IZ PRVE RUKE Slana pada kad se nebo cakli

Na nekom tečaju, upitan što je sipa  Kaljanin  je odgovorio  :  “Juarče tože. Sipa je –  sipa!”. Čudio se tako banalnom pitanju, jer normalnije bi  bilo da su ga upitali kako se i  kad sipa lovi, ili, još zanimljivije  kad su zajedno ženska i  muški, kad ljubuju, koga bi  prije ostima po kostima,  muškog ili žensku. Kaljanin bi  to na sigurno odgovorio  kao iz  rukava: Pa žensku sipu, jer ako  bi prije muškoga, ženka bi pobigla. A zaljubljeni muški stoji,  čeka…
Ovu anegdotu sam čuo više  puta i učinila mi se zgodna za  početak priče o slani. Što je  slana?  Mnogi bi odgovorili  slično kao i Kualjanin  o sipi,  Paaa… Slana je –  slana. S time  da se o slani nigdje ništa ne  može pročitati.

O slani nigdje ništa ne  piše
-Točno. Ni ja nisam nigdje  uspio pronaći nešto. Tijekom  studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu učio sam   klimatologiju, ali nikad nisam  ni čuo ni pročitao kako nastaje slana,  kaže dr. sc. Anđelko  Vrsaljko, profesor na Učiteljskom studiju zadarskog  Sveučilišta gdje predaje turizam i  prirodoslovlje.
Nije od nikog čuo, niti igdje  pročitao, ali dr. Vrsaljko zna  što je i kako nastaje slana?
Slana je narodski naziv za  slani proljetni mraz. To je fenomen koji nastaje gdje imaš  uvučeno more, kao što je primejerice Novigradsko i Karinsko, te buru s Velebita, započinje dr. Vrsaljko i nastavlja:

Kombinacija soli i  mraza
 – Slana je kombinacija soli i  mraza. Pri jačim vjetrovima,  dolazi do isparavanja vodenih  para sa mikro česticama soli.
Do isparavanja dolazi na  svim temperaturama iznad  nule. Zimi bura puše i imaš  osjećaj da je minus 15,  a ipak  ima isparavanja još  jače nego  liti. Ne isparava samo voda  nego i čestice  soli. Jednostavno iz mora, uz čestice vodene  pare dižu se i mikročestice soli koje se u atmosferi vrtlože.
Slana uvijek dolazi nakon  bure, nikad poslije juga.
Čestice soli dolaze u atmosferu. Bura nastaje usljed različitih tlakova preljevanjem  hladnoga zraka iz Like iz  unutrašnjosti preko Velebita  prema moru. Bura kao sjeveroistočni vjetar diže i vrtloži  vlagu sa česticama soli u atmosferu. Pri nižim temperaturama oko nule i malo  nižim od nule u trenutku kada bura stane sol u atmosferi  se više ne vrtloži nego ona  suhom depozicijom počinje  padati.

Pada kad bura stane
Čestice soli se tako deponiraju na niže razine. Budući je  temperatura oko nule i ispod  nule u atmosferi se vodena  para kondenzira iz te vodene  pare otapa se sol i kao slana  voda dolazi noću,  u pravilu iza  tri, četiri sata izjutra. Spušta se  s površine tamo gdje se zatekla i pada na zemlju u vidu  kondezirane rose, ali slane rose, pojašnjava dr. Vrsaljko.
Ove godine nije bilo slane?
-Nije bilo. Jer, i kad je u nekoliko navrata bilo bure nije  bilo posve vedro. Do slane dolazi nakon bure, kad je potpuno vedro kao staklo. To uglavnom u travnju i ponekad u  svibnju. Ali, ja vjerujem da  slane, kad je nije bilo dosad,   ove godine više neće ni biti. Ni  slane ni proljetnog mraza
Znači slanu smo ovu godinu izbjegli?
-Vjerojatno da. Jedino kad  bi došlo do niskih temperature do dva, tri ili četiri povrh  nule i da, nedaj bože, zapuše  bura. Kad bi stala pri takvoj  temperaturi došlo bi do slane.  Vjerojatnost za to je gotovo  nikakva. Sad je kiša problem.  Velika je suša, zaključuje dr.  Anđelko Vrsaljko kojega mnogi smatraju najkompletnijim  hrvatskim agronomom.  Znanstvenik je i stručnjak, ali i  praktičar koji iza sebe ima bezbroj realiziranih projekata i  podignutih nasada. Ima i svoje vinograde i voćnjake na  obiteljskom imanju u Nadinu,  u kojima je svakodnevno, čim  završi  obveze na Sveučilištu.
 Posjetimo, dr. Vrsaljko je  i uspješan vinar. Na posljednoj Sabatini, uz titulu  šampiona za  Barrique Merlot 2018, okititio  se i velikom zlatnom medaljom  za Svrdlovinu 2018. i dvije zlatne medalje za Merlot 2018. i  Barrique Svrdlovinu 2018.
 

Distanca između organske i  konvencionalne poljoprivrede
 
Dr. Anđelko Vrsaljko je prokomentirao i prijepore oko, navodno,  98 posto  lažirane ekološke proizvodnje u Hrvatskoj.
-Osnovni postulat organske poljoprivrede je distanca. Znači, ne  može se  na dvije njive koje su jedna uz drugu, na jednoj odvijati  ekološka, a na drugoj konvencionalna proizvodnja.
Samo, kod prskanja, primjerice, mikročestice čak i kad nema  vjetra idu i do 25 metara. Tu su i mikrostrujanja, kiše, vode… Kod  kultura koje su stranooplodne udaljenost između organske i konvencionalne proizvodnje trebala bi biti onolika koliko pčela u jednom danu može preletjeti.
 Kad bi se taj kriterij poštivao u Hrvatskoj bi bilo puno manje  ekološke proizvodnje nego što je službeno ima sada. Ali, dodaje  dr. Vrsaljko, “kroz prste” se eko proizvođačima gleda  i u Italiji,  Španjolskoj i drugim europskim zemljama, a ne samo kod nas.
 

PČELA
Kod kultura koje  su stranooplodne  udaljenost  između organske  i konvencionalne  proizvodnje  trebala bi biti  onolika koliko  pčela u jednom  danu može  preletjeti