Vrijednosti proizvodnje

Još ima agronoma i poljodjelskih novinara koji proizvođački uspjeh računaju isključivo preko priroda ili prinosa, zašto i koliko griješe, upita me Marčina.
U zatvorenim tržištima kada država podmiri temeljne kalorične potrebe za svoje društvo, a ostatkom hrane izlazi na svjetsko tržište, onda su bitne kalorije i prirod po jedinici površine.
U tržnom gospodarstvu potrošači najprije podmiruju osnovne potrebe, zatim traže manje kalorija i masti, a više vitamina, zaštićenih tvari, nezasićenih kiselina, antioksidansa itd.
Primjerice, u proizvodnji vina manji prirod grožđa u pravilu daje bolju kakvoću vina. U proizvodnji ovčjeg sira i mesa, škrta Pramenka s manje mlijeka daje bolju kakvoću i janjetine i mliječnih proizvoda, a time proizvođači postižu veće cijene.
Potrošači razlikuju podneblja, prilagođene sorte kultivara i pasmina domaćih životinja, način držanja životinja i način kultiviranja nasada.
Svi ovi čimbenici određuju količinu novca, ubranih od prodaje priroda po jedinici proizvoda ili jedinici proizvodnje koja je često u opreci s količinom proizvodnje.
Primjerice, visoko prinosna biljna proizvodnja, temeljena na hibridnom bilju i transgenetičkim organizmima na velikim površinama i prekomjernom upotrebom dušičnih gnojiva i navodnjavanja, s visokim prinosima i jeftinom proizvodnjom, u pravilu je slabe tržništvene kakvoće i postiže niže cijene.
Hrvatsko poljodjelstvo temelji se na domaćim kultivarima i pasminama prilagođenih podneblju, prihvaćenih od potrošača koji su spremni više platiti, uvjereni da dobivaju bolju kakvoću.
Vrednovati ih prema visini priroda i uspoređivati prirode pojedinih gospodarstava izlišno je u uvjetima, kada prihodi, troškovi i uštede, a ne prinosi odlučuju o redoslijedu vrijednosti proizvodnje.
Vaš Bage