BIBINJSKA JEDRA Ne zanimaju ga velika mora i pučine, on voli svoje more, svoj Jadran

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Zoran Bugarija u doba korone priča kako se zarazio - plovidbom
Nisam zaljubljenik u regate niti velika mora. Brzina mi ne znači ništa. Volim živjeti s morem, volim zaraziti ljude plovidbom, a pogotovo djecu i žene. Kad to kažem, tako doslovno i mislim, priča Bugarija te dodaje kako je danas sretan kad se sretne sa skipperima koji su kao djeca kod njega zaplovili prvi put, a danas imaju svoje brodove i osvajaju morska prostranstva
Arif SITNICA
Zoran Bugarija u jedrenje se zaljubio u Švicarskoj i od tada stalno plovi

Iako je Zoran Bugarija rodom iz Bibinja, ljubav prema plovidbi i jedrenju kod njega se rodila u Švicarskoj 80-ih godina kada ga je prijatelj provozao u svojoj jedrilici po Bodenskom jezeru. Kada je osjetio čari jedrenja isti tren je shvatio da se zarazio jednim novim načinom života i od tada stalno plovi. Za njega godišnja doba ne postoje, iako priznaje da mu zima nije pretjerano draga, jer je hladno. Ipak na svom katamaranu, ovaj okorjeli jedriličar tjedno prijeđe i preko 300 nautičkih milja. Kako doznajemo, voli Zoran Bugarija ploviti i s gostima, ali i sam, jer kako kaže, za njega je more opuštanje i uživanje, ali isto tako more se uvijek mora respektirati i nikada mu se ne smije suprotstavljati. Jer tek tada nastaje jedan sklad između čovjeka i mora, koji je divan i koji oplemenjuje, ali i koji poziva na novu plovidbu. Kako bi nam ispričao svoju priču Bugarija je dojedrio do zadarskih Morskih orgulja.
 

Iz Švicarske u Bibinje

- Nakon što sam par puta bio s prijateljem na jedrenju, shvatio sam da i ja moram sebi nabaviti jedrilicu s kojom ću moći ploviti. Tako sam kupio prvu malu drvenu jedrilicu od 4 metra i s njom sam išao na sve regate koje su se održavale na Bodenskom jezeru, ali sam i plovio svaki dan neovisno o vremenskim prilikama, prisjeća se Zoran Bugrija.

Prije nego što se ovaj strastveni zaljubljenik u plovidbu vratio zajedno sa svojom obitelji u Dalmaciju, nakon 12 godina boravka u Švicarskoj, kupio je jedrilicu od 8 metra, koju je kamionom dovezao u svoje Bibinje.

- Bila mi je želja oploviti cijeli Jadran, i uspio sam u svom naumu, s radošću priča Bugarija, te dodaje kako je sa svojim sinom koji je tada imao 12 godina obišao sve od Cresa do Korčule i da su njihove plovidbe znale trajati i po 20-ak dana, što je za njih bilo predivo i uzbudljivo, jer su tako upoznavali ljepote koje se skrivaju po otocima.

Kad je sin odrastao više mu se nije dalo ploviti sa tatom, pa iako Zoran zbog toga i nije bio presretan, nastavio je dalje i od mora se nije odvajao, već je 2014. godine kupio katamaran Lagoon 380. Kako objašnjava, iako je katamaran bio u derutnom stanju, on ga je sredio do perfekcije, tako da brod doslovno sam plovi. Ali, to nije bilo tako lako postići. Takvo sređivanje broda tražilo je velika ulaganja i odricanja. Međutim, Zoran je imao svoj cilj - napraviti brod na kojem će uživati i imati potpuni komfor.

- Imao sam viziju od prvog trena što napraviti od ovog mog katamarana, na kojem svakodnevno uživam i plovim. Ali isto tako sam slušao i želje gostiju, s kojima isto plovim i oni su ti koji diktiraju pravila. Tako sam pored grila, ozvučenja, kompletne elektronike, skratio i jarbol za čak metar i dvadeset centimetara pa sam danas ponosni vlasnik katamarana koji jedini može proći ispod mosta Ždrelac koji spaja Pašman i Ugljan, priča nam ovaj zaljubljenik u more.
 

Odlučio skratiti jarbol

Prisjeća se Bugarija vremena kada je radio drastične preinake na katamaranu kako bi napravio komfor na radost gostiju, ali i svoju, te kako su mu se neki znali i smijati što to sve radi, ali danas, kako priča ovaj moreplovac, sasvim je druga priča. Naime, danas su ti isti ljudi shvatili da je napravio kako kaže, "pravu stvar", jer ima puno veću slobodu i komod za plovidbu po Jadranu, a što su primijetili i gosti koji s njim plove.

- Znao sam da sam na pravom putu kada sam odlučio skratiti jarbol, jer meni danas treba nešto malo više od sat vremena za doći iz Bibinja na Kornate, dok drugi moraju ići okolo i to im odnese 3 do 4 sata, priča Zoran Bugarija te napominje kako je on danas opasnost za druge katamarane, jer kad vide drugi kako on prolazi ispod mosta, krenu za njim pa razbiju svoj brod, jer ne znaju da on ima kraći jarbol, ali kako kaže ovaj morski vuk, to njega nije previše briga, neka svako misli o svom brodu i o svojoj ruti.

Često voli reći da je Jadransko more privilegija za sve nas koji imamo šansu ploviti po njemu. Jer, kako kaže, ovo naše more ima puno malih mjesta koja su naši biseri i na koje trebamo biti ponosni, znati s respektom u njima uživati.

Bugariju velika mora i pučine ne zanimaju. On voli svoje more, svoj Jadran i od njega se ne miče, jer kako kaže, svaki put se na našem moru i u našim uvalama skriva nešto novo što se tek treba otkriti, a to je za njega izazov.

- Nisam zaljubljenik u regate niti velika mora. Brzina mi ne znači ništa. Volim živjeti s morem, volim zaraziti ljude s plovidbom, a pogotovo djecu i žene. Kad to kažem tako doslovno i mislim, priča Bugarija te dodaje kako je danas sretan kad se sretne sa skiperima koji su kao djeca kod njega zaplovili prvi put, a danas imaju svoje brodove i osvajaju morska prostranstva.
 

Žena nije nesreća na brodu

O ženama, Zoran priča s velikim poštovanjem i nikako ne prihvaća stare uzrečice kao što su one da je žena nesreća na brodu. Tu je vrlo jasan i kaže kako su žene osjetljivije, dok su muškarci bahati i često puta bezosjećajni.

- To je istina. Mi muškarci smo bahati i nemamo taj senzibilitet koji imaju žene. Radio sam puno skiper treninga i puno mi je žena bilo na brodu koje su ciljano došle naučiti upravljati s brodom, priča Bugarija koji je inače i učitelj jedrenja, te dodaje kako je bilo slučajeva kada su mu došle žene koje su sa svojim muževima vlasnice brodova, a nikad nisu stale za kormilo i to im je jako smetalo, što je razumljivo.

Sjeća se Zoran primjera kad ga je jedna žena zamolila da ju nauči jedriti, jer joj je dosadilo biti samo balast na brodu.

- Da, to je bio jedan vrlo realan pristup te gospođe, jer je su ona i suprug bili u poznijim godinama i došla je kod mene naučiti jedriti, te mi je objasnila da se boji što ništa na brodu ne zna, i da ne bi bila od nikakve koristi ako bi se njezinom suprugu nešto dogodilo u plovidbi, i da zato želi naučiti, priča nam Bugarija.

Ono što ovog morskog vuka izdvaja od drugih je to što žene na brodu kod njega ne rade ništa, niti kuhaju niti peru suđe. Jer kako kaže, uglavnom muževi povedu žene na krstarenje kako bi i tamo bile domaćice, a to nije u redu, jer su se i one došle odmoriti sa svojim partnerima, tako da on sve radi sam i to ga čini sretnim jer su i njegovi gosti sretni.

- Imam stalne goste koji mi se vraćaju već 15 godina. Vjerojatno je razlog tome što je moje pravilo da žene kod mene na brodu ne smiju ni kuhati ni prati, već uživati i odmarati se, priča Zoran, ali naglašava kako na brodu ne dozvoljava da se priča o lošim stvarima kao što su potonuća ili nevrijeme, jer to stvara strah i nelagodu, a takva atmosfera na brodu ne smije biti, već samo radost i dobro raspoloženje.
 

Stranci više znaju uživaju na našem moru

Zoran Bugarija poslije sezone posebno voli obići otoke, jer kako kaže, oni tada pričaju neku drugu priču.

- Ljeti je sve nekako napeto, svi gledaju kako zaraditi i naplatiti, a u jesen kada svi gosti odu s otoka, tada je predivno obići te naše bisere Jadrana, koji odišu sasvim drugim ugođajem. Domaći ljudi su tada opušteni, lijepo se s njima popriča, puno se toga nauči od njih, jednostavno, milina je biti u doticaju s morem i domicilnim stanovništvom otoka, priča Zoran koji sve otoke voli, ali priznaje da mu je Komiža ipak najdraža zbog onog nečega što u njoj živi i ljeti i zimi.

Ono što ga pomalo boli to je što Hrvati jako malo jedre, i što stranci više znaju uživati na našem moru nego mi sami.

- Bude mi žao kad vidim da moje Bibinje nema jedriličara i to je velika šteta. Ja sam čak spreman i obučiti svoje Bibinjce i školu jedrenja im organizirati, samo da što više budu na moru, jer imamo tako lijepo more u kojem bi mi Hrvati trebali najviše znati uživati i nadam se da će tako i biti u skorijoj budućnosti, zaključuje Bugarija, zaljubljenik u svoje rodno mjesto i Jadransko more.

Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)