće zadarske ekipe tamo su bile. Bili Brig i Gladijatori.

Marino: Turnir je bio lijep, dobro organiziran, sve je bilo na visokoj razini.

Marko: To nam je bilo prvi put da igramo u dvorani.

Marino: Inače se ljeti igraju turniri.

Vi ste Hrvoje bili najbolji igrač na tom turniru.

Hrvoje: Cijeloj ekipi bih pripisao tu nagradu jer smo svi odigrali odlično.

Marko: Marino je bio najbolji igrač u Kalima, i u Dobropoljani i Zagrebu, ali na ta dva turnira nije bilo nagrade.

Marino: Organizator Noćnog hakla rekao je da je bilo nagrade, kako bih bio najbolji igrač.

Pokazni sport na OI

Ulična košarka je stari sport, a opet novi jer odnedavno počinje dobivati status sporta. Tek je ove godine FIBA počela preuzimati organizacije glavnih turnira. Uskoro će ta vrsta košarke biti pokazni sport na Olimpijskim igrama. Koji su Vaši ciljevi?

Marko: Kad vidimo što sve ima na Olimpijadi, svakakvih sportova, vrijeme je više da se netko toga sjetio. Ove malo jače turnire, recimo, državna natjecanja po Europi, FIBA je preuzela pod svoje okrilje, a u 2012. planiraju preuzeti sve internacionalne i nacionalne turnire. Budući da je taj sport u povojima u Europi, a mi smo postigli neke rezultate, smatramo kako možemo parirati svim europskim streetball momčadima. Šteta je ne krenuti ako nam se pruža prilika i ako znamo mnoge prvake raznih saveza. Imamo kontakte i s Nijemcima, Talijanima, Rusima i drugima, pa zašto ne početi skupljati bodove. Naš cilj je ostvariti što bolji rezultat u FIBA-inoj Svjetskoj ligi koja završava Mastersom u Moskvi.

Marino: Prvo osvojiti Lipik. Jedini izazov još u Hrvatskoj.

Marko: Jedini naš jaki turnir koji nismo osvojili.

Koliko je potrebno bodova kako biste došli u Moskvu?

Marko: Trenutačno ne znamo jer se sustav bodovanja promijenio otkad je FIBA preuzela. Prag, Talin i Vladivostok su tri najjača turnira s najviše bodova. Oni izravno vode u Moskvu, ako bismo ih osvojili. Ali treba odraditi što više turnira - zbog iskustva, a i bodovanja.

Nešto sitno

Kvalifikacijski turniri su izvan Hrvatske. Kako to financijski mislite rješavati, turnir u Pragu je blizu?

Marko: Da nađemo dobre sponzore, koji su prepoznali kvalitetu u nama i u tomu što mi pokušavamo.

Imate li već nešto?

Marko: Imamo nešto sitno. Restoran Guste iz Biograda, Kafe bar Moki, koji nam je donirao dresove. I zagrebačka udruga "Sineki", koja nas je potakla na malo ozbiljniji rad. S njima smo dogovorili da od njih možemo očekivati dresove i kotizacije po turnirima. A ovo drugo ovisi koliko oni dobiju od sponzora i zagrebačkog gradskog proračuna.

Marino: Tu je i Kafe bar Petit, braća Butić.

Marko: Roko je naš bivši suigrač.

Što nakon Praga?

Hrvoje: Turnir u Austriji, pa opet Prag, Ljubljana, Talin, Rimini...

Što očekujete od skorih europskih nastupa?

Hrvoje: Želim osvojiti što više tih turnira i vidjeti malo svjetskih gradova. Ako se uspijemo kvalificirati u Moskvu, volio bih da uz nas idu i Splićani, ekipa Statista. Skompali smo se s njima.

Marino: Dobru zabavu i nadam se da ćemo osvojiti nešto. Najbitnije nam je to na kraju, osvajati.

Tomislav: Isto to, i da dođe koji dobar sponzor. Dugo sam se nećkao, a sada kada sam se odlučio htio bih da to bude ozbiljno i da osvojimo što više tih turnira.

Marko: Izravno u Moskvu idu Klesari Kebo iz Šibenika, koji su osvojili zadnje državno prvenstvo 2007. u Čakovcu, i od tada nose tituli prvaka. Jer nacionalni prvaci direktno idu. A ovo ljeto bi HKS mogao ponovno održati državno prvenstvo, kako nam je rekla direktorica marketinga. Htjeli bismo odigrati barem pet-šest europskih turnira i sve zaokružiti s Moskvom u devetom mjesecu. Sve za generalnog sponzora.

Hrvoje: Da nam omogući putovanja i nastupe.

Marko: Pomoć koju tražimo u biti su putni troškovi za predstojeće europske turnire, jer FIBA pokriva troškove smještaja i prehrane. Troškovi nisu tako veliki ni strašni, ali zbog svojih financijskih i obiteljskih situacija nismo se u stanju sami pokriti. Premda, kada se i te ne prevelike svote skupe, ponovno je to jedna lijepa suma. Nas je pet, to su uglavnom povratne autobusne karte jer su najjeftinije.

Klub je i službeno registriran?

Marko: Tu je nastao problem što naš HOO streetball nije uvrstio kao košarkašku granu i ne možemo se registrirati kao streetball ekipa, već se moramo organizirati kao košarkaški klub. Moramo otvoriti žiro-račun jer bez računa ozbiljnije sponzore nije moguće dobiti, a sve će biti gotovo za desetak dana. Pozivam sve koji vole streetball da nam pomognu, kako bismo mogli ostvariti planirano. Zadar je grad košarke.

Pripreme i ono bitno

Kako se pripremate za turnire, Tomislave, hoćete li se Vi posebno pripremati?

Tomislav: Neću, treniram tamo u klubu i bit ću u treningu.

Hrvoje: Nemamo nikakve posebne pripreme. Tu odigramo koji basket, nađemo se i odigramo po kvartu.

Marko: Nađemo se i vidimo sheme, kako izvesti aut i to i to je to. To sve dogovorimo prije utakmice, tu baš nema nekih treninga.

Što primarno obilježava uličnu košarku - kontakt igra ili nešto drugo?

Marino: Kontakt je bitan, a i šut je dosta bitan. Trica vrijedi dva, dvica jedan, tako da je to veća prednost nego u normalnoj košarci 5 na 5.

Marko: I brzina je jako bitna. I da se zna tko što kad radi, da ne igra netko neku svoju igru.

Hrvoje: Mislim da je šut najbitniji, stvara se najveća prednost šutom za tri poena. Ove fizički snažnije ekipe mogu samo ispod koša, a to je nedovoljno.

Tomislav: Slažem se s Hrvojem.

Labava pravila

Tek su prošle godine kako treba formulirana pravila u FIBI?

Marko: Iako još nisu kako treba, jer FIBA na svojim službenim stranicama ima tri vrste pravila za streetball. Razlike u trajanju utakmice, broju postignutih poena, posjedu lopte nakon slobodnih bacanja. Tu su ostavili još prostor za organizatora, da se prilagodi.

Na turnirima ste igrali po različitim pravilima.

Marino: Uglavnom je to sve isto, samo su neke sitnice drugačije. Bonus negdje bude 5, negdje 6 faulova i slično.

Marko: Kad dečki iz mjesta organiziraju turnir, oni stave pravila po kojima oni u mjestu igraju.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno