Pepeo

Dok se pepeo islandskog vulkana razilazi nad europskim nebom, u Hrvatskoj su se “posuli pepelom” premijerka Jadranka Kosor i predsjednik Ivo Josipović.
Nakon političkog sukoba koji je planuo zbog Josipovićevog govora u parlamentu Bosne i Hercegovine i evidentno različitih stajališta kada je u pitanju uloga hrvatske politike u bližoj povijesti te susjedne države, oni su porazgovarali i pomirljivo dogovorili – da će surađivati i dogovarati se?!
Usprkos tomu u zraku je miris njihovih novih sukoba koji bi se samo mogli prebacili na odmah potom probuđenu im gospodarsku svijest.
Postoji sumnjičavost kada je u pitanju provedba premijerkinog programa od kojega bi mogao ostati samo “prah i pepeo”, mada premijerka tvrdi da je “uzjahala konja” i čvrsto uhvatila uzde, da je na dobrom putu od kojeg nema odustajanja. Zasigurno je svjesna da bi odustajanje i od ovih gospodarskih mjera značilo samo jedno – njezino “jahanje” prema ostavci, a to nikako ne želi.
Predsjednik Josipović je odvažnom ponudom pokretanja opoziva predsjednika uz uvjet da ako on ne prođe, prolazi ostavka premijerki, odmah pogasio iskre koje je razbuktavala cijela politička i medijska scena.
Premda je premijerka predsjedniku predbacila kršenje Ustava, uslijedila je šutnja o njihovom neistomišljeništvu i suzdržanost koja se među njima mogla gotovo opipati na komemoraciji pod jasenovačkim Kamenim cvijetom, što je na trenutke previše smrdilo politikom.
A svako politiziranje na mjestima stratišta nevinih nedopustivo je, a zbog zvižduka premijerki Kosor i potpredsjedniku Sabora Šeksu, kao i zbog interpretacije HDZ-a da su “zviždači” bili ubačeni aktivisti SDP-a, od tuge i sramote uvenuo bi veliki jasenovački Cvijet – da nije od kamena.
Predsjedniku Josipoviću se za klanjanje pepelu nevinih žrtava ponovno pljeskalo i on je u političkom smislu “narastao”, dok je premijerka u tom neshvatljivom i nelogičnom nadmetanju bila primorana što prije na sebe skrenuti pozornost pa je u tom smislu pogođeno vrijeme za objavu Programa gospodarskog oporavka i za munjevito prebacivanje na gospodarsko bojno polje.
No, bez obzira što je brzo uslijedilo priopćenje o primirju i pomirenju između dvije čelne osobe u zemlji, HDZ-u je i dalje ostalo nejasno “što je pjesnik htio reći” u Bosni i Hercegovini kao što je i dalje Josipoviću ostalo nejasno što HDZ-u smeta u njegovoj mirotvornoj politici čiji se glas trebao pronijeti cijelom regijom. Nitko ne gaji iluzije da je na sastanku definiran odgovor ili promijenjen stav, samo se preko problema prekoračilo kao da se ne radi o najvišim predstavnicima zemlje koji bi oko važnih pitanja trebali imati jednaka, neupitna stajališta.
Kako je stranica povijesti ovaj put preskočena i po sugestijama mnogih, okrenuta ona za budućnost, gospodarski ponor u koji je upala Hrvatska trebali bi premošćivati Banski dvori uz potporu s Pantovčaka, no sudeći prema prvim signalima, otvara se prostor za novo suprotstavljanje stavova, za novi tinjajući “krater” i novi pepeo.