Ova reprezentacija ima sve što je potrebno za modernu košarku

Danas se traži brza igra, agresivnost, tranzicija i obrana u kojoj se traže iznimno pokretni centri koji bi se mogli nositi s branjenjem pick igre. Prema tome, pokriveni smo na svim pozicijama vrlo široko
Glavni sportski događaj za Hrvate ove godine definitivno je Svjetska košarkaška smotra u Turskoj koja je na rasporedu od 28. kolovoza do 12. rujna. Za taj događaj pod vodstvom izbornika Josipa Vrankovića konkurira 17 igrača od kojih će nakon nekoliko pripremnih baraža ostati brojka od 12 koji će, nadamo se, vratiti hrvatsku košarku na stare staze slave iz doba Kukoča, Rađe, Petrovića i drugih. Od tih 17, naravno, velik postotak otpada na Zadrane (Stipčević, Popović, Banić, Žorić i Perić) koji su praktički nezaobilazni u takvim akcijama, a jedan od njih Luka Žorić je pod posebnim povećalom ili bolje reći u kategoriji onih igrača koji bi mogli donijeti novu dimenziju u igri Vrankovićevog reprezentativnog stroja. Visok 210 cm s tek 26 godina na leđima na kraju fenomenalne sezone u kojoj je sa 16,4 poena i 7,2 skokova prosječno nosio Zagreb do najvećih uspjeha u povijesti kluba (pobjednici Kupa Hrvatske, ulazak u Eurokup), Luka Žorić pun optimizma puni baterije u Zadru pred početak udarničkih priprema, 15. srpnja, kad će se krenuti u akciju SP Turska 2010.
– Iza mene je definitivno najbolja sezona u kojoj sam dobio puno povjerenje trenera Bajramovića. Minutaža nikad veća, nadam se da sam uspio na pravi način uzvratiti s igrom kojom sam pružao i kad se pogleda da je Zagreb osvojio Kup Hrvatske, bio najbolji hrvatski klub nakon Cibone u vrlo jakoj NLB ligi onda se može reći da se sve poklopilo na najbolji mogući način. Jedino je ostalo žaljenje za ne baš tako dobro odigranim Prvenstvom Hrvatske.
Najbolja sezona
A kad bismo se vratili malo unatrag, iz uvertire u prethodnu sezonu vidjelo se da ćete imati eksploziju ili bolje reći preobražaj u igrača od kojeg će se svi protivnici pribojavati. Je li to zlato na Mediteranskim igrama u Pescari prošlog ljeta bila odskočna daska u karijeri Luke Žorića?
– Teško je sada na sve gledati iz tog kuta. Činjenica je da je ova sezona, počevši od Mediteranskih igara bila moja najbolja sezona, ali smatram da mi se više trebalo sve poklopiti da uspijem doći do izražaja. U Zagrebu sam naišao na ono što nije bio slučaj u drugim klubovima. Povjerenje trenera i svih u klubu uz odličnu suradnju s Antom Tomićem dovelo je do podizanja samopouzdanja i poslije toga sve je išlo nekim normalnim tijekom. Znao sam igrati košarku puno prije ove sezone u Zagrebu, ali jednostavno mi se nije ukazivalo povjerenje koje je svakom igraču neophodno.
Vaš učinak u stvaranju povijesnog uspjeha za “mrave” iz Trnskog nije prošao nezapažen kod izbornika Vrankovića koji je napravio svojevrsnu revoluciju pomlađivanjem reprezentacije. Kako se osjećate u tom elitnom društvu koje bi trebalo u teškoj konkurenciji vratiti nadu u hrvatsku reprezentativnu košarku?
– Prva stvar što je svima nama u mislima je da je velika čast nositi dres Hrvatske, a odlazak na Svjetsko prvenstvo je nešto za što ne treba neka posebna motivacija ili da se na bilo koji način ne bi žrtvovao i odricao da to i uspijem. Izbornik Vranković je krenuo nekim novim, svi se nadamo ispravnim putem. Dosta smo pomlađeni, željni dokazivanja i prepuni energije. Uz to imamo mladog izbornika, donedavno aktivnog igrača s kojim imamo odličnu suradnju te se stvara odlična atmosfera još od prošlog ljeta kad je tada B reprezentacija osvojila zlato u Pescari. Dosta nas iz te momčadi je i sada na širem popisu tako da je vidljiva namjera da se stvara jedna reprezentacija za duže razdoblje u kojoj ima dovoljno iskustva i mladosti.
Kad je osvanuo Vrankovićev popis za Tursku, bilo je komentara poput onih u kojima se zamjera izborniku da u rosteru neće imati onu klasičnu peticu poput Kasuna, Vujčića ili Prkačina. Sad kada se osvrnete na postojeći roster koje bi adute stavili u prvi plan.
– Mislim da ova reprezentacija ima sve ono što je danas potrebno da se igra moderna košarka. Normalno je da u nekim segmentima košarkaške igre je dobro imati igrače poput Kasuna ili Prkačina, ali ako pogledamo kakve igrače u svojim rosterima imaju primjerice Barcelona, Real Madrid pa Siena i mnogi drugi onda je takve igrače nemoguće pronaći. Danas se traži brza igra, agresivnost, tranzicija i obrana u kojoj se traže iznimno pokretni centri koji bi se mogli nositi s branjenjem pick igre. Prema tome, pokriveni smo na svim pozicijama vrlo široko i na svima nama je da se u predstojećim pripremama pokušamo izboriti za mjesto među 12. A tko god bude išao sigurno će imati bitnu ulogu u zamišljenoj koncepciji izbornika.
Na širem Vrankovićevom popisu se od 17 igrača nalazi čak osam centara. Koliko to igra ulogu za vaš eventualni odlazak u Tursku?
– Konkurencija je nevjerojatno jaka te nema druge nego radom, pristupom i zalaganjem pokušati doći do ulaska među 12. Nitko nema garanciju ili zapečaćeno mjesto te će se kroz pripreme doći do konačnog rješenja. Svi imamo svoje određene kvalitete i na kraju će izbornik morati odlučiti koji mu igrač može u određenoj situaciji dati najviše. No, o svemu tome ne namjeravam se zamarati nego raditi ono što se od mene očekuje. Tko god na kraju bude išao sigurno će to i zaslužiti, a najvažnije je da se stvori prava atmosfera i potrebna kemija kojom se može doći i do velikih stvari.
Svjetski kup u Zadru
Možda plus na vašoj strani bude to iskustvo i odlično poznavanje u igri s Antom Tomićem koji po svim očekivanjima i najavama bi trebao biti jedan od nositelja igre Hrvatske pod obručima.
– S Antom sam definitivno imao najbolju suradnju dok smo igrali zajedno i on je definitivno igrač na kojeg se trebamo svi u Hrvatskoj ponositi. Mnogi su bili skeptični da neće uspjeti, barem tako brzo, kad je odlazio u Real Madrid. No, pokazao je svima da je nevjerojatan igrač, sposoban za sve te bi mi bio neizmjeran gušt s njim zaigrati u Turskoj. To što smo imali odličnu suradnju u Zagrebu sigurno bi mi trebao biti plus za odlazak u Tursku, no opet sve to opet dolazi pod domenu izbornika Vrankovića koji će imati posljednju riječ.
Žorić i u danima odmora od reprezentativnih obveza ne stoji skrštenih ruku već održava kondiciju u suradnji s privatnim trenerom.
– Do 15. srpnja kada je zakazano okupljanje u Poreču pokušat ću uz vrijeme provedeno s obitelji i svih ljetnih radosti održati razinu spremnosti, pa mi neće biti teško priključiti se finiširanju priprema za Tursku. Imat ćemo seriju pripremnih utakmica već od Poreča kad igramo dvaput s Italijom, kasnije idemo u Njemačku na pet dana i Cipar gdje nas očekuju jaki turniri, da bismo posljednju glazuru dali u Zadru gdje nas očekuje Svjetski kup u kojem ćemo odmjeriti snage s Novim Zelandom, Rusijom i Jordanom. Do tada ću održavati kondiciju i puniti “baterije” u već tradicionalnoj obiteljskoj ljetnoj bazi, Dobropoljani na otoku Pašmanu gdje ću vrijeme provoditi sa suprugom i kćeri.
 

