NEKAD I SAD Zadar je, nažalost, postao provincija, Grad umire, na izlozima bijeli papiri

Slika korisnika mkvanja
"Ćakula" s Nevenkom Benini (88) o životu, Maraski i kulturi
Danas se Gradska loža iznajmljuje za prodaju knjiga, a predstave su niže kvalitete i rijetko kad igra neka dobra predstava. Turisti nemaju nikakvu ponudu i mislim da je Zadar, nažalost, postao provincija. Današnji turisti samo idu na Morske orgulje i Pozdrav Suncu, bez da se uopće interesiraju za grad kao grad, za njegovu povijest i kulturu, kaže Nevenka Benini
Marin GOSPIĆ
Nevenka Benini: U vrijeme kad bi bila berba maraske mi smo doslovno spavali u tvornici

Nevenka Benini sa suprugom Duškom bila i još uvijek jest sinonim za kulturu u Zadru. Oni su, naime, usprkos ratnim razaranjima i granatiranjima pokrenuli kulturne večeri u sad već kultnom Atelieru Benini u podrumu zgrade. Ovih dana gospođa Nevenka Benini gostovala je na "Ćakuli" Matice Zadrana što je bio povod da i mi s njom "proćakulamo"...

Posjetili smo gospođu Benini te porazgovarali o dugogodišnjoj karijeri u Maraski te o kulturnom životu u Zadru nekad i sad.

Na drugom katu zgrade na Poluotoku dočekuje nas gospođa Benini i prima u stan koji je uređen poput galerije, zidova prepunih slika te dizajnerskog namještaja i brojnih skulptura koje krase prostor i svjedoče o dugom i bogatom životu para Benini.

Šefica razvoja

- Stan je uredio moj suprug, ovo je sve njegova ideja. On je bio likovnjak i imao je oko za interijer, pojašnjava skromno gospođa Benini.

Sjedamo za stol te nam počinje priču kako su ona i suprug u Zadar došli davne 1964. godine.

 - U ovaj smo grad došli je je Zadar tada imao Glazbene večeri u sv. Donatu, Plavi salon, izložbu fotografija "Čovjek i more" te izvrsne predstave u teatru i velike izložbe u Gradskoj loži i taj bogat kulturni život nas je ponukao da doselimo ovdje i stvorimo život, počela je životnu priču gospođa Benini.

Kaže nam kako je počela raditi kao šefica laboratorija u vrijeme kad je Maraska loše poslovala jer su ukinuli proizvodnju čokolade i bombona.

- Tada su se sokovi proizvodili iz sirupa, a ja sam odlučila da proizvodimo sok od višnje maraske u vakuumu, kako bismo sačuvali sve sastojke. Tada smo prvi put proizveli prirodni sirup, kasnije poznat kao Amarena, priča nam svoju priču gospođa Benini dodajući kako su nakon toga počeli raditi i sok od naranče, za što je išla i u Izrael na edukaciju.

- Tih godina smo radili jako mnogo, ali bili smo kao jedna velika obitelj. Iz tog mi je vremena najviše u sjećanju ostala ta povezanost. Naime, u vrijeme kad bi bila berba maraske mi smo doslovno spavali u tvornici. Imala sam jednu fotelju u kojoj sam spavala u gumenim čizmama, kazala je Nevenka Benini kroz smjeh prisjećajući se vremena prije 50-ak godina. Istaknula je kako se tada Maraska osovila na noge te počela rasti i da su u jednom trenutku prerađivali maraske s područja cijele Dalmacije - od Brela i Brača do Ravnih kotara. Tada su znali preraditi i do 500 vagona maraske.

Nakon nekog vremena postala je šefica razvoja i bila je jedna od prvih žena koja je u tadašnje vrijeme bila na tako visokoj funkciji.

Uspomena na supruga

- Moji radnici su znali da idem na Glazbene večeri u sv. Donatu i da to ne propuštam te bi sve pripremili i rekli mi da ništa ne brinem i da idem mirna. Također, poznavali su me i barkajoli koji su me svakodnevno prebacivali s Poluotoka do tvornice. Oni bi mi uvijek upitali: "Signora kad se vraćate?". Potom bi mi rekli kako će me pričekati da me prebace natrag do tvornice, rekla je Benini dodajući kako je u mirovinu otišla 1992. godine. Iz tog vremena najviše ističe zajedništvo, solidarnost te angažiranost svih radnika.

Ideja o pokretanju kulturnih večeri u Atelieru Benini rodila se kroz Domovinski rat, točnije 1993. godine.

- Bio je rat i život u gradu je potpuno zamro. Moj pokojni suprug i pjesnik Miljenko Mandžo željeli su pokrenuti kulturne večeri, nešto gdje bi se ljudi mogli okupiti. Atelier je napravljen u podrumu, a kako je bio rat, prve večeri smo imali uz svjetlost svijeća, a oko nas su bili ležajevi. Često smo znali ići i u crkvu sv. Šime gdje bi nam poklonili svijeće kako bismo mogli raditi, rekla je Benini istaknuvši kako se od tada kulturne večeri u Atelieru održavaju srijedom te ona to još uvijek organizira. Kaže kako ne želi da se to zapusti jer je to uspomena na supruga.

Razočarana današnjom kulturnom scenom

- Ove godine imali smo desetak pjesničkih večeri, a dolaze nam i mladi pjesnici što je dobro jer znači da je ovo postao kultni prostor, rekla je ponosno gospođa Benini.

Na pitanje kako danas komentira kulturnu scenu u Zadru nije krila svojevrsno razočaranje. Istaknula je kako je kulturna ponuda 1960-ih privukla nju i supruga u Zadar, a kako danas nije toliko kvalitetna.

- Danas se Gradska loža iznajmljuje za prodaju knjiga, a predstave su niže kvalitete i rijetko kad igra neka dobra predstava. Turisti nemaju nikakvu ponudu i mislim da je Zadar, nažalost, postao provincija. Poluotok - Grad umire, zatvaraju se trgovine, otvaraju se apartmani, na izlozima su bijeli papiri. U mom ulazu je skoro više apartmana nego stanara, govori nam kritički Benini dodajući kako je rekreativka te navečer, vraćajući se s rekreacije ili yoge, često prolazi praznim, mrtvim ulicama.

- Mislim da je teško govoriti o gradu Zadru kao gradu. Mogu reći da je taj građanski Zadar zapravo bio u najboljem razdoblju 80-ih godina prošlog stoljeća. Tada su, pojašnjava, ljudi imali stalne poslove, nisu morali strahovati od otkaza nisu padali u depresiju, a sada je grad depresivan. Potrebno je revitalizirati Poluotok - to je grad. Današnji turisti samo idu na Morske orgulje i Pozdrav Suncu, bez da se uopće interesiraju za grad kao grad, za njegovu povijest, zaključuje ova vitalna 88-godišnjakinja koje za sebe kaže da je svake godine prva na plaži te zadnja koja zatvara sezonu kupanja.  

- Žena može sve postići, ali s puno puno rada, savjetuje nas gospođa Benini pogledavši u nebo i s veseljem zaključivši kako će poslijepodne konačno moći na "svoju" plažu ispred Žute kuće.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)

Komentari

Slika korisnika korda
O, kako bolno istinito: Zadar je postao provincija! Bit ce jos i veca. Kultura Grada je pogazena, primitivizam izviruje iza svakog kantuna, a politicke "elite" Grada najvece su ogledalo te iste provincijalnosti i primitivizma.