Slaba igra brine više od poraza

U 13. minuti utakmice s Cibonom Zadar je imao prednost od 14 poena, 25:11, a u 16. minuti na semaforu je svijetlilo 27:15. U tim je trenucima situacija na terenu gotovo u potpunosti bila pod kontrolom domaće momčadi. Iz dobre obrane proizlazio je efikasan napad, a kada bi se i promašilo, dosta puta je lopta završavala ponovno u rukama Zadrana pa su imali više prilika za organizaciju i realizaciju napada.
Cibona je, kako je to kasnije priznao i Jasmin Repeša, utakmicu otvorila mekano i nije na pravi način odgovorila Zadrovoj čvrstini i agresivnosti, te je krajem prve i početkom druge četvrtine gotovo sedam minuta ostala bez koša iz igre. Mogla je razlika biti i veća da igrači u bijelim dresovima u tom razdoblju nisu promašili čak sedam slobodnih bacanja. Sve je, dakle, krenulo kako su samo poželjeti mogli, međutim, morali su biti svjesni da je Repešina Cibona mnogo kvalitetnija i uigranija momčad od one, koju su pobijedili tri mjeseca ranije u Kupu i da se neće tek tako predati. Vjerojatno su i bili, ali to im nije pomoglo da pronađu odgovor na ono što je uslijedilo.
Cibonina šetnja Višnjikom
A bilo je to petnaestak minuta furiozne igre Zagrepčana, zahvaljujući kojoj su do poluvremena uspjeli izjednačiti, a u trećoj četvrtini napraviti nedostižnih 20 poena razlike. U petnaest minuta Cibona je Zadru napravila 52:20 (od 27:15 do 47:67) ili ako ćemo nadodati još dvije minute, 56:22. Zadrani su se potpuno pogubili u napadu, poklanjali su lopte protivniku, popustili u obrani i velikim su dijelom zaslužni što su gosti tako lako okrenuli i prelomili utakmicu. Repeša je komentirao: „U nastavku je prevladala duža klupa i energija koju smo imali.”
I Zadar ima prilično dugu klupu, ali energije nije imao. Tko god da je ušao u igru, nije donio ništa pozitivno. A igrali su svi osim Franka Kaštropila, koji je cijelu utakmicu prosjedio na klupi. Još jednom treba ponoviti. Cibona je mnogo kvalitetnija momčad, igrala je jače natjecanje i bila je veliki favorit u ovoj utakmici, pogotovo zato što tri tisuće ljudi na Višnjiku ne može ni približno stvoriti onakav pritisak, kakav je nekoć bio u Jazinama.
No unatoč tome, neobjašnjivo je kako je Zadar u svojoj dvorani uspio primiti 52 poena u 15 minuta, te pritom postići samo 20. Razlika ipak nije tolika. Momčad Aleša Pipana mogla je i morala pružiti bolji otpor „vukovima.”
Trener Zadra neposredno nakon utakmice nije znao objasniti zbog čega se dogodio takav pad. Kako igrački, tako i psihološki. Konstatirao je tek da su njegovi igrači izgubili previše lopti, promašili previše bacanja, te da se za pobjedu protiv favoriziranog protivnika mora odigrati prava utakmica svih četrdeset minuta, a ne samo petnaest ili dvadeset. Nije to prvi put da se Zadar susreće s tim problemom. Ali je prvi put ove sezone poražen u dvorani Krešimira Ćosića. I to u vrlo važnoj utakmici.
Split na +2
Ništa, naravno, još nije ni približno gotovo, premda je Split, svladavši na gostovanju Zabok, pobjegao na dvije pobjede više. I sada postaje jasno koliko je zapravo bio važan onaj međusobni dvoboj na Gripama. Jer osim same težine utakmica, na Zadranima će u svakoj sljedećoj biti i sve veći pritisak, odnosno imperativ pobjede. Počevši od subote, kada na Višnjik stiže Zagreb, kojega su Splićani nedavno u Trnskom razbili sa gotovo 30 razlike. Nakon toga su „mravi” promijenili trenera i iskalili se na gostovanju u Slavonskom Brodu, pobijedivši Svjetlost sa 51 razlike.
Zadrani su, stoga, sigurno sa zanimanjem popratili sinoćnji gradski okršaj između Zagreba i Cedevite, u kojem je momčad Dražena Brajkovića ušla u produžetke s najboljom momčadi lige, Cedevite. Unatoč tome, ne treba sumnjati da će u Zadar doći maksimalno motivirana da uzme bodove, a u sastavu, bez obzira na probleme s ozljedama, prije svega onom Marija Kasuna, ima dovoljno kvalitetnih igrača da to ostvari.
Traži se pobjednički niz
Da bi to spriječili Zadrani moraju početi igrati. Moraju pokazati neko novo lice i razdoblja kvalitetne igre produljiti koliko god je moguće. Jer petnaestak-dvadeset minuta vrlo dobre igre je možda bilo dovoljno za pobjedu protiv kvalitativno i fizički inferiornih A-1 ligaša, ali u Ligi za prvaka nije i neće.
Krajnje je vrijeme za buđenje, jer će svaka sljedeća utakmica biti sve teža i teža i svaka može odlučiti o sudbini kluba sljedeće sezone. Svaki igrač se mora zamisliti, ako je potrebno i razgovarati sa suigračima i trenerom i pokušati odgonetnuti zašto ne daje onoliko koliko realno može. A većina ih u ovom trenutku ne daje. Momčad ne igra dobro i to je ono što mnogo više zabrinjava od stanja na tablici. Jer ono se vrlo brzo, sa svega nekoliko vezanih pobjeda, može promijeniti. Evo krasne prilike. Zagreb kod kuće, Jolly u Šibeniku, Zabok u Bedekovčini, Split kod kuće, Svjetlost u Slavonskom Brodu. Sigurni smo da ova momčad može pobijediti svaku od tih utakmica, čime bi se vratila u zonu doigravanja i pokazala svima da ne namjerava ispustiti priliku za brzim povratkom u regionalnu ligu. Ali najvažnije je da u to vjeruju igrači i da to u subotu pokažu na terenu.