Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Mas pater!!

04.04.2011. 22:00


Još knjiga ni propala, i drži se kao Đekna, a ka’će mrijet ne zna se, a ne zna to ni hdz, hrvatsko društvo zanovijetala. Štoviše, pisaca, pomislio bi neupućeni, a dobronamjerni putnik namjernik u Croatiu, tute ima na bacanje, kano pljeve, po narodski sročeno. Toliko da si mogu priuštiti premiership i ligu A, pa su jedni u DHK (Društvo hrvatskih književnika), a drugi u HDP (Hrvatsko društvo pisaca)
U trenu kad budete u mogućnosti čitati ove retke, manifestacija “Zadar čita 2011.” već će ući u svoj drugi dan, a nakon Nives Opačić u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar očekuje vas večeras, po mogućnosti u što većem broju, književnica Olja Savičević Ivančević. Knjiga je, očigledno, ne samo iznova ‘in’ (kako se to popularno blagoglagoljalo po našim medijima proteklih godina) na našoj kulturnoj sceni, već je svakim danom sve nazočnija u našim životima, posredno ili neposredno, jer mi se čini kako svi nekako postajemo pomalo svjesni da bi nas ekrani lako s vremenom mogli progutati. Ekrani televizijski, kompjuterski, mobitelski, reklamni, ovakvi i onakvi, gotovo su zavladali našom civilizacijom, i ne samo zapadnoeuropske, anglosaksonske i/ili naprosto kršćanske provenijencije, već gledano na globalnoj razini. Ali ništa zato, knjiga je tu da nas u posljednji trenutak uspješno obrani od elektronskog napadača, od big screen osvajača i inih audio – video osvajača. Ne tako davno tv killed the radio star, video killed the tv star, LP i cassete, kao i, uglavnom, magnetofonske vrpce naprosto su izumrli kano dinosauri, beta je pokleknula pred VHS-om, CD je usmrtio plejke a DVD dotukao VHS, da bi blue ray sada prijetio smrću CD-u i DVD-u…, i tako će se uskoro pjevati neka nova pjesma u stilu ‘ovaj je format ubio staru formu’…
Al’ rekoh već, knjiga stoji postojano kano klisurina i ne da se, brani cjelokupnu western and eastern civilizaciju, tzv. uljudbu, vlastitom krvlju na stranicama i kožom na koricama. Što će rijet kako jošte pisce za utrke imademo! Još knjiga ni propala, i drži se kao đekna, a ka’će mrijet ne zna se, a ne zna to ni hdz, hrvatsko društvo zanovijetala.
Štoviše, pisaca, pomislio bi neupućeni, a dobronamjerni putnik namjernik u Croatiu, tute ima na bacanje, kano pljeve, po narodski sročeno. Toliko da si mogu priuštiti premiership i ligu A, pa su jedni u DHK (Društvo hrvatskih književnika), a drugi u HDP (Hrvatsko društvo pisaca). A najnovija vijest iz tog svijeta, koji ne drži kako svaki književnik ujedno mora biti i pisac (sic!), i obratno, of kors, glasi kako je riječki sveučilišni profesor i književnik Nikica Petković na subotnjoj izbornoj skupštini izabran za novog predsjednika Hrvatskog društva pisaca (HDP). Tijekom iduće četiri godine njegov potpredsjednik bit će Robert Perišić, a potpredsjednik za međunarodnu suradnju Dražen Katunarić.
O/snivanje po granama
“Prioritet novoizabranog predsjednika bit će osnivanje ogranaka Društva, rezidencijalnih kuća za pisce, razvijanje postojećih programa potpora i stipendija. Ujedno će se nastojati izboriti za to da se zanimanje “pisac” uvrsti u akademsko zvanje umjetnika, čime bi se stvorili preduvjeti za specijalistički studij stvaralaštvo, odnosno nekakvu varijantu studija za kreativno pisanje – gdje bi ti pisci predavali” – tvrde novinski izvjestitelji. Petković je na skupštini imao dva protukandidata – Branka Maleša i Nenada Popovića, a najavljeni četvrti kandidat, Vladimir Stojsavljević, povukao se iz utrke zbog “osobnih razloga”. “Brojnost kandidata privukla je rekordan broj pisaca, 76, što je najveći broj” zabilježen u novijoj povijesti RH, barem kad su pisci alias književnici u pitanju. Dogodio se još jedan presedan, glasanje za predsjednika, je ponovljeno jer su u prvom krugu Branko Maleš i Nikica Petković imali izjednačen broj glasova. Kako se u to vrijeme broj prisutnih nazočnika već bio osuo, bilo je prijedloga da se organizira nova skupština, glasa mailom ili da se napravi mala pauza ne bi li se članovi iznova okupili. No, ni jedan od tih prijedloga nije prihvaćen, jer je većina htjela da se sve skupa što prije završi. Sama skupština prošla je neuobičajeno mirno… bla, bla, kažu dalje novine.
Mrtva strka
Malo prije tog izviješća u novinama je izašao i tekst Tomislava Čadeža o sva četiri prvotna kandidata, o kojima je autor iznio niz…hm.. pa, dobro, ukratko, dobro ih je sve skupa posrao. Primjerice: “Prvi kandidat, Nikola Petković (49), nedovoljno je pismen i ozbiljan da bi vjerodostojno mogao predstavljati pisce u iole ozbiljnoj i vjerodostojnoj kulturi. Evo prve rečenice njegova teksta: “Predlažem nacrt programa kojega ću, ukoliko to bude potrebno, detaljno pojasniti na samoj IZBORNOJ SKUPŠTINI HDPa.” Ova relativno jednostavna konstrukcija složene rečenice vrvi pogreškama svake razine, pravopisnim, gramatičkim, logičkim, stilskim… Prvi bode u oči akuzativ “kojega ću”. Program nije živ, a akuzativ za neživo glasi “koji ću”. Čemu, nadalje, pleonazam “detaljno pojasniti”? Zar pojašnavanje već ne uključuje detaljnost? Potom dolazi “sama” skupština pisana velikim slovima (koja označavaju vikanje) i, last but not least, akronim društva iza kojeg nedostaje crtica za nastavak. Ako bismo cjepidlačili, bode u oči cijela umetnuta rečenica “ukoliko to bude potrebno…” Naime, “ukoliko” je, po nekim tumačenjima, komparativni veznik koji dolazi jedino u paru s “utoliko”. A čemu služi pokazna zamjenica “to” iza “utoliko”? Ničemu, i ona je izlišna. Dakle, Nikica Petković htio je, premda nije uspio, zapisati sljedeće: “Predlažem nacrt programa koji ću, ako bude potrebno, pojasniti na Izbornoj skupštini HDP-a.” A ništa bolje nisu prošli ni ostali kandidati: Drugi kandidat, Branko Maleš (63), također je nedovoljno pismen i ozbiljan da bi vjerodostojno predstavljao pisce u iole ozbiljnoj i vjerodostojnoj kulturi. Njegov tekst, premda dvostruko kraći od Petkovićeva, koje dvije i po kartice, nosi međutim propisan naziv: “Program rada”. Kao i Petković, imao je oko dva tjedna da ga napiše, jer prethodno nije, smišljajući kandidaturu, ni slovca nabacio na papir, kao ni ostali kandidati. I dok Nikica Petković često rabi domoljubno produljenu zamjenicu, “po mojemu sudu”, Maleš obožava glagol “držim” u njegovu prenesenom značenju. Maleš ne misli nego drži, od početka do kraja teksta nateže taj povuci-potegni glagol. Njime hini visoki stil, pokušava upakirati besmislice koje niže.”
I tako redom i tako dalje i sve bliže, da i još niže, baš mi se na vas pisce nešto diže…
A zašto spominjani Pisac i gospon Književnik sve to trpe i istrpe, pitanje je na koje ćemo dobit odgovora hrpe na danima ‘Zadra koji još uvijek knjige čita’. Pa i kad su i ako su Pisac i Književnik kao krpe i zakrpe, a ne više ‘ junaci našeg doba’ koji pate kano Werther mlađahni. Njemu su pak, bit će, ipak odavno izbrojani dani koji su mu nekoć dani, al’ priču o novim junacima našeg doba nastavljamo čitati. Katkad i dok se gotovo pa već – razdani…