Nema autsajdera

Skupina B na Svjetskom prvenstvu u Turskoj za Hrvate nudi vrlo zanimljiv, ali težak put do prolaska u drugi krug. Uz moćnu Sloveniju, individualno opasan Brazil, tu je NBA sila zvana SAD. Za taj dvoboj posebna motivacija neće biti potrebna.
– Ne postoji veći protivnik protiv kojeg bi u svojoj karijeri bilo koji košarkaš htio igrati. Ja se samo mogu nadati da ću se moći odmjeriti na terenu s veličinama kao što su Bosh, Howard i drugi. Iako su mnoge njihove velike zvijezde najavile ne dolazak na prvenstvo, sklopit će oni vrlo moćan sastav i sigurno za taj dvoboj nikome od nas koji budemo u Turskoj neće biti potrebna posebna motivacija.
Prolazak skupine ipak je realnost, unatoč ove tri gore spomenute vrlo kvalitetne reprezentacije. Iran i Tunis sigurno nisu tog kalibra da se ne bi savladali.
– Danas svi igraju, zvuči kao otrcana fraza, ali to je činjenica. Treneri se dovode iz Europe, radi se stručno i planski te nadolaze mlade generacije košarkaša koje nemaju veze s košarkaškom kartom svijeta od prije deset, dvadeset godina. Prema tome, Iran i Tunis mogu zvučati jednostavno, ali samo na papiru i trebat će odigrati maksimalno ozbiljno svih 40 minuta ako se misli upisati četiri boda.

Samo u veliki klub

Prethodna sezona za Luku je bila pretvaranje iz gusjenice u leptira. Normalno, nakon toga mnogi bi htjeli u prenesenom značenju da taj leptir sleti upravo na njihov cvijet, a on je istaknuo kako ne misli nikamo iz Zagreba osim u slučaju da sjedne neka ponuda nekog velikog kluba.
– U Zagrebu sam proveo dosad najbolje trenutke u svojoj karijeri, a i za taj klub me veže ugovor tako da za sve neke opcije ipak treba dobro razmisliti i pokušati prvo dogovoriti s klubom. Ponuda ima, traže me, no nisam od onih koji će pošto poto mijenjati sredinu u kojoj mu je dobro. Odlazak iz Zagreba bi mogao biti jedino u slučaju da to bude neki veliki klub koji igra Euroligu.

Sezona konačne afirmacije

Košarkaški put Luke Žorića obilježen je mnogim lutanjima od kluba do kluba još tamo od njegovih početaka u Borik-Puntamici sezone 1999./00. Od tada je promijenio sedam klubova (Cibona, Zabok, Šanac Karlovac, Dubrava, Braunschweig, Dubrovnik, opet Cibona, Union Olimpija) dok se konačno skrasi u Trnskom gdje je odigrao sezonu za pamćenje. Prosječni valorizacijski učinak od 20 indeksnih poena dovoljno govori o njegovom aktivnom sudjelovanju u igri Zagreba. Prosječno 30 minuta je provodio na parketu, zabijao 16.4 poena, 7.2 skoka te 1.5 blokadu.