U Europu će samo Falkensteiner, mi ostajemo ograđeni

Petrčane su u žici, evo vidite ovu cestu koja vodi prema selu, groblju, školi, ovo je opasno, posebno za djecu koja ovuda prolaze, a i za vozače koji svakodnevno prometuju, govori nam Velimir Čubrić, predsjednik MO Petrčane. Dočekao nas je na ulazu u Petrčane, uz žicom ograđeni teren veličine nogometnog igrališta. Ograđeni teren ne bi bio Petrčancima problem, da nije ograđen žicom visokom preko dva metra, a uz to ograda je od ceste udaljena nevjerojatnih 25 centimetara.
Po pravilu, rekoše nam Petrčanci, ograda od javnog puta, u koju kategoriju spada navedena petrčanska cesta, treba biti udaljena najmanje 1,5 metar. A da apsurd bude još veći, prometni znak koji na toj cesti upozorava vozače na nadolazeći zavoj, nalazi se unutar ograđenog zemljišta.
Čije je zemljište?, pitamo »šefa« sela Velu Čubrića.
– Zemljište je od koludrica, zadarskih benediktinki, ali kome su ga one dale u najam na pet godina, to mi u Petrčanima ne znamo. Ma, ni ne zanima nas kome su one to dale u najam, ali ovako nas ograditi i staviti u žicu, to nemaju pravo, nemaju pravo od sela raditi ruglo, kaže Vele i vodi nas u selo, pored stare Pošte gdje su se već skupili seljani u svom redovitom poslijepodnevnom ritmu, na klupici uz more. To su vam sve američki penzioneri, pojašnjava Vele.
– Jeste slikali kako su nas zagradili, uglas nas dočekaše vremešni Petrčanci na klupici. I onda je krenulo prigovaranje kako se u Petrčanima godinama ništa ne ulaže. Hoteli niču, novac od komunalnog doprinosa se u Grad Zadar sliva, ali Petrčanima se ništa ne vraća, a sad nas i žicom ograđuju. Dokle ovako?, ogorčeno se pitaju Petrčanci.
– Ovdje u Petrčanima vam je samo Falkensteiner u Europi, mi ostali di smo i bili. Nigdi